Šta se desilo 28. avgusta 1995. u Američkoj ambasadi u Parizu u trenutku kada su padale granate na civile na pijaci Markale?

Piše: Fuad Đidić

Znate li ko je bila Pamela Churchill Harriman?

Najmoćnija žena Amerike s kraja 20. stoljeća. Snaha na dvoru Winstona Churchilla i majka njegovog unuka.

Poslije razvoda 1945. godine, mnogo kasnije ova plemkinja stekla je status zvijezde svjetske diplomatije. Nazvali su je "kraljica američkih demokrata".

Britanka koja je dobila državljanstvo Amerike. Izvanredna žena koja je prije nominacije za ambasadoricu SAD-a u Parizu uživala reputaciju "prelijepe kurtizane" za kojom su mnogi slavni pamet gubili.

Ljubavnica i supruga nekoliko najbogatijih ljudi u svijetu, poput Alyja Khana, Giannija Agnellija, Élieja de Rothschilda…


Gianni Agnelli na posljednjem ispraćaju Pamele Harriman

Pamela Churchill Harriman za Amerikance je, međutim, bila "najvrijedniji dragulj" kojeg su poredili sa francuskim poklonom "Statue slobode".

S ogromnim novcem koji je naslijedila od posljednjeg muža, američkog državnog sekretara Averella Harrimana, vratila je demokrate 1992. godine ponovo u vlast. Bio je to trenutak koji niko nije očekivao.

Unutar demokrata davno prije izbora osnovala je vlastiti klub iz kojeg je djelovala prema javnosti. Mnogi svjedoci su Pamelu opisali kao ženu "nasmijane inteligencije" koja je velikom brzinom zadobivala povjerenje američke javnosti.

Pamela je bila hrabra i lucidna kada je odbacila dati novčanu potporu u kampanji Al Gorea. Njen izbor bio je mladi guverner Arkansasa Bill Clinton. Ona je u njegovu izbornu kampanju uložila 12 miliona dolara.


Pamela Harriman 1989. godine

Tako se Pamela Churchill Harriman sa "dvora Winstona Churchilla" iz 1945. godine uspjela domoći statusa nekrunisane kraljice "Clintonovog predsjedničkog dvora" 1992., koju je sam Clinton nazvao "Majka dvora".

Bio je to pravi trijumf jedne žene koja je povezivala obje strane Atlantica i bila utjelovljenje jedinstva zapadne civilizacije.

Zašto je za nas u Bosni i Hercegovini važna Pamela Churchill Harriman?

Prva mapa podjele Bosne i Hercegovine nacrtana je 28. avgusta 1995. godine u Američkoj ambasadi u Parizu dvije godine poslije njenog dolaska na poziciju ambasadorice.

Pod budnim okom ove Clintonu najvjernije "kraljice" mogao se samo, na jednom mjestu, s kraja avgusta, dok još traju godišnji odmori, okupiti prilično veliki tim važnih ljudi State Departmenta oko Richarda Holbrookea kao lidera pregovora o miru u Bosni i Hercegovini.


Harriman (skroz desno) na večeri u Elizejskoj palači, kojoj je prisustvovao i Bill Clinton

Svi su se oni našli tog jutra, u ponedjeljak, 28. avgusta 1995. godine u Pamelinom slikarskom ateljeu na drugom spratu američke rezidencije u Parizu.

Rat se morao okončati. Amerikanci su bili duboko frustrirani pogibijom članova Holbrookeovog tima na Igmanu dvije sedmice ranije. Niko više nije bio spreman da radi u uslovima stalnog životnog rizika.

Iscrpljeni, zabrinuti i depresivni američki pregovarači su žudili u ovim emotivno teškim okolnostima pronaći mirovnu formulu za Bosnu što je prije moguće.

Utisak je, kako piše Christopher Hill u "Memoarima", da će od tada u našem timu preovladati želja - izaći odavde što prije i bez mnogo "razbijanja glave".

Na velikom stolu za crtanje bila je razastrta mapa BiH. Zadatak da prekroji ovu mapu crnim, tankim flomasterom imao je Bob Owen - pravnik Holbrookeovog tima. Owen je, prema svjedočanstvima prisutnih, bio najbliži prijatelj državnog sekretara Warrena Christophera.


Pamela u društvu Warrena Christophera i Alaina Juppéa u Washingtonu 1993. godine

Owen je "novu mapu" BiH crtao prilično nerado i, reklo bi se, "teška srca", kako je nadalje posvjedočio Holbrookeov zamjenik i donedavni američki ambasador u Beogradu Christopher Hill.

Bob Owen se nekako "prenemagao" - "ovo je kao da pišem testament". Međutim, Holbrooke ga je snažno bodrio riječima koje su nas sve nervirale: "Briljantno, Bob, to je stvarno briljantno".

Kao da je želio da ambasadorici Pameli Harriman u uslovima "duboke američke frustracije" predstavi neki ohrabrujući rezultat svoje mirovne misije.

Pamela je dužnost ambasadorice SAD-a preuzela u jeku rata u BiH septembra 1993. Na tu dužnost, koja je za Amerikance izuzetno značajna, poslana je da ostvari Clintonov najveći san.
A to je bilo: sigurnosno preoblikovanje Evrope - proširenje NATO-a i postizanje mira u Bosni i Hercegovini.

Pamela je, kako je kasnije napisala Madeleine Albright, najbolje mogla da razumije imperative američkog liderstva u svijetu. Međutim, Albright je već tada ukazala na prvu pukotinu u evropsko-atlantskim odnosima.


