Američki gangsteri i bosanska jalovina!

Piše: Rasim Belko

Interes, oduvijek i zauvijek jedina stabilna valuta svih političkih odnosa, na mikro i makro planu.

Samo se nama, geografski, politički i demografski malima, prečesto taj interes pojavljuje kao fatamorgana prijateljstva velikih sila. A kad se ogrebe diplomatski ulaštena površina, uvijek je u pozadini interes u korist naše štete.

Krajem novembra 2024. godine bio sam na javnoj raspravi o privatnom naumu izgradnje nekog World Trade Centra u Novom Sarajevu. Drama na vrhuncu, na trenutke je prijetila da preraste u incident, a okončana je jasnim stavom akademski snažne struke, profesora, građana da je neprihvatljivo graditi takav objekat zbog više razloga. Oni koje građani općine Novo Sarajevo plaćaju svojim porezima, od načelnice Benjamine Karić, vijećnika, pa do službenika po odjelima svojski su se trudili da nam pojasne kako je to dobro i kako ćemo profitirati. Na pitanje kako će se to desiti ako je riječ o privatnoj kompaniji, slijegali su ramenima.

Dvije godina poslije u online medijima koji djeluju kao podmetači pod veliku američku stražnjicu pročitah hvalospjeve o onom istom WTC-u kojem su građani Novog Sarajeva, ali i cijelog grada rekli ne. U hvalospjevu se kaže ovako: “World Trade Center Sarajevo će doprinijeti otvaranju novih radnih mjesta, privlačenju investicija i pozicioniranju Sarajeva kao rastućeg regionalnog poslovnog centra”. Neka kažu samo jednu inostranu investiciju koja je isto ovako najavljivana pa se ispostavila tačnom, obrisat ću ovaj tekst!

Neće je naći, koliko god PR bio dobar. Primjerice, firma koja iz bosanske zemlje u Varešu čupa rude i profit iznosi daleko od Bosne i Hercegovine otela je zemlju bosansku (podnesena nova apelacija Ustavnom sudu BiH), uništila šume, zatrovala pitku vodu i krv stanovnika tog pa i šireg područja. I sad bi se to sve trebalo zanemariti za nekoliko desetina radnih mjesta, možeš misliti.

I ništa drugačija neće biti priča o Južnoj plinskoj konekciji. Dovest će nam LNG plin umjesto tečnog ruskog. Opet će nam oteti državnu imovinu, jer i Amerikancima, kao i Dodiku, se fućka za imovinu naše države. A uzet će je silom, kao što su silom i natjerali političke podanike iz Sarajeva da izglasaju zakon. A onda će nam reći ovako: “Južna interkonekcija donijet će vam investicije, otvoriti radna mjesta, omogućiti beneficije, osloboditi prilično jeftinog ruskog plina”.

Pa ćemo se u neka doba probuditi i shvatiti da jeftinog ruskog plina više nema, da siromašni se ne mogu grijati jer je američki skup, da nema radnih mjesta, da nema imovine.

Čak se do sada nisu udostojili ti 'američki saveznici' objasniti svoj odnos s Miloradom Dodikom i dogovorom s njim. Jer taj dogovor skinuo je sankcije Dodiku i ljudima oko njega, ali u BiH nije riješen niti jedan problem.

I javnost će se opet pitati kako to da naš najvažniji vanjskopolitički partner od nas pravi robove u 21. stoljeću. Jer, javnost u Bosni i Hercegovini teško misli, još teže razumije da geopolitika nije Merhamet ili Karitas, nego interes za premoć koji se prvo lomi preko malih. Bh. politika ne misli, njoj je dobro dok se bogati, a j*** im se šta će biti sutra.

Amerika će nam prema toj politici i dalje biti najvažniji partner, bez obzira što se ta svjetska sila pretvorila u trgovačkog gangstera, koji otima resurse po svijetu pod plaštom demokratije, investicija i sličnih prevara. Kao lopov koji vam ukrade novčanik, pa vam vrati ličnu kartu i kaže “e sad vam je dobro”.

Država koja je godinama ubijala muslimane istoka zbog resursa poput nafte i plina, koja pravi haos u centralnoj Americi koristeći drogu kao resurs, koja je otela predsjednika suverene države Venecuele još se nekim čudom u svijetu predstavlja kao najveći zagovornik demokratije i svega što ona podrazumijeva. Sulud je to svijet i hvala Bogu očito je došao do faze raspada, jer ničije razbojništvo i nasilje ne traje do zore.

Govor premijera Kanade obilazi svijet. Mark Carney definisao je početnu tačku raspada svjetskog poretka kakvog znamo, jer i svijetu je pun kofer američke barabe, ali i inih drugih baraba koje svijetom otimaju šta mogu glumeći prijatelje svima.

“U novije vrijeme, velike sile počele su koristiti ekonomsku integraciju kao oružje. Carine kao polugu. Finansijsku infrastrukturu kao prisilu. Lance opskrbe kao ranjivosti koje treba iskoristiti. Ne možete "živjeti u laži" uzajamne koristi kroz integraciju kada integracija postane izvor vaše podređenosti. Kao rezultat toga, mnoge zemlje izvlače iste zaključke. Moraju razviti veću stratešku autonomiju: u energetici, hrani, kritičnim mineralima, u finansijama i lancima opskrbe”, poručio je Carney, ciljajući Ameriku pa sve druge redom.

Šaka idiota koje mi, nesretnici u BiH, zovemo političarima možda je i pročitala Carneyevu poruku, možda ju je i shvatila, ali teško da će im doprijeti do razuma da shvate da projekti koje nam ovdje donose stranci nije naš, nego njihov interes. Neka saberu koliki je profit otišao iz države samo na račun ruda u Varešu i bit će im jasno. Ne vjerujem da će baš postati smjeli i poručiti da tako više ne može. Jer, ta šaka idiota pretvorila nas je u američke podanike pa više nismo u situaciji prosuđivati šta je ispravno, a šta pogrešno.

Zbog svega navedenog sudbina nam je neizvjesna kao kockaru koji čeka zadnji broj na tomboli na koju je uložio zadnju paru. Jer, to što se kod nas zove politikom nije ništa drugo nego kocka sa sudbinom države i njenih građana, a rulet opstanka drže likovi džepova punih oraha koji politiku nisu ni učili ni shvatili, ali ih je zapalo.

Niko se ne pita zašto Južne interkonekcije nema u Rs, zašto tamo neki stranci ne nude investicije “radna mjesta, blagostanje”, ne kopaju rude. Zašto samo u Sarajevu sve prolazi bez otpora i skoro bez propitivanja ispravnosti. Niko ne postavlja pitanje zašto to Amerikanci čuvaju Dejton kao kopile koje niko u Bosni i Hercegovini ne želi.

I neće im biti jasno, jer mi nemamo Marka Carneya da im kaže koliko je tačka raspada globalnog poretka blizu i koliko će biti važno da mi nastavimo kopati svoje rude kako su nam ih preci kopali, da mi proizvodimo svoju hranu kako smo je mi vjekovima proizvodili, da mi upravljamo svojom zemljom i sklapamo savezništva u kojima ćemo i mi imati svoj interes!

To se zove politika i to Carneya definiše kao državnika, smjelog i odvažnog da i Americi i cijelom svijetu pojasni istinu koju svi vide, a niko je nije smio izreći.

Nađimo u Sarajevu Carneya prije nego nas zakopaju jalovinom naših ruda!