Sibirski tigar bio je na pragu izumiranja, a sada im broj napokon raste

(Patria) - Nedavno objavljena knjiga "Tigers Between Empires" (Tigrovi između carstava) donosi fascinantnu priču o usponu, padu i ponovnom uskrsnuću amurskog, odnosno sibirskog tigra - impozantne zvijeri koja preživljava u surovim krajolicima ruskog Dalekog istoka.

Autor knjige, američki biolog i pisac Jonathan C. Slaght, opisuje najdugovječniji projekt istraživanja tigrova na svijetu - Siberian Tiger Project, međunarodnu saradnju koja je spojila američku tehnologiju i rusku stručnost kako bi spasili tigra od nestanka, piše CNN.

Projekat je 1992. godine osnovao biolog Dale Miquelle, koji je u Rusiji proveo više od tri decenije posvećen zaštiti ove vrste. Iako je Miquelle godinama planirao napisati knjigu o svom radu, to je na kraju učinio Slaght - nakon četiri godine rada i 512 stranica, nastala je hronika o naučnom poduhvatu, avanturi i prijateljstvu.

Uz historiju i nauku, knjiga opisuje i nevjerovatne sudbine pojedinih tigrova - poput ženke Olge, prve životinje koja je dobila radio-ogrlicu. Naučnici su je pratili 13 godina, a postala je toliko poznata da su je lokalni lovci prepoznavali i poštedjeli života. Takvi slučajevi, kaže Slaght, pokazuju koliko tigar može postati simbol zajednice kad ljudi nauče poštovati prirodu.

U 1930-im u Rusiji je živjelo tek tridesetak tigrova. Zahvaljujući zabranama lova i stvaranju rezervata, njihov se broj polako počeo oporavljati, no raspadom Sovjetskog Saveza ponovo je došlo do vala krivolova. Upravo tada nastaje Siberian Tiger Project, koji je kombinovao američku tehnologiju za praćenje životinja i rusko terensko iskustvo.



Podaci prikupljani više od tri decenije otkrili su mnogo toga o ponašanju tih skrivenih grabežljivaca - od prehrambenih navika i teritorijalnog nasljeđivanja do odnosa među porodicama tigrova. Projekat je iznjedrio gotovo 200 naučnih radova i doveo do stvaranja novih zaštićenih područja koja su udvostručila površinu staništa tigrova.

Slaght pritom upozorava da je, prema podacima projekta, čak 75% smrti tigrova u prvim godinama bilo uzrokovano krivolovom. Ekonomsku krizu, siromaštvo i trgovinu krznom opisuje kao razorne sile koje su dugo prijetile opstanku vrste.

Danas na svijetu postoji i do 600 jedinki ovog tigra, vrste koja se vratila "iz mrtvih".

Nakon 2010. odnosi između ruskih vlasti i stranih organizacija postali su napetiji. Do 2016. projekat je izgubio većinu svog utjecaja, a nakon ruske invazije na Ukrajinu 2022. godine brojna međunarodna udruženja, uključujući WWF i Greenpeace, bila su zabranjena. Miquelle se nakon trideset godina rada u Rusiji vratio u SAD.

Uprkos političkim preprekama, Slaght ističe kako postoje i pozitivni pomaci. Rusija i Kina rade zajedno na očuvanju populacija tigrova kroz zajedničke granične parkove, što daje nadu da će se njihova staništa i dalje širiti.

Za Slaghta, koji je svoj naučni put započeo upravo u istom selu gdje se nalazilo sjedište projekta, ova je knjiga lična priča i omaž ljudima koji su posvetili život očuvanju prirode. Kao autor već nagrađivane knjige "Owls of the Eastern Ice", Slaght u novom djelu ponovo spaja nauku, terenski rad i pripovjedački talent.

Poruka knjige, kaže, nije da je misija spašavanja tigrova završena, već da je uspjeh moguć samo uz stalnu brigu: "Ove su se životinje jedva vratile s ruba izumiranja. Na nama je da pazimo da se historija ne ponovi".



O sibirskom tigru

Sibirski, odnosno amurski tigar najveća je podvrsta tigra i jedna od najupečatljivijih grabežljivaca na svijetu.​

Odrasli mužjaci sibirskog tigra u prosjeku teže oko 170-220 kilograma, dok ženke uglavnom imaju 110-140 kilograma.​

Dužina tijela s repom može dosegnuti oko tri metra kod mužjaka, dok su ženke nešto kraće i lakše građene.​

Sibirski tigar je strogi mesojed koji se hrani prvenstveno jelenima, srnama, divljim svinjama i drugim srednje velikim i krupnim sisavcima.​

Odraslom tigru u hladnoj klimi treba prosječno oko 8-10 kilograma mesa dnevno za preživljavanje, ali u jednom obroku može pojesti i 20-30 kilograma, a povremeno i do oko 50 kilograma plijena.​

Sibirski tigar može se pariti tokom cijele godine, ali se vrhunac parenja u prirodi često bilježi zimi, od kraja godine do ranog proljeća.​

Ženka nosi mladunce oko tri do 3,5 mjeseca, a najčešće na svijet donese 2-4, ponekad do šest mladunaca, pri čemu većina brige i podizanja legla pada isključivo na majku.​

Sibirski tigar obitava u hladnim, šumovitim područjima ruskog Dalekog istoka (Primorje i Habarovsk), s manjim populacijama u sjeveroistočnoj Kini i vjerovatno u Sjevernoj Koreji.​

Najviše mu odgovaraju mješovite i crnogorične šume s bogatom populacijom plijena, a teritorije odraslih jedinki mogu biti goleme - i do oko 1.000 kvadratnih kilometara - jer moraju pretraživati goleme površine u potrazi za hranom.