ANATOMIJA JEDNE TRGOVINE Država Bosna ponovo valuta za potkusurivanje, ko je Dodiku diktirao zadatke?

Piše: Rasim Belko

“Obraćam se skupštinskoj većini da je ovo danas, bez ikakve emocije, politički zadatak. I vi ste bili na sastancima, bili ste na razgovorima i znate zašto ovo radimo. Nemojte dozvoliti da prevladaju oni koji nastoje od ovoga da naprave cirkus…“

Tako je jučer, bez titranja u glasu i bez imalo skrupula, zastupnicima u Narodnoj skupštini Republike srpske govorila Željka Cvijanović.

Ta rečenica, izgovorena hladno i tehnički, zapravo je najvažniji politički citat godine. U njoj stane cijela logika Dodikovog režima - poslušnost prema onima koji diktiraju, bilo da nose oznake stranačkog centra moći u Laktašima, ili diplomatske insignije iz ambasada dvije zapadne zemlje.

Ali ključna riječ nije „zadatak“, nego pitanje ko je zadao?

Tajming koji govori sve

Odgovor je stigao munjevito. Samo 24 sata kasnije, iz State Departmenta dolazi saopštenje i pohvala NSRs za imenovanje Ane Trišić-Babić, uz standardnu diplomatsku formulu kako to „otvara put produbljivanju saradnje SAD i BiH“. U istoj rečenici i - “ojačava stabilnost BiH“.

To su one rečenice koje se u Washingtonu pišu kad žele da poruče da je neka njihova investicija počela da daje rezultate.

Pa da ne okolišamo, Milorad Dodik je očito u proteklom periodu nešto dogovarao s Washingtonom, a Boga mi i Londonom. Nešto što ima dovoljno težine da američka administracija u nekoliko dana napravi zaokret od sankcija do komplimenata.

Skidanje sankcija Dodikovim saradnicima, koje se u domaćim medijima pokušalo predstaviti kao tehnička korekcija privremenog karaktera, u suštini je bio signal dobre volje. To nije čin olakšanja, nego čin ponude među trgovcima koji imaju historiju odnosa. Ponude onima koji su godinama bili u Washingtonu označeni kao destabilizatori Bosne i Hercegovine, a koji su sada odjednom postali partneri za “stabilnost“. Naravno da nije odjednom, oni to rade u tandemu, samo smo ih tek provalili.

Zato ne treba biti naivan – ovo je početak nove političke trgovine. U njoj će Bosna i Hercegovina opet biti moneta za potkusurivanje.

Manipulacija izvana i iznutra

Zanimljivo, dok američke i britanske diplomatske mašinerije obavljaju svoj posao, britanski mediji, kako to obično biva, prate narativ koji zamagljuje suštinu. Pa tako Reuters danas piše da je Dodik u izjavi “sve smo ovo dogovorili sa strancima” mislio – na Putina i Lavrova. To je, naravno, čista zamjena teza.

Jer, realno, Moskva u Bosni i Hercegovini nema ozbiljnijih poluga moći osim samog Milorada Dodika. Nema jake medije, nema definisane političke strukture, nema međunarodne kanale. A Washington ih ima sve i koristi ih kad god poželi.

Zato je smiješno i opasno kad neko pokušava objasniti da su „politički zadaci“ koje spominje Cvijanović produkt Moskve. Nisu!

Oni su napisani na Zapadu onda kada su sarajevski politički krastavci pojašnjavali da je kraj Dodika blizu, u ono vrijeme dogovorenih sudskih presuda. Napisani su u uredima koji već tri decenije kroje geopolitički pejzaž Balkana, mijenjajući maske svojih “partnera“, ali ne i cilj – kontrolu procesa u statusu quo i vještački kreiranom haosu.

Dodik, kojem se do jučer prijetilo optužnicama i izolacijom, sada odjednom postaje „politički racionalan“. To nije transformacija, to je trgovina. I u toj trgovini, kao i u svakoj do sada, valuta nisu ni sankcije ni njegova politička karijera, ni tranka, valuta su građani Bosne i Hercegovine.

Brzopotezna reakcija State Departmenta i Ambasade SAD samo je ogolila ono što je dugo tinjalo - da se sudbina ove zemlje i dalje kroji kroz kabinete u kojima trguju Dodik i “zapadni prijatelji BiH”.

Zato, kada Željka Cvijanović kaže „politički zadatak“, mi moramo čitati nevidljivi nastavak “...iz Washingtona i Londona”.

Jer odgovor na to pitanje razotkriva ne samo Dodika i njegov režim, nego i sve one u Sarajevu, Beogradu, Briselu i Washingtonu koji se prave da ne znaju o čemu je riječ, dok Bosna i Hercegovina tavori u blatu kao eksperimentalni poligon tuđih interesa.

I zato, bez iluzija!

Ovo nije kraj jedne faze, nego početak nove, u kojoj moramo računati s tim da ništa dobrog za sve nas koji volimo Bosnu i Hercegovinu, ni za samu državu, neće proisteći iz trgovine “prijatelja” iz Washingtona i Londona s jedne i Milorada Dodika s druge strane.