EKONOMSKI STRUČNJACI ZA NAP POJAŠNJAVAJU Najveći rast plata u svijetu, a građani i dalje siromašni: BiH u zamci inflacije

(Patria) - Bosna i Hercegovina na prvom je mjestu u svijetu po rastu plata, pokazao je najnoviji izvještaj Trading Economicsa - organizacije koja se bavi ekonomskim izvještajima i finansijskim statistikama.

Ovaj itekako zanimljiv podatak odnosi se na oktobar 2025., kada je plata u našoj zemlji porasla za 16,20 posto u odnosu na isti period godinu ranije - kada je također rasla za 15 posto.


Tabela Trading Economicsa

Međutim, bh. ekonomski stručnjaci vraćaju nas u surovu realnost - ovi podaci ne odražavaju realno stanje jer je životni standard bh. građana usljed visoke inflacije i rasta cijena i dalje veoma nizak.

U prilog njihovim tvrdnjama ide i podatak Saveza samostalnih sindikata BiH, prema kojem je sindikalna potrošačka korpa za novembar 2025. godine iznosila čak 3.355,25 KM.

U razgovoru za Novinsku agenciju Patria (NAP) stručnjaci ističu - ni dvije prosječne (ne minimalne!) plate ne mogu zadovoljiti potrošačku korpu, što je izraz ogromnog siromaštva.

A prosječna neto plata u Bosni i Hercegovini za oktobar 2025. godine iznosila je 1.605 KM.

Redovna profesorica na International Burch Universityju (IBU) u Sarajevu Adisa Omerbegović-Arapović kaže da to što je Bosna i Hercegovina zabilježila najveći rast plata u svijetu u 2025. godini govori prije svega o prirodi ekonomskih mjera koje su taj rast proizvele, a manje o snazi ekonomije.

- Dok je većina zemalja, suočena s postpandemijskom inflacijom, pokušavala obuzdati rast troškova i ohladiti potražnju, naše vlade su primijenile neutemeljeno administrativno povećanje minimalne plate, praćeno korekcijama platnih koeficijenata u javnom sektoru.

To je samo podstaklo inflaciju, što potvrđuje i rast iznosa potrošačke korpe koja u Bosni i Hercegovini ionako već par decenija prelazi dvije prosječne plate.

Takav potez je statistički gurnuo BiH na vrh globalne ljestvice rasta plata, ali su u ekonomiji ekstremni rezultati rijetko znak prirodnog uspjeha. Češće su znak politike koja djeluje suprotno evropskim trendovima - rekla nam je Omerbegović-Arapović.

Nominalni rast plata, sam po sebi, dodaje profesorica, ne govori mnogo ako nije potkrijepljen rastom produktivnosti i stabilnošću cijena.

- S obzirom da su potrošačke cijene u BiH u posljednjih deset godina poništile trećinu kupovne moći, mi smo u vrhu zemalja koje se nisu uspjele izboriti s inflacijom. A upravo to je ovaj vještački rast plata donekle potvrdio, pa ćemo imati i druge probleme poput održivosti budžeta i opterećenja privrede koja sve ove loše ekonomske politike treba iznijeti na svojim leđima - navodi Omerbegović-Arapović.

Napominje da životni standard ne zavisi od brzine rasta plata, nego od njihove realne kupovne moći.

- U zemlji u kojoj potrošačka korpa već dugo premašuje zbir dvije prosječne plate, problem nije kratkoročna, nego dugoročna strukturalna slabost. Prevelik javni u odnosu na realni sektor, preveliko opterećenje privrede te slab rast produktivnosti hronične su bolesti naše ekonomije kojima se nijedna vlada ne bavi na pravi način - potcrtava Omerbegović-Arapović.

Administrativno povećanje plata u takvom okruženju ne rješava uzrok problema. Naprotiv, ono često produbljuje inflatorne pritiske, riječi su naše sagovornice.

