Kako je Hrvatska pomoću Evropskog suda za ljudska prava suspendovala EU integracije Bosne i Hercegovine

Za NAP piše: Prof. dr. Hazim Bašić, član Predsjedništva Kruga 99

Odluka Evropskog suda za ljudska prava (ESLJP) u predmetu dr. Slaven Kovačević protiv Bosne i Hercegovine otvara pitanja o političkoj instrumentalizaciji internacionalnih institucija i demokratskoj budućnosti Bosne i Hercegovine. Iako se ESLJP pozicionira kao čuvar ljudskih prava u Evropi, ovaj slučaj ukazuje na zabrinjavajući raskorak između deklarativnog zalaganja za prava građana i konkretne sudske prakse, koja je odstupila od pravne logike i činjeničnih osnova predmeta.

Pravo koje popušta pod političkim pritiskom i trgovina pravdom

Kad sud, koji bi trebao štititi ljudska prava, počne pravdati svoje odluke frazom o 'velikoj, velikoj, velikoj iznimci', jasno je da se prelazi iz domena prava u domen politike. Upravo to se dogodilo u ovom slučaju. Takva formulacija ne djeluje kao pravno obrazloženje, nego kao politička poruka o spremnosti da se pravna logika žrtvuje zarad drugih ciljeva. Sudeći prema javno poznatoj (ali i onoj manje transparentnoj) ulozi različitih aktera između dva ročišta, zaključci Suda odgovaraju interesima HDZ-a, susjedne Hrvatske i visokog predstavnika.

Umjesto da zaštiti pravo građana na jednak politički tretman, Sud se odlučio da igra ulogu arhitekte jedne unaprijed isplanirane pravne farse. Sud je stvorio novu realnost u kojoj se kolektivna prava pretpostavljaju individualnim, pri čemu takav ishod urušava i suverenitet države i vladavinu prava.

Radi podsjećanja, Sud je u prvostepenoj presudi naglasio: "Bosna i Hercegovina nije istinska demokratija, već ‘etnokratija’ u kojoj je etnička pripadnost, a ne državljanstvo, ključna za osiguranje moći i kontrolu resursa'; 'dominantne etničke grupe očigledno uživaju povlašten položaj u trenutnom političkom sistemu, što dodatno potvrđuje sistemsku prirodu diskriminacije". Ovakvi stavovi se mogu pronaći i u mišljenjima Venecijanske komisije, ali i u posljednjem izvještaju Evropskog parlamenta.

Bizarna činjenica vezana za ovaj slučaj je i donacija Sudu od 100.000 eura (u toku trajanja procesa) od strane Hrvatske, koja se (samo) u ovom predmetu nametnula kao treća strana, bez ikakvog pravnog osnova! To nije samo etički problem, nego je i urušavanje povjerenja u nezavisnost najviše evropske pravosudne instance za ljudska prava. Kako vjerovati Sudu koji prima novac od strane koja politički profitira od njegovih odluka?

Ignorisanje tužbenog zahtjeva i održavanje statusa quo

Sud je formulisao zaključke, a ne presudu (što inače nije praksa suda) na osnovu elemenata koji uopće nisu bili dio aplikacije dr. Slavena Kovačevića. Osporavanje odredbi Izbornog zakona iz oktobra 2022. koje je donio visoki predstavnik nije ni moglo biti dio njegove tužbe jer su one uslijedile nakon predaje aplikacije. Ovo ukazuje na pokušaj da se konstruira nova pravna realnost, a ne da bi se zaštitila prava aplikanta. Tako se proizvela 'osnova' koja poništava njegov status 'žrtve'. Usput, prekršena je osnovna logika procesnog prava: da se presuđuje po stvarnom sadržaju tužbe, a ne prema potrebama geopolitičkog trenutka.

Sve što je Kovačević tražio jeste ostvarenje temeljnog principa, da svi građani BiH, bez obzira na etničku pripadnost, imaju pravo da biraju političke predstavnike za nivo Predsjedništva države i Doma naroda BiH. Sud je u svih pet drugih slučajeva lako konstatovao postojanje ustavne etničke i teritorijalne diskriminacije, dok je samo u ovom predmetu pravo prilagodio 'osjetljivosti slučaja'. Navodna 'osjetljivost' nije pravne, nego političke, diplomatsko-lobističke i dakako finansijske naravi. Čini se da je zbog ovih razloga sudski proces prekinut, bez eksplicitnog poništavanja prvostepene presude.

HDZ BiH, koji godinama zagovara 'konstitutivna prava' i 'jednakopravnost naroda', što su u evropskim demokratijama nepoznate kategorije, praktično se bori za etničku dominaciju i ukidanje EU perspektive BiH, a ne građansku jednakost. Zaključci ESLJP-a, kao da su pisani po njihovoj narudžbi, umjesto da budu instrument emancipacije, postaju alat za održavanje etničke homogenizacije i obespravljivanje građana.

Potvrđivanje vlastite prvostepene presude je bila šansa za jačanje demokratije u BiH, ali se Sud ipak odlučio za održavanje statusa quo. Tako je obesmišljena borba za jednakost svih građana, dok se etnička paradigma i dalje učvršćuje kao normativna osnova političkog sistema. Nakon ovakvih zaključaka Suda, predvodnici etnonacionalizma u BiH, predsjednici HDZ-a BiH i SNSD-a slavljenički su dali gotovo identične izjave: 'Zaboravite na građansku državu, evo i ESLJP je to potvrdio'. Očekivano, predsjednik HDZ-a BiH je cinično pozvao na nastavak bh. 'europskog puta'.

Gdje je granica evropske vjerodostojnosti?

Evropska unija i njene institucije godinama od BiH traže vladavinu prava, reforme i demokratski iskorak. Međutim, njene institucije rade suprotno, daju svoj doprinos ka institucionaliziranom aparthejdu? Ova presuda nije samo izdaja aplikanta dr. Kovačevića, nego i izdaja evropske ideje pravde. Dugoročne posljedice ovakvog ponašanja Suda su svakako euroskepticizam i sumnja u ukupni koncept evropskih integracija zasnovanih na jednakosti, pravdi i vladavini prava.

Zaključci Suda diskretno ukazuju na odustajanje Evrope od Bosne i Hercegovine kao istinski ravnopravne demokratske zajednice, a nastavak priče o navodnim EU integracijama biće ništa drugo do - licemjerna bajka.