Crvena kravata, crni posao: SDP kao grobar socijaldemokratije i servis rušilačkih projekata – ne može u probosanski blok!

Piše: Rasim Belko

Ako je socijaldemokratija u Evropi danas krhka i izmučena, u Bosni i Hercegovini ona je već odavno mrtva, samo što se još uvijek koristi aparatima da bi simulirala život.

A ako je negdje još ostala na aparatima, to je u retorici SDP-a, stranke koja se godinama kitila antifašizmom, solidarnosti i radničkim pravima, a u praksi postala mašina za privatne interese i tender-aranžmane. Nekada je SDP nosio nadu da može biti korektiv nacionalnim strankama. Danas je tek njihov najpouzdaniji partner, najčešće u ulozi elegantnog potpisnika odluka koje uništavaju državu.

Kriptopartizani i eurokomunisti – tako bismo mogli nazvati aktuelnu elitu SDP-a. Prvi su potomci mitologije partizana, naučeni na parole, ali nesposobni da razumiju šta znači boriti se protiv nepravde. Drugi su klijentelistički sloj ljudi koji misle da je socijaldemokratija jednaka kvaliteti službenog Touarega i ljetovanju na Jadranu. Oni su slika i prilika današnjeg SDP-a: radnici su im kulisa, a socijaldemokratija dekoracija.
Nakon rata, SDP je pokušavao glumiti građansku alternativu. Problem je bio što ta alternativa nikada nije imala dodira s realnošću. Radnička klasa nije imala fabrike, sindikati nisu imali moć, a narod je živio dan za danom. SDP je umjesto partije radnika postao partija činovnika. Umjesto da spriječi privatizacijske pljačke, često je sam u njima učestvovao.

Iz tog elitizma rodila se navika da se politika vodi u kafani i kancelariji, a ne na terenu. I kada je trebalo stati uz obespravljene, SDP je birao „kompromise“. Kad je trebalo zaštititi povratnike, SDP je birao fotelje. Kad je trebalo očuvati probosanski blok, SDP ga je razbijao.

Jedna od najmračnijih stranica SDP-a jeste zakon kojim su povratnici u Rs, Bošnjaci i Hrvati, sistemski ostavljeni na ledini. Stranka koja je trebala biti zaštitnik jednakosti postala je servis za cementiranje podjela. I to nije bio incident – to je obrazac. Povratnici su uvijek bili moneta za potkusurivanje, kolateral u političkoj trgovini.
SDP je naučio igrati ulogu „građanske opcije“ koja se navodno bori za sve, a u praksi ne štiti nikoga. To je dovedeno do groteske pojavom Vojina Mijatovića, čovjeka koji je sebe proglasio probosanskim glasom u Rs, a zapravo je najveći grobar tog koncepta. Njegove parole o „građanskoj državi“ završavaju uvijek na istom mjestu – u Dodikovom naručju, jer razbijanjem probosanskog bloka upravo je on omogućavao Dodiku moć i mir.

Mijatović je paradigma današnjeg SDP-a: medijski kič, predstava bez sadržaja. Svaki dan nova “historijska“ izjava, svaki dan novi spektakl – i svaki dan potpuna praznina iza toga. Povratnici su mu kulisa, a SDP-ovo prisustvo u Rs placebo. Na papiru izgleda kao alternativa, u stvarnosti je Dodikov najkorisniji saveznik.
Simptomatično je da Dodik nikada ozbiljno ne napada Mijatovića. Ponekad ga ismije, ponekad odglumi sukob, ali nikada ne ide do kraja. Jer Dodik zna kome i čemu služi Mijatović.

Ako je Mijatović karikatura socijaldemokratije u Rs, onda je Nermin Nikšić ozbiljna opasnost u Federaciji. Predsjednik SDP-a vodi Vladu FBiH u kojoj su svi ključni projekti praktično u rukama HDZ-a. Cestogradnja, energetski aranžmani, razvojni projekti – sve počinje i završava u dijelu Hercegovine pod Čovićevom kontrolom. SDP se hvali partnerstvom, a zapravo je serviser politike koja je u svojoj osnovi redefinisani projekat Herceg-Bosne.

Partizansko groblje u Mostaru najbolje oslikava licemjerje. Stranka koja se zaklinje u antifašizam, okreće glavu od simbola antifašističke borbe samo da se ne zamjeri HDZ-u. Time su pokazali koliko im vrijede parole o partizanima – onoliko koliko vrijedi politički interes u datom trenutku. Zato je nemoguće vidjeti “socijaldemokrate” u borbi za zaštitu onih koje HDZ progoni u zamišljenom prostoru HB.

Najveća opasnost nije u tome što SDP više nema ideologiju. Najveća opasnost je što je postao mehanizam za realizaciju tuđih ciljeva. Već tri godine, u partnerstvu s HDZ-om, SDP dokazuje da može biti odličan alat za provođenje onoga što je nekada bila politika Herceg-Bosne.

To se vidi u raspodjeli resursa, u blokadi razvoja u većinskim bošnjačkim područjima, u potpunoj tišini oko pitanja koja se tiču državnosti. SDP danas ne samo da ne nudi alternativu – on aktivno učestvuje u reprodukciji sistema koji uništava BiH.

I to nije prvi put. SDP je već bio ključni šraf u kreiranju Dodikove moći na državnom nivou. Svojim kompromisima i popustljivošću omogućili su da SNSD postane neprikosnovena sila u Rs i ključni faktor Rs u Sarajevu. Time su usporili sve procese, od evropskih integracija do unutrašnjih reformi.

Zato 2026. godina nosi posebnu opasnost. Ako SDP ostane u vlasti kroz nove dogovore, Bosna i Hercegovina će nastaviti živjeti pod tutorstvom HDZ-a i SNSD-a. I postepeno biti rastaljivana. SDP će biti paravan, dekoracija koja glumi građanski karakter, dok u stvarnosti radi sve što nacionalni partneri traže.

Iluzija da SDP može biti dio probosanskog bloka davno je nestala. Oni nisu partner u očuvanju države – oni su rizik po njen opstanak. Jer izdaja u njihovom slučaju nije incident, već ustaljeni obrazac ponašanja.
SDP je odavno prestao biti socijaldemokratska partija. To je danas konglomerat kriptopartizana i eurokomunista, politička kasta koja se skriva iza crvene boje i parola, a živi od luksuza i kompromisa.

Njihova politika nije borba protiv nepravde, već trgovina interesima. Njihov antifašizam nije otpor, već dekoracija. Njihova uloga nije zaštita države, već servisiranje onih koji je razgrađuju. Upravo zato SDP je sigurnosni ventil za HDZ i SNSD, produžena ruka politike zbog koje se BiH stalno vraća unazad.

I zato, kada govorimo o socijaldemokratiji u BiH, ne govorimo o političkom projektu. Govorimo o mrtvom tijelu koje SDP već godinama koristi da glumi život. Aparati još rade, crvena kravata još svijetli, parole se još ponavljaju. Ali socijaldemokratija je mrtva, a SDP je njen grobar.

A s takvim SDP-om u probosanskom bloku za državu Bosnu i Hercegovinu neće biti ni nade. Kome nije jasno neka ne zaboravi - bez SDP-a Schmidtova nametnuta vlast ne bi postojala!

Koalicija s takvim SDP-om je koalicija sa svima onima koji su omogućili i vode nas već tri godine u propast!