Vanjska politika bez države: Čović pred kamerama, Bosna i Hercegovina bez riječi!

Piše: Amina Čorbo-Zećo

Kako Hrvatska vidi odnos s Bosnom i Hercegovinom često svjedočimo tokom raznih 'upada' tamošnjih zvaničnika na prostor BiH, kao i priređivanju raznoraznih sastanaka na kojima se kristalno jasno vidi šta želi Hrvatska.

Upravo je, danas, tako predsjednik Hrvatskog narodnog sabora (HNS) Dragan Čović pokazao svoju sposobnost za ceremonijalna politička okupljanja, ali koja mogu biti jako opasna! Sastao se s potpredsjednicima Vlade Republike Hrvatske, ministrima Butkovićem i Bačićem.

S njim na sastanku 'onako marginalizirani' su nazočili i zastupnica u Zastupničkom domu Parlamentarne skupštine BiH Darijana Filipović, ministrica prometa i komunikacija u Vladi Federacije BiH Andrijana Katić, državni sekretar Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske Zvonko
Milas, gradonačelnik Mostara Mario Kordić te direktor JP HT Eronet d.o.o. Goran Kraljević.

Tema: “daljnje infrastrukturno povezivanje” i “gospodarski napredak”. Na prvi pogled – značajno i obećavajuće. Na drugi – pokazuje koliko HNS često zamjenjuje rituale stvarnom politikom, i to na štetu države Bosne i Hercegovine.

Problem je u samoj suštini, HNS nije državna institucija. Ne može pregovarati ni sklapati sporazume u ime BiH, niti vodi nacionalnu vanjsku politiku. A upravo to se implicitno sugerira na ovakvim sastancima. Predsjednik Čović, iako 'legitimni politički predstavnik' Hrvata u BiH, na ovim okupljanjima djeluje kao da vodi vanjsku politiku usklađuje “strateške projekte” i infrastrukturne inicijative, dok državne institucije BiH ostaju po strani.

Još je problematičnije što se sve to događa pod okriljem retorike o “gospodarskom razvoju i prostornom uređenju”, dok nadležni za ovakve politike i projekte šute.

U stvarnosti, prava infrastruktura, državna koordinacija i ravnomjeran razvoj za sve građane BiH i dalje stoje u mjestu. Novim cestama i projektima ovdje se ne rješavaju sistemski problemi, oni postaju simbol političkog utjecaja i medijske vidljivosti. Čović i HNS tako jačaju vlastiti politički profil, dok građani i Hrvati i pripadnici drugih naroda ostaju u sjeni tih “inicijativa”.

Ovi susreti, nisu novost, iako predstavljeni kao partnerski i strateški, zapravo su potvrda paralelne političke linije koja može zbuniti međunarodne partnere i stvoriti dojam da u BiH postoji autonomna hrvatska vanjska politika. To je opasno, jer zamjenjuje odgovornost države za koordinaciju i razvoj strateških projekata.

Rituali i PR-sastanci nisu zamjena za državne institucije, a diplomatski i infrastrukturni projekti ne mogu se voditi izvan okvira države. HNS može imati važnu ulogu u zastupanju interesa Hrvata u BiH, ali vođenje vanjske politike i to u ime cijele države nije njegova nadležnost.

Ovakva praksa šteti i kredibilitetu BiH, ali i samim Hrvatima, jer umjesto institucionalnog rješenja dobivamo simbolične susrete i političku retoriku bez stvarnog učinka, ili je cilj sasvim nešto drugo, što se javno ne saopći! Bit će da je ovo drugo!