- Kada cijene osnovnih dobara i usluga rastu brže od prihoda, nominalni rast plata brzo se pretvara u iluziju. Inflacija tada preuzima ulogu korektora, umanjujući realnu vrijednost povećanih zarada - objašnjava Omerbegović-Arapović.

Ako se sadašnji trendovi nastave, dodaje, 2026. godina mogla bi donijeti usporavanje ekonomske aktivnosti. Inflacija bi mogla ostati trajno prisutna, dok bi pritisci na poslodavce, posebno u izvoznim sektorima, mogli rezultirati slabijim zapošljavanjem ili čak gubitkom radnih mjesta.

- Fiskalno, kratkoročni rast prihoda od poreza i doprinosa mogao bi zavarati donosioce odluka. No, bez rasta produktivnosti i privatnih investicija, takvi prihodi su nestabilni. Dugoročno, rizici za budžetsku ravnotežu i tržište rada postaju izraženiji - navodi Omerbegović-Arapović.

Naglašava da se, u ekonomskom smislu, Bosna i Hercegovina po istinskom životnom standardu ne može svrstati prema visini plata, nego prema onome što te plate stvarno mogu kupiti i koliko su prihodi stabilni.

- Po tom kriteriju, BiH se nalazi znatno ispod prosjeka Evropske unije, ali i ispod dijela zemalja srednje i istočne Evrope koje su imale sličan start. Razlog nije samo niska nominalna plata, nego nepovoljan odnos između prihoda i troškova života - kazala je Omerbegović-Arapović.

Profesorica naglašava da standard domaćinstava zavisi od dodatnih izvora - rada više članova porodice, doznaka iz inostranstva ili zaduživanja.

- Istinski životni standard obuhvata i sigurnost zaposlenja, dostupnost stanovanja, cijenu energije, kvalitet javnih usluga i mogućnost dugoročnog planiranja života. Po tim pokazateljima, BiH više podsjeća na ekonomije niskog dohotka izvan Evrope nego na zemlje koje su uspjele konvergirati prema EU prosjeku - ističe Omerbegović-Arapović.

Drugim riječima, nastavlja, iako su plate nominalno niske u poređenju sa svijetom, stvarni problem je što su realne plate još niže u odnosu na cijene i rizike s kojima građani žive.

- Sve dok rast plata ne bude rezultat veće produktivnosti, jače konkurentnosti i stabilnijih institucija, Bosna i Hercegovina će ostati u donjem dijelu evropske ljestvice životnog standarda - bez obzira na povremene statističke skokove zarada - zaključila je Omerbegović-Arapović u razgovoru za NAP.


Omerbegović-Arapović: BiH je znatno ispod prosjeka EU

Ekonomski stručnjak Igor Gavran smatra da činjenica da se Bosna i Hercegovina statistički našla među zemljama s najvišim rastom plata u svijetu ne govori o tome da je životni standard bh. građana povećan, odnosno da su plate u našoj zemlji dostigle neki astronomski nivo.

Naprotiv, dodaje, riječ je više o tome da su plate u Bosni i Hercegovini bile na jednom jako mizernom nivou i još uvijek su daleko ispod prosjeka plata u razvijenijim zemljama.

- Ovaj rast jednim dijelom predstavlja postepeno sustizanje nekog normalnog nivoa plata, ali nažalost najvećim dijelom radi se o usklađivanju s inflacijom. Većina ovog rasta se u realnom smislu ne dešava već je riječ o nominalnom povećanju plata koje s vremenom gubi vrijednost i tako iz godine u godinu imamo nominalno više plate ali stvarno niži životni standard - kaže Gavran.

Napominje da, ukoliko se povećanje plata zadrži na trenutnom nivou, odnosno ako ove godine ne bude daljih povećanja minimalne plate, svakako će nivo plata u BiH i dalje biti prenizak i za većinu zaposlenih nedovoljan da im omogući normalan i komforan život.

A ukoliko bi i došlo do daljeg povećanja minimalne, a posljedično tome i prosječne plate u BiH, kakvi bi efekti bili postignuti zavisilo bi prije svega od toga na koji bi se način to izvelo.

