Trumpov plan za Bosnu

• U vodećem časopisu "Foreign Affairs" od 9. aprila 2025. godine, u tekstu bosansko-hercegovačkog autora Ismeta Fatiha Čančara, pažnja američke javnosti, uoči Parlamentarne skupštine NATO-a od 22 do 25. maja, Dayton, snažno je okrenuta prema Bosni i Hercegovini sa ključnom porukom: "Ukoliko Europa, uz pomoć Sjedinjenih Američkih Država, ne bude u stanju zaustaviti Dodika, pitanje je kako će zaustaviti Putina".



Piše: Fuad Đidić

Najbolji američki poznavaoci diplomatije putem stranica vodećeg časopisa "Foreign Affairs" izborom tema i autora često znaju uputiti poruku zemljama ili liderima pojedinih zemalja.

Kada se na stranicama ovog časopisa pojavio tekst Ismeta Fatiha Čančara, mladog bosanskohercegovačkog fulbrajtovca, sa naslovom "Kako Bosna može podijeliti Europu" (9. april 2025.) posve sigurno javnosti je poslato nekoliko važnih poruka.

Američka vanjsko-politička zajednica je očito procijenila kako je konačno sazrelo vrijeme da čujemo, ne glas posmatrača bosanskohercegovačkih prilika, već da čujemo autentični glas autora koji pripada Bosni i Hercegovini, akademski i profesionalno.

Posve je ohrabrujuća poruka za Bosnu i Hercegovinu: "Vi imate pravo na vašu riječ i mi želimo čuti vaš glas...". Treba podsjetiti kako je ovo prvi tekst bosanskog autora od 2017. godine u "Foreign Affairsu" i koji pred javnost u prilično važnim trenucima, pogotovo, uoči 30-godišnjice Daytonskog sporazuma, izlazi sa jakim poticajima za obnovu američke odlučnosti u Bosni koju su Sjedinjene Američke Države 1995. godine iskazale slanjem svojih vojnih trupa za zaštitu dejtonskim ugovorom uspostavljenog mira u Bosni i Hercegovini.

Trumpova prilika leži tamo gdje Biden nije uspio, i gdje je, kao i sama Europa, katastrofalno "podbacio" na pitanju Bosne. Skoro u duhu ofanzivnog realiste detektuje da problem koji je odlagan decenijama može biti riješen ne na bazi nove vojne intervencije, već na osnovu kreativne politike i hrabre inicijative, uz određene mehanizme kontrole.

Dodatni razlog za takvu odlučnost Čančar vidi u činjenici kako je Amerika već razumjela i detektovala kako se u sudbini njihovog najvećeg diplomatskog podviga u posljednjih trideset godina dešava nešto bitno "drugačije".

To bitno "drugačije" na najbolji način razotkriva promijenjene geopolitičke okolnosti i "uspavanu" Europu, koja bez mnogo potrebnog samopouzdanja u zaustavljanju secesionističkih ambicija Dodika, već decenijama euroatlantski put Bosne i Hercegovine prebacuje na začelje kolone.

Ovakav diplomatski projekat više ne služi interesima Amerike već paradoksalno, okrenuo se protiv interesa Amerike: Putin postaje dominantni igrač na Balkanu, Moskva kao i srpski secesionisti prilično su ohrabreni u reaktivaciji i implementaciji krvavih politika iz 90-tih godina, Orban i Vučić postaju osnova za savez autoritarnih država, a podijeljena Europa na pitanju Bosne opasnost je i za samu Ameriku.

U korijenu daytonskog projekta nalaze se političke protivrječnosti i na osnovu toga Čančar izlazi u renomiranom "Global Policy" sa publikacijom mape puta za Dejton 2.0. U njemu sa pravom zahtijeva akciju OHR-a i visokog predstavnika zarad pokretanja reformi ustava, donošenje legislature kako bi onemogućili etničku ali i entitetsku zloupotrebu prava veta, ojačavanje centralnih institucija sa funkcijom stvarnog premijera države, najmanje 6 novih ministarstava, formiranje nezavisne vojne obavještajne agencije i još niz drugih sigurnosnih mjera uključujući i raspoređivanje mirovnih snaga EUFOR-a na granice sa Srbijom, te ispravno sugeriše posvećivanje posebne pažnje Brčko distriktu.



No, kao ključni prioritet Čančar sugeriše da Amerika uspostavi "četvorni" partnerski savez sa Britanijom, Turskom i Norveškom preko kojeg bi se pružile sigurnosne garancije za Bosnu i Hercegovinu prije ulaska u NATO savez.

Posve je ispravno kako je za sigurnost Bosne i Hercegovine neophodna jedna vrsta multilateralnog okvira kao buduće osnove za jačanje njene odbrambene sposobnosti i kapaciteta koji postoji upravo u ovom četverouglu. Ideja multilateralnog okvira za Bosnu i Hercegovinu je opravdanija utoliko što je u regionu već uspostavljena "trojna inicijativa" Hrvatske, Albanije i Kosova, a najavljen je i novi "vojni savez" Srbije, Mađarske i entiteta Rs.