Pamela je dužnost ambasadorice preuzela u jeku rata u BiH

O tome će nešto više reći Pamelina prva zamjenica u Američkoj ambasadi Avis T. Bohlen:

"Pamela je stigla u našu ambasadu ujesen 1993. kada je gorio rat na Balkanu. Ovaj rat je postajao problem jer su Francuzi i Britanci imali trupe na terenu pod egidom UN-a, što za nas nije bilo dovoljno za njihovu sigurnost...

Mnogi u vojnim krugovima, uključujući i američke, vidjeli su srpske vojne snage kao prepoznatljiv entitet, dok su Bosanci bili 'harem-scarem' muslimani i, moram priznati, u tome je postojala naša profesionalna pristrasnost…

Odmah na početku rata na Balkanu, 1991. godine, nizozemski ministar vanjskih poslova je rekao: 'Balkan je evropski problem', a mi smo rekli: 'U redu', i sada kada smo Evropljane htjeli da podsjetimo na tu izjavu, a oni su odgovarali: 'Nismo spremni da to uradimo kao Evropa a, još uz to, niko nije zamišljao da će to biti užas kakav je bio…'

Pamela je u takvim uslovima došla sa uvjerenjem da se formira novi poredak u Evropi, a njeni glavni problemi bili su Bosna i budućnost NATO-a u Evropi... Zašto je izabran baš Pariz, a ne Ženeva ili Beč".

Puka koincidencija ili dobro promišljena taktika američke diplomatije. I sam Clinton je znao kako Pariz nije bio naklonjen BiH i, koji je za razliku od francuskih intelektualaca, bio izrazito "pro-srpski"!?

Pamela Churchill Harriman je po dolasku na dužnost u Pariz ubrzo osvojila srca mnogih, a posebno predsjednika Jacquesa Chiraca. Amerikanci su bili oduševljeni odlaskom šarmantne Pamele u Pariz i vjerovali su da će ona ostvariti ovu misiju u vrijeme već "napuknutih atlantsko-evropskih" odnosa.


Harriman u društvu Jacquesa Chiraca

Pamela je, na oduševljenje Clintonove administracije, uspostavila bliske odnose s predsjednikom Chiracom koji joj je kasnije 1997. godine dodijelio "Veliki križ Legiona časti", koji Francuzi daju strancima u vrlo rijetkim prilikama.

Američka štampa je tada pisala: "Francuzi su nama poslali 'Statuu slobode', a mi njima Pamelu Harriman koju oni nagrađuju najvišim priznanjima koje se daje nekom strancu. Vjerujemo da je to - poštena trgovina".

Na ovoj snažnoj personalnoj vezi Harriman i Chiraca pokrenuta je realizacija koncepta nove sigurnije Evrope sa novim istočnim NATO granicama.

Christopher Ogden, autor nekadašnjeg američkog bestselera - "Život kao diplomatska zabava - biografija Pamele Churchill Harriman", piše kako je "Pamela vrlo pažljivo izbjegla bilo što napisati i ostaviti traga o vlastitoj ulozi o sklapanju mira u Bosni i Hercegovini."


Naslovnica Ogdenove knjige

Autor će, međutim, napisati kako je Pamela došla u Pariz u trenutku kada je Zapad imao teškoća da se dogovori kako bi trebalo uopšte definisati zapadnu civilizaciju… gdje su granice koje treba povući… o tome ko uopšte treba da pripada toj civilizaciji...

Pamela Harriman, rođena Britanka, a Amerikanka po izboru, ambasadorica koja je po Clintonovoj izjavi podizala američke vizije u Evropi, nošena vizijom da širenjem NATO-a do granica Rusije i davanjem ustupka Rusiji podjelom BiH na dva dijela, stvara jedinstvenu i sigurnu Evropu. Ona je tako spašavala sliku dogovora unutar Zapada.

Iako nije nikada davala direktne izjave o američkoj politici u BiH, posve je jasno kako je ambasadorica Harriman, kao ključni američki čovjek u Evropi, povezujući politiku Francuske i Velike Britanije prema Bosni s američkom vizije Evrope u dobroj mjeri inspirisala podjelu BiH kao osnovu za realizaciju nove Evrope, u skladu s Clintonovim vizijama novog globalnog poretka.


Pamela Harriman 1939.

Vođena u dobroj mjeri Churchillovim idealima podjele i "željezne zavjese", Clintonova kraljica preminula je u proljeće 1997. godine, samo dvije godine poslije iscrtane mape podijeljene zemlje, kada je prilikom jutarnjeg kupanja u bazenu tople vode hotela "Ritz" u Parizu dobila izljev krvi u mozak.

Sahranjena je u Washingtonu uz najveće državne počasti, a predsjednik Clinton na sahrani je, između ostalog, rekao:

"Danas vidimo njeno naslijeđe u nepodijeljenoj, sigurnoj i slobodnoj Evropi. Naslijeđe koje je duboko dirnulo Chiraca, koji joj je dodijelio 'Veliki križ Legiona časti', najviše francusko odlikovanje. Poslije Benjamina Franklina i Thomasa Jeffersona, Amerika nije imala boljeg ambasadora..."

Poslije ovih Clintonovih riječi 30 godina kasnije svijet se radikalno promijenio. Jedino što se nije promijenilo je sudbina malih naroda. Oni mogu preko noći nestati ili biti žrtvovani u igri neke nove "nasmijane inteligencije" - kao što je bila Pamela Churchill Harriman.