- Ako se to učini na način sličan dosadašnjem, ne vodeći računa o inflaciji, onda će opet ishod biti sličan - ta će se vrijednost ubrzano izgubiti. Ukoliko bi se, međutim, ova godina iskoristila za drugačiji odnos prema tržištu i kretanju cijena, ako bi se djelovalo na njihovo smanjenje i svođenje u realne okvire, onda ni povećanje plate više ne bi bilo tako neophodno jer bi se smanjili troškovi života, a samim tim i poboljšao životni standard. Nažalost, ne vidimo takvih naznaka - dodaje Gavran.

Kada je riječ o generalnom povećanju plata ove godine, nastavlja naš sagovornik, ono je, barem prema najavama koje trenutno imamo, za većinu građana minimalno, a povećanja su značajnija tek za one koji rade u javnom sektoru, odnosno u administraciji, prije svega u FBiH.

- Slično je i sa penzijama. Povećanja za većinu penzionera su minimalna, dok će oni "najbogatiji", odnosno oni koji primaju maksimalne penzije, ako se ostvare najave u FBiH, imati astronomska povećanja - potcrtava Gavran.

Naveo je dva ključna faktora zbog kojih povećanje plata u BiH mora biti više nego u okruženju i ostatku svijeta - daleko brži rast cijena i značajno viši i potpuno neopravdan nivo inflacije, te izuzetno nizak početni nivo.

- Mi jednostavno plate moramo povećavati u narednom periodu jer će u suprotnom životni standard ostati na tako niskom nivou da možemo samo očekivati nastavak iseljavanja i sve manje i manje stanovnika u Bosni i Hercegovini.

Imajući u vidu da je 2026. izborna godina, očekujem još manje konkretnog rada i reformi, još više zaduživanja i populizma, te najviše praznih obećanja. A ništa od navedenog ne može se pozitivno odraziti na ekonomiju - zaključuje Gavran u razgovoru za NAP.


Gavran: Očekujem još više zaduživanja i populizma

Federalni zastupnik i ekonomski ekspert Admir Čavalić, osvrnuvši se na podatak da je BiH prva u svijetu po rastu plata u oktobru 2025., kaže kako se radi o rastu nominalnih plata te da je bilo i za očekivati da imamo takve pokazatelje.

- To, međutim, ne govori puno u kontekstu realnog rasta, odnosno činjenica je da rast nije bio utemeljen na rastu produktivnosti i ekonomije, već na jednostavnim dekretima vlada oba entiteta - što nas je i stavilo pored država poput Bjelorusije i Srbije.

Svi znamo da ovo nisu baš ekonomski tigrovi Evrope i svijeta. Ovaj izolovani indikator više govori o načinu donošenja odluka iz domena ekonomskih politika u državi, nego li o stvarnom prosperitetu njenih građana - govori Čavalić.

Pitali smo ga u kojoj mjeri rast plata zaista odražava poboljšanje realnog životnog standarda građana Bosne i Hercegovine, s obzirom na inflaciju i rast cijena potrošačke korpe?

- Tu je inflacija, odnosno povećanje cijena finalnih proizvoda i usluga, ali svakako i pad zaposlenosti, pad industrijske proizvodnje i relativno skromna procjena rasta BDP-a.

Kada se sve to stavi u širi kontekst, onda stvari postaju jasnije po pitanju realnog životnog standarda građana. Ne iznenađuje zbog toga reakcija građana na ovaj pokazatelj - rekao nam je Čavalić.

Njegova su očekivanja da će 2026. biti izazovna godina kada je u pitanju stanje na tržištu rada i makroekonomska stabilnost Bosne i Hercegovine.

- Na stranu geopolitička neizvjesnost i još uvijek loše stanje u Njemačkoj, mi imamo naših domaćih izazova - od izborne godine, zaduživanja i potrošačkih budžeta, pa sve do toga da se opšti pad zaposlenosti nije zaustavio (pitanje je šta će otkriti januarska statistika).