Važna prednost ove inicijative "četvornog partnerstva" je nepovratan ulazak i europskih sila u osiguranje garancija za sigurnost Bosne i Hercegovine koja, osim toga što imaju dobre diplomatske odnose sa svim zemljama regiona, u zemljama Balkana već su prisutni i sa vojnim snagama (EUFOR i KFOR), kao i proizvodnim odbrambenim kapacitetima (Kosovo, Albanija, Hrvatska...).

U pomenutom tekstu Čančar je eksplicitan u procjenama kako je neophodno procesuiranje za neustavno djelovanje i smjena Milorada Dodika i kadrova oko njega, i da je u konačnici zaustavljanje politike Beograda jedini način rješavanja pitanja historijskog srpskog iredentizma i čvrsta vezanost za politiku europskih lidera poput Orbana i drugih europskih desničara u projektu "sjedenja na dvije stolice".

Uostalom, ukazuje na opravdanost europskih sankcija za Dodika kao načina njegove izolacije i vjeruje kako se upravo ovdje nalazi ključni test za europsku trojku: Starmera, Merza i Macrona i da li su u stanju popuniti vakuum koji nastaje eventualnim odlaskom Amerikanaca.



U razgovoru sa Jimom O'Brienom u Washingtonu u posljednjim danima njegove službe u State Departmentu, Čančar je prepoznao kako jedan od glavnih kreatora pravnog sadržaja dejtonskog sporazuma, u pitanju političkog "zastoja" i "pucanja" Bosne izlaz vidi u "pacifikaciji" Beograda i Zagreba u odnosu na Bosnu i Hercegovinu. To drugim riječima znači pacifikacija putem davanja ustupaka nauštrb bosanske države.

Međutim, takva politika dovela je i do najozbiljnije političke ali i sigurnosne krize na Balkanu i u Bosni i Hercegovini. Usvajanjem bilo kakve "srbocentrične strategije" američka diplomatija pada na traku brutalnog realizma sile, a takav pristup garantuje produbljavanje krize u Bosni i Hercegovini sa ozbiljnim posljedicama.

Lavovski dio aktivnosti u Washingtonu koje je Čančar uložio, bilo preko niza okruglih stolova, razgovora ili predavanja, sabrao se u jedinstvenom zaključku da ideja "pacifikacije" koja je predominirala u političkom diskursu većine američkih donosioca odluka, ne može dati nikakve rezultate jer ovakav projekat pacifikacije u suštini porađa - nastavak "putinizacije" regiona, i u konačnici donosi unaprijed projektirano uništenje Bosne i Hercegovine u velikodržavnim projektima susjeda.

U nekim drugim tekstovima u renomiranim zapadnim časopisima Čančar apelira na oslobađanje od iluzija kako ćemo mi, sudeći prema nekoliko ranijih ohrabrujućih saopštenja iz Trumpovog kruga, lako proći sa Trumpovom administracijom. Ne nužno zbog mogućih promjena odnosa između Bosne i Hercegovine i Sjedinjenih Američkih Država, već utoliko više što se upravo pred našim očima ubrzano mijenja narav globalne geopolitike u pravcu zasnivanja jedne neugodne transakcijske diplomatije kao potpuno nove činjenice u rješavanju bosanskog pitanja. To ne znači da saradnja sa Amerikom treba prestati, ali podrazumijeva usvajanje novih realnosti u kreaciji budućih strateških djelovanja Bosne i Hercegovine.

Era našeg oslanjanja na paradigmu američke isključive odbrane europskog sigurnosnog okvira je najvjerovatnije okončana, i to potkrepljuju izjave američkog ministra odbrane Petea Hegsetha koji je već nekoliko mjeseci ranije najavio ovaj raskid u euroatlantskim odnosima u režimu kakav je vladao proteklih decenija.

U takvoj konstelaciji, Bosna i Hercegovina se upravo suočava sa najvećim rizikom uništenja u svojoj novijoj historiji, napisao je za "Foreign Affairs" Čančar. Ukoliko Europska unija želi vidjeti uspjeh u tekućem projektu vojnog sigurnosnog ujedinjenja, onda njen ključni test je u Bosni i Hercegovini.

Ako Europa može zaustaviti Dodikovo otimanje teritorije, kontinent će pokazati svoju odbrambenu ozbiljnost. Čančar je pažnju američke javnosti, koja blisko prati što se dešava sa Europom, u kojem će pravcu krenuti - britanskim ili francusko-njemačkim - ipak okrenuo prema Bosni i Hercegovini tako što je budućnost europskog političkog projekta mira povezao sa opstankom Bosne i Hercegovine.

Ako Europa (svakako uz pomoć Amerikanaca) ne bude u stanju da zaustavi Dodika, pitanje je, zaključuje Čančar, kako će biti u stanju zaustaviti Putina...