

Piše: A. Čorbo-Zećo
Izjave Marine Pendeš u programu BHRT-a otkrivaju duboku dozu političkog licemjerja, koje se ogleda u selektivnom pristupu kritikama visokog predstavnika Christiana Schmidta i ponašanju drugih političkih aktera.
Kada se odluke visokog predstavnika poklapaju s interesima HDZ-a, pa čak i kad se ide dotle da se suspenduje Ustav FBiH kako bi se HDZ-u osigurala pozicija u vlasti tada nema sumnji u autentičnost Schmidtovih govora niti u njegove namjere.
No, čim se Schmidt usudi uputiti kritiku Draganu Čoviću ili postupiti mimo HDZ-ove volje, tada se optužuje da “nije sam pisao govor” i da mu ljudi iz okruženja diktiraju političke poruke.
Nije to iznenadilo, jer svako polazi od sebe, pa Pendeš očito znajući kako je njena politika diktirala Schmidtu smatra da to može svako i da to i radi.
Ovakav narativ je u najmanju ruku politički dvoličan. Pendeš proziva druge zbog nedosljednosti, a istovremeno opravdava ili prešućuje vlastite političke kalkulacije koje su često bile na štetu stabilnosti institucija.
Ne često, nego skoro uvijek. HDZ je da se razumijemo licemjerniji od SNSD-a, koji je otkrio sve karte i znamo s kim imamo posla. Ali HDZ mantra o Evropskoj uniji dok u borbi za legitimno predstavljanje udaljava BiH od civiliziranog svijeta. Nazivaju se najranjivijom grupom, tako je jučer hrvatski predstavnik u UN-u kazao, ali zapravo oni kontinuirano vrše politički teror nad državom, koju vole zvati svojom, ali samo pod uvjetima koji njima odgovaraju.
Još je apsurdnije kada Pendeš kritikuje Klub Bošnjaka zbog napuštanja sjednica i blokade rada Doma naroda. Ne spominje da je upravo politika HDZ-a ta koja je više puta išla naruku SNSD-u i spašavala njihove kadrove te stavila Klub Bošnjaka pred zid.
Kada su institucije korištene za zaštitu političkih interesa SNSD-a, a ne za pravdu i odgovornost, Klub Bošnjaka je ostao bez stvarne mogućnosti utjecaja i odlučio da napusti sjednice kao čin političkog protesta. To nije bio hir, već reakcija na sistemsku nepravdu u kojoj je HDZ igrao ključnu ulogu.
Stoga, ako Pendeš traži odgovornost, trebalo bi da je najprije potraži u vlastitim redovima, a Schmidt da shvati da 'ko s đavolom tikve sadi o glavu mu se obiju'.