Ne ohrabruje rast osnovica za obrtnike i neka zanimanja. Sve će se to prebaciti na krajnje potrošače - dodao je Čavalić.


Čavalić: 2026. će biti izazovna godina

Profesor na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu Muharem Karamujić kaže da je sve ovo do sada što je urađeno bilo totalno neinventivno.

- Mi nemamo nikakve normalne ekonomske politike. Iako one moraju imati primarno razvojnu komponentu, ovo što smo imali uglavnom je povećanje poreza, u vrijeme kad se to ne smije događati.

Normalna je logika, kad ste pod pritiskom - treba vam pomoći, kad ste sasvim u formi - onda vi možete pomagati drugima.

Naša ekonomija pod velikim je pritiskom i izvana i iznutra: našim nakaradnim sistemom iznutra, a izvana recesionim okruženjem koje se generira prvenstveno u Njemačkoj, a onda širi i na ostatak Evrope - govori Karamujić.

Naglašava da bh. izvoznici muku muče, te dodaje da su oni "stvarno čarobnjaci".

- Naša privreda je jedina koja kreira dodatnu vrijednost, a ovo ostalo samo iz lijevog u desni džep. Mi smo sad imali povećanje minimalne plate, što je povećanje poreza, koji možete povećati na dva načina - povećanjem baze ili povećanjem stope. Ovaj se put povećala baza.

Na osnovu tog povećanja poreza u godini su ubrali više 850-900 miliona KM. I kao rezultat toga imamo nekih 12.000 - 13.000 ljudi koji su izgubili posao. Ekonomija se smanjila, ubili su radna mjesta.

Ovo je poražavajuće, ništa mi s tim nismo dobili. Najbolji pokazatelj rasta ekonomije je rast privrednog razvoja, rast izvoza, rast proizvodnje - ne samo roba, nego i usluga. Međutim, to kod nas stagnira i pada - ističe Karamujić.

Napominje da je Vlada FBiH, uvodeći neradnu nedjelju, onemogućila ljudima da, između ostalog, zarađuju i od turizma. Dolaze nam uglavnom regionalni turisti.

- Onemogućili su našima ovdje da rade, k'o biva neradna nedjelja, ali nije neradna, svi mi to znamo, to je notorna glupost. Nijedne razvojne mjere nismo imali.

I sad imamo tu famoznu fiskalizaciju kao da otkrivamo toplu vodu, što je opet povećanje poreza, odnosno porezne baze. I opet u doba kad ste slabi dodatno vas opterećuju. Naopako totalno - rekao nam je Karamujić.

Ističe da su nam potrebne razvojne politike, nešto što će pomoći privredi da skoči, da zaposli više ljudi, da privreda može da lakše diše.

- Ove godine bi bilo puno bolje da nisu ništa ni radili, da uopšte nisu intervenisali. Međutim jesu i imamo rezultate kakve imamo. Nama treba dobar menedžment ekonomije, normalno kao i svakom kućanstvu. Možete vi zaraditi puno, ali ako nemate dobrog menadžera, to će sve otići niz vodu.

Međutim, mi to očigledno nećemo dobiti od ove Vlade, a nismo imali ni prije, da budem sasvim iskren. Moramo tražiti da dobijemo kvalitetne ljude na pravim mjestima koji mogu da naprave pozitivne iskorake. Ima ih mnogo, ima puno načina kako se to radi, ne trebamo otkrivati toplu vodu.

Ako ovako nastave i u 2026., davit će nas i dalje, padat će kupovna sposobnost. Dok nešto negdje totalno ne pukne. Pa ni dvije prosječne plate ne mogu zadovoljiti potrošačku korpu. Prosječne, ne minimalne. To je izraz ogromnog siromaštva.

Otprilike 70-75 posto svih zaposlenih su ispod prosječne plate. Čak i kad dvoje radi, opet su siromašni. Potrošačka korpa je limit siromaštva - dodao je Karamujić u razgovoru za NAP.


Karamujić: Mi nemamo normalne ekonomske politike

(D.K.)