Država koja ne čuva svoje policajce, ne čuva ni građane: Zašto entitetske policije jačaju, a državne slabe

Piše: Amina Čorbo-Zećo

Dok mjesecima traje rasprava između sindikata i predlagača izmjena Zakona o policijskim službenicima BiH, rijetko ko želi pogledati istini u oči. Policijske agencije na državnom nivou SIPA, Granična policija BiH i Direkcija za koordinaciju policijskih tijela danas su među najnepoželjnijim poslodavcima u sigurnosno-policijskom sektoru.

Rušilačke politike su, na najefikasniji način, obesmislile državu kroz sistemsko slabljenje njenih institucija. Upravo se to najjasnije vidi na primjeru policijskih agencija na državnom nivou. Umjesto da budu najpoželjniji poslodavac u sigurnosnom sektoru, zbog izuzetno niskih plata policijski službenici sve češće odlaze u entitetske i kantonalne MUP-ove. U ovom trenutku, čak i uz eventualno povećanje koeficijenata, policajac Federalne uprave policije imao bi veću platu od kolege na državnom nivou.

Takva politika nije slučajna. Ona je sistemska i dugotrajna, a njene posljedice su razorne. Država koja ne cijeni vlastite institucije i njihove uposlenike svjesno ih gura u marginalizaciju. Kada policajac na državnom nivou ima manju platu od kolege u entitetu ili kantonu, šalje se jasna poruka država je slabija, manje važna i manje vrijedna.

Zato bi se entitetski ministar unutrašnjih poslova Ramo Isak, dok se javno hvali uslovima u Federalnoj upravi policije, morao zapitati o širem kontekstu i višem nivou vlasti, koji je iznad entitetskog. Međutim, niži nivoi vlasti se ponašaju kao da svako ima svoju državu. O Republici srpskoj suvišno je i pisati njihovi ciljevi su odavno jasni.

Ali šta je s državnim vlastima? One, očigledno, nemaju nikakvog sluha. Godinama se ignorišu upozorenja sindikata, izvještaji o odlasku kadra, padu motivacije i sve težim uslovima rada. Umjesto jačanja državnog nivoa, kako to zahtijevaju evropski standardi i stvarne sigurnosne potrebe, on se planski iscrpljuje.

Najkvalitetniji kadar odlazi tamo gdje su plate veće i uslovi rada bolji, dok državne policijske agencije ostaju kadrovski potkapacitirane, oslabljene i demotivisane. Istovremeno, entitetske i kantonalne policije bilježe kontinuiran rast plata, dodataka i beneficija. Time se ne produbljuju samo razlike u sistemu, već se dodatno cementira politička poruka da je decentralizacija moći važnija od funkcionalne države.

Ako želite oslabiti državu, ne morate mijenjati ustav niti donositi dramatične političke odluke. Dovoljno je potkopavati njene institucije iznutra kroz budžete, plate i status uposlenih. Upravo to se danas dešava s policijskim agencijama na državnom nivou.

A, država koja ne može zaštititi vlastite službenike, dugoročno neće moći zaštititi ni svoje građane.