Probosanska politika, šta je to!?

Piše: Rasim Belko, predsjednik Udruženja Čuvari Bosne

Sistema u državi nema, pa je ono što se dešava već predugo i u kontinuitetu samo muljanje taloga. Jer, da sistema ima i da on podrazumijeva demokratiju i vladavinu prava ne bismo došli u situaciju da svaka malo brojnija porodica ima mogućnost osnivanja političkih stranaka i ostvarivanja nekih izbornih rezultata.

Ne vjerujem da je sistem bez sistema plod slučajnosti ili neka posljedica političkih tokova proteklih decenija. Prije sam stava da je to projicirana kaljuža u kojoj nas se drži politički getoiziranim, baš kao u onom prostoru SAD gdje žive Afroamerikanci. Tamo su raspoređene bande koje moć crpe iz trgovine narkoticima i drugim ilegalnim rabotama, a onda te bande odlučuju ko će iz tog glasačkog bazena ići u Kongres i druge američke institucije.

Domoljubi u Bosni i Hercegovini su već getoizirani, ali na najpodmukliji način, tako da tu getoiziranost prihvataju ali je ne primjećuju. Zbog toga skoro svaka veća kasaba u kojoj dominantno žive domoljubi ima minimum jednu, a nerijetko i više stranaka. Onih malih, ali uveliko pohlepnih i nezasitih interesnih grupacija.

I to je u osnovi glavni razlog zašto nemamo zajednički politički stav u krucijalnim pitanjima koji se tiču države pa i same bošnjačke etničke zajednice. Ne postoji problem oko čijeg su se rješavanja posljednju deceniju okupile sve prodržavne političke grupacije. Uglavnom se to dijeli na dva, tri ili više političkih blokova.

Dvije stranke u tom prostoru slove kao najveće - SDA i SDP. I oko njih se stvara politički bazen manjih i malih stranaka u pokušaju ovladavanjem državnom ili vlasti na nivou FBiH. Istovremeno, u kantonalnim ili općinskim kombinacijama je situacija mnogo ozbiljnija i teža, jer svaki serdar u kasabi hoće svoj dio kolača.

Primjera radi, u Skupštinu siromašnog Bosanskopodrinjskog kantona nakon izbora 2022. godine ušlo je 15 stranaka. I već u prvim danima vidjeli smo mešetarenja, kupovinu papaka i slične procese koji su dvije godine kasnije uslovili da imamo promjene skupštinske većine i vlade kao na traci.

Nije tako drastično, ali je slično u svakom kantonu u kojem su patriotske snage u većini. U TK smo imali i vikend vlade i rušenje istih, u USK isto, u ZDK je nekoliko puta pokušan takav scenarij, jedino je u KS bilo mirno jer je interesna grupacija Trojke okupila oko sebe manje-više sve papke koji rade za svoj interes.

I onda mi za sve nevolje koje nas kao društvo zadese i za svaki antidržavni pohod krivimo isključivo Dodika ili Čovića, odnosno Zagreb ili Beograd. A nismo se najmanje deceniju pomakli s mjesta u vlastitoj avliji.

Toliko smo zapeli između političkog papanluka i ličnih interesa da se niko svih ovih godina nije usudio ni pokušati okupiti prodržavni politički blok stranaka i podvući strateške crvene linije ispod kojih nijedna politika iz tog bazena ne bi smjela ići. Trojku (SDP, NiP, NS) u toj priči ne računam, jer oni su produkt internacionalne aktivnosti usmjerene upravo na dodatno razbijanje probosanske politike.

Osim nepostojanja demokratskog sistema kao ključnog uzroka, krivica za potpun raspad probosanske politike oko ključnih pitanja je i na dvije vodeće stranke koje se u skoro svakoj situaciji ponašaju kao Hamas i Fatah, da bi ugodili stranom interesu, srpskoj ili hrvatskoj politici.

O biračima, državi i tom probosanskom interesu niko unutar te dvije stranke niti je vodio niti vodi računa. Ne kažem da moraju imati zajednički nastup u postizbornim kombinacijama, čak se to pokazalo i lošim rješenjem, ali da je crvena linija ispod ključnih strateških interesa morala biti podvučena, to je apsolutno neporecivo. I lideri te dvije stranke su prvi morali podvući i tako kreirati osu oko koje će se svi okupiti i preuzeti odgovornost da neće ispod crvene linije.

Jer, geopolitički tokovi i promjena paradigme unutar svjetskog poretka neminovno će nas dotaći, a mi kao raspuštena vojska ne da nećemo imati jedinstven odgovor, nego ćemo iznova imati situaciju u kojoj dio probosanskog bloka radi na štetu nas i naše države.

To se mora zaustaviti i to prije izbora i lažnih izbornih obećanja kojima truju javni prostor, a onda postizborno dobiju amneziju pa rade sve suprotno. Ima u ovom bloku dovoljno mudrih glava koje tu crvenu liniju mogu i znaju podvući, samo je pitanje ima li političke odgovornosti i spremnosti da se u interesu opstanka države to uradi.

Nedavno sam u jednoj analizi na društvenim mrežama pročitao kako je osnovna protuteza političkim neistomišljenicima postala riječ “izdaja”. U kontekstu onog izdaja države. Zbog toga pitam ko je to izdao državu u posljednjih 10 godina, a ko ju je branio?

Nemam dilema da su manje-više svi, svako u svom domenu i stepenu odgovornosti izdali državu, jer ne mogu se sjetiti problema oko kojeg se probosanska politika ujedinila. Istina, bilo je onih u tom bloku koji su išli pravim putem ali nedovoljno kompetentni i svjesni situacije da druge povedu tim putem, što je opet posljedično podjednako opasno kao i od onih koji su išli pogrešnim putem.

Želimo li opstati na teritoriji koju zovemo država Bosna i Hercegovina i kreirati šansu da preživimo turbulentna vremena, a prošla godina je bila najteža od Dejtona, moramo se zamisliti gdje su nam crvene linije, moramo ih tražiti od svih probosanskih političkih opcija i moramo poredati političke prioritete.

Ugledamo li se na HDZ i SNSD bit će potpuno jasno koji je to put i šta su crvene linije. Jer, politike koje predstavljaju HDZ i SNSD te linije već drže 30 godina i ne posustaju, čak ni u trenucima kada se suočavaju sa internacionalnim pritiskom, prijetnjama i sankcijama.

Jer, dok se srpski i hrvatski političari ponose sankcijama zbog nečeg što su učinili za “njihovu stvar”, probosanska politika ponaša se kao purica na Dan zahvalnosti, očekujući da je Amerikanci pomiluju i urade njen posao.

Zbog toga je prije svih političkih kombinatorika i agendi koje se spremaju neophodno postaviti pitanje “probosanska politika, šta je to”? Ako je to nastavak dosadašnje političke prakse malih torova i begova na vratima istih, onda je bolje da se na vrijeme riješimo iluzije da to uopće postoji i počnemo tražiti neki treći put!