Foto: Oslobođenje
Piše: Rasim Belko
“Krajina nama nije daleka već dugo, posebno meni kad imam ove rotacije pa ne moram paziti na radare”, govorio je okupljenima na skupu podrške kandidatu za načelnika Grada Bihaća Elmedin Konaković, predsjednik Naroda i pravde.
Bilo je to septembra 2024. godine.
“U budžetu nema aerodroma, nema brze ceste Bihać – Cazin – Velika Kladuša, nema Bihać – Krupa magistralni put, nema namjenske industrije, nema projekata za Nacionalni park Una, nema Unske pruge, nema konkretnih rješenja za granične prijelaze na području USK-a i konstantnih gužvi kojima svjedočimo iz vikenda u vikend, a u sezoni iz dana u dan. Dakle, nema nijednog kapitalnog projekta koji bi ovaj kanton i regiju pomjerio s mrtve tačke”, poručio je gradonačelnik Bihaća i predsjednik POMAK-a, 22. januara ove godine.
Za Krajinu nema ništa. Krajina je postala daleka Elmedinu Konakoviću, čak i kada koristi poziciju ministra pa ne pazi na radare. Još dalja je postala Konakovićevim partnerima iz SDP-a i Naše stranke.
Zbog toga je Krajini iz Budžeta FBiH koji bi danas trebao biti usvojen i u Domu naroda Parlamenta FBiH pripalo ništa. Ni cvonjka za projekte u nedalekoj krajini do koje se putuje vječnost.
Trojka je zaslužna za takav tretman herojske Krajine. Ali, ima jedan politički projekat koji je još zaslužniji. Zovu se Narodni evropski savez, a zapravo su privatni politički patuljak svima koji ovoj etnokratskoj šaci političkih prevaranata mogu donijeti lične benefite.
Jer, bez tog patuljastog političkog saveza ovakav Budžet ne bi mogao biti usvojen ili ako obrnemo teze, da u NES-u misle na Krajinu usvojili bi barem jedan amandman koji se odnosi na ovaj prostor Bosne i Hercegovine.
Ali, to je jasna poruka Krajišnicima da se moraju pregrupisati kao u ono najteže vrijeme agresije. Ovaj put ne moraju plivati preko hladne Une niti kisnuti u rovovima okolnih brda i planina. Presabrati se moraju politički i definisati žele li ostati najljepši prazan prostor naše države ili žele zadržati onu omladinu koja još nije krenula put Evropske unije.
Teško mi je povjerovati da im oči nije otvorila raspodjela budžetskih sredstava kojom Trojka uz podršku NES-a preferira nevidljivu ali postojanu “Herceg-Bosnu” 100 posto više nego Krajinu.
Krajina je ipak daleko, čak i za politički projekat NESorti koji svoje postojanje zasniva upravo na Bosanskoj Krajini.
Jer, NES je stao i uz Trojkinu perjanicu za Predsjedništvo Bosne i Hercegovine Denisa Bećirovića, aktuelnog člana Predsjedništva, koji je svojevremeno u Gračanici 2022. godine predložio “državni projekat za ostanak mladih”.
Koliko mu je projekat vjerodostojan govori podatak da ga od izbora do danas nikada nije pokušao realizirati kroz Parlamentarnu skupštinu BiH niti ga je prihvatila trostranačka koalicija čiji je opet izbor za Predsjedništvo.
Koliko je toj koaliciji, čiji je NES priljepak, stalo do mladih Krajine kao ekonomski ugroženog i izoliranog prostora, pokazuje ono što je Sedić objavio jučer.
Narodni evropski savez trenutno, opet uz pomoć Konakovićeve, ali i stranke Nermina Nikšića, vlada Bosanskom krajinom, ali ni to im nije bio dovoljan motiv da traže kapitalna sredstva za Krajinu.
Jer, taj antinarodni cazinski savez ne mari za Krajinom, kao što ne mari niti za jednim dijelom Bosne i Hercegovine. Bitne su im funkcije i lične pozicije, sve drugo može biti i jeste sredstvo trgovine pa i budućnost prostora koji se odbranio od daleko nadmoćnijeg agresora.
Očekivati je zato da se krajišnici odbrane i od antikrajiškog saveza NES-Trojka-Bećirović, ukoliko žele ostati i opstati na topraku za koje su dali živote.
Ukoliko se ne dozovu, bit će sredstvo trgovine dok ne ispare, jedan po jedan, kuća po kuća i ne nasele Sloveniju, Njemačku, Austriju a Krajinu ostave uspomenama na neka bolja vremena.
Antievropski i antinarodni savez je predugo ostao u Krajini, Krajišnici vi ste na potezu!