Piše: Armin Sijamić
Godina pred nama biće još jedna koju će vjerovatno oblikovati potezi Sjedinjenih Američkih Država – najveće svjetske sile, i njenog predsjednika Donalda Trumpa koji vodi politiku kakvoj ni najbolji poznavatelji političke historije te države ne mogu pronaći slične primjere.
Sumirati 2025. nije nimalo lahak zadatak, jer sve ono što se dogodilo u protekloj godini po svom obimu zahtijeva puno više prostora nego što jedan članak dozvoljava. To je rezultat činjenice što se neki ekonomski i politički procesi ubrzavaju, a što na svojim leđima prije svih osjete države i pokreti koji se odbijaju povinovati interesima velikih sila.
Jedan od onih koji je na tome najviše radio bio je Trump. On je u prvoj godini svog drugog mandata istovremeno radio na održavanju postojećeg odnosa snaga, ali i na promjeni pozicije svoje države. U ovaj paradoks Trump je dospio nakon jačanja brojnih država, prije svih Kine i njenih saveznika, koje se opiru američkoj prevlasti. To je proces koji Washington želi zaustaviti i onda okrenuti u svoju korist, a što je bilo jasno i prije nego će se Trump vratiti u Bijelu kuću.
Zato se možda lakše osvrnuti na godinu koja je pred nama, jer će se tu vidjeti rezultati Trumpove politike u protekloj godini prema Evropi, Bliskom istoku koji u viziji američkog predsjednika treba biti podređen interesima Izraela, Latinskoj Americi gdje Washington ponovo zagovara Monroeovu doktrinu i Kini koju još uvijek nije obuzdao uprkos pokrenutom carinskom i ekonomskom ratu.
Trumpova kalkulacija
Jedna od postavki kojom su se vodili svi američki predsjednici od raspada SSSR-a, iako kao takva nije direktno bila dio američkih strateških dokumenata, glasi da Sjedinjene Države trebaju imati dovoljno snage da vode dva rata istovremeno. Iako je ovdje prije svega riječ o vojnoj snazi, to podrazumijeva i sposobnost američke ekonomije i društva da te iste ratove podnesu.
Ako se svijet gleda Trumpovim očima, onda je front svuda. Pod udar Trumpa došli su i saveznici u Danskoj i Evropskoj uniji, a teret finansiranja Ukrajine prebacuje na Evropljane, stvarajući pretpostavke za poslovanje s Rusijom i za ideološki obračun na Zapadu.
Sve ono što je Trump radio u protekloj godini na Bliskom istoku brzo će biti podvrgnuto testu vremena, dok Washington i Tel Aviv traže načine da nanesu nove udarce Iranu i njegovim saveznicima u regiji. Nakon što su Sjedinjene Države, uz pomoć Turske i par arapskih država, srušile režim Bashara al-Assada i na vlast doveli bivšeg pripadnika Al-Qaede Ahmeda al-Sharaau, sada se Trump želi pobrinuti da Izrael dobije sve što želi u Siriji, Libanu, Palestini i širom Bliskog istoka.
Nema sumnje da će i ove godine posebna pažnja Washingtona biti posvećena Srednjoj i Južnoj Americi, odakle nastoji potisnuti uticaj bilo koje druge sile.
U protekloj godini Trump je pokazao da je fokus njegove vanjske politike na tom dijelu svijeta. Pored Argentine, Ekvadora, Brazila i Kolumbije, Trump se miješao i u prilike u Hondurasu, nakon što je već ranije imao riječi hvale za vlast u El Salvadoru. Trump će nastaviti da pokušava da sruši kubansku i venecuelansku vlast i promijeni predsjednike u Kolumbiji i Brazilu.
Procesi u Latinskoj Americi su usko vezani za američki pokušaj obuzdavanja Kine. U „američkom dvorištu“, prema Washingtonu, nema mjesta za Kinu. Suzbijanje kineskog uticaja širom svijeta zavisi i od rezultata takvih pokušaja na američkim granicama. Odatle Trump namjerava potisnuti Kinu, a onda i iz mnogih dijelova Evrope, Afrike, Azije i Pacifika.
Odgovor pobunjenih
Zbog ovakve Trumpove politike i dalje će trajati „pobuna“ onoga što se naziva „globalni jug“. To je nedavno u svom članku opisivao finski predsjednik Alexander Stubb, tvrdeći da već postoje jasni blokovi koji se sukobljavaju i desetine država koje moraju odabrati stranu.
Taj obračun se dešava pred našim očima, dok se ruše sadašnje postavke međunarodnog sistema, ruše vlade širom svijeta, cijepaju međunarodno priznate države i likvidiraju političke vođe, a Kina suočava s ratovima na svojim granicama. Par godina unazad to nije bilo zamislivo.
Držanje Kine biće presudno za uspješnost američkih planova. Ne samo da Kina iznad vode drži rusku ekonomiju izloženu sankcijama, već i mnogim drugim državama služi kao motor razvoja. Kina ne izvozi samo ideologiju. Kina jedina parira Zapadu u mnogim oblastima, uključujući tehnologiju, što je Evropi i Washingtonu stoljećima bila prednost u odnosu na ostatak svijeta. Jedno od polja obračuna Washingtona i Pekinga biće i vještačka inteligencija (AI), u borbi u kojoj postoje samo dva ozbiljna takmaca i ostatak svijeta koji to posmatra.
U Kini mnogi vide spas. To se posebno odnosi na brojne afričke i azijske države, ali i njih nekoliko u Latinskoj Americi kao i na članice BRICS-a. Svi oni računaju na kineske kredite, tržište, tehnologiju, ulaganja...
Trumpova politika dovela je do toga da Evropa počne sumnjati u namjere Washingtona. Sukob Trumpa i dijela evropskih vlada doći će do izražaja u ovoj godini. Tom sukobu najviše se raduje Rusija, ali i Kina koju Washington vjerovatno neće moći slomiti bez evropske pomoći.
Procesi kojima se slabi prilagođavaju
Tako bi ono što je počelo da se dešava od ruske agresije na Ukrajinu i od početka rata u Pojasu Gaze, moglo ove godine dobiti svoju narednu fazu, bilo kroz nastavak okršaja na tim istim linijama ili postizanja nekih dogovora o raspodjeli uticaja između velikih i regionalnih sila.
Ovi geopolitički sukobi stvaraju novo stanje na terenu i dovode do brojnih promjena. Nema sumnje da će zaoštravanje odnosa između Sjedinjenih Država i Kine dovesti do takvog stanja i u drugim dijelovima svijeta.
Ovo je posebno opasno za male države i za one koje pokazuju nestabilnost bilo koje vrste. Veliki politički zaokreti donose nove realnosti na terenu i slabiji akteri se tome moraju prilagoditi. To se odnosi i na Balkan, koji je osiromašen i opustošen na razne načine. Okršaj Zapada i Rusije stvorio je tu nove realnosti, a zaoštravanje okršaja Washingtona i Pekinga možda dovede do novih situacija koje podsjećaju na priču o Naftnoj industriji Srbije (NIS).
Sve u svemu, godina pred nama mogla bi biti burna kao i prethodna. Ono što su mnogi godinama najavljivali, kada su govorili o promjeni svjetskog poretka, dešava se pred našim očima i nekada je nezamislivo brzo. U takvim okolnostima od velikih sila se može očekivati da se ponašaju isključivo u skladu sa statusom koji imaju.