Piše: Armin Sijamić
U još jednoj rundi razgovora američkih i ruskih zvaničnika o Ukrajini napravljen je novi dogovor. Taj dogovor mogao bi biti težak poraz za Kijev i njegove evropske saveznike koji se protive ruskoj agresiji na Ukrajinu.
Dogovori američkih i ruskih zvaničnika, dok jedni druge javno obasipaju komplimentima, vode se gotovo bez ikakvog uticaja Kijeva i evropskih država, koje je bivši američki predsjednik Joseph Biden okupio u koaliciju. Ovosedmična serija izjava iz Washingtona i Moskve to dokazuje.
Američka strana je rekla da su s Rusima u Saudijskoj Arabiji dogovorili sporazum o miru u Crnom moru, što znači da će trgovački brodovi slobodno ploviti. Ukrajina je pozdravila dogovor, a došao je brzo nakon sporazuma o nenapadanju na elektroenergetsku mrežu zaraćenih strana.
Ovim dogovorima, koji suštinski na terenu ne mijenjaju mnogo, prethodili su neočekivani, barem za evropske države, komentari iz Moskve. Prvo je Kremlj rekao da s Washingtonom pregovara o ukidanju sankcija Rusiji, zatim da očekuju da administracija predsjednika Donalda Trumpa natjera Evropljane da kupuju ruske energente i na kraju je ruski predsjednik Vladimir Putin dao neku vrstu podrške Bijeloj kući da zauzmu Grenland - dio Danske.
Trumpova diplomatija i ruski zahtjevi
Oni koji kritikuju Trumpa od trenutka kada je ušao u politiku tvrde da on nema šanse za pobjedu u direktnim pregovorima s iskusnim političarem kakav je Putin. Da li je Putin u telefonskim razgovorima nadmudrio Trumpa ili je to svjesna politika nove američke administracije, sada je manje važno od onoga šta to može značiti za Ukrajinu i evropske sile.
Nakon što je dogovor o miru u Crnom moru postignut, ruski zvaničnici su rekli da je njihov uslov za implementaciju istog bio da se ukinu sankcije Rusiji.
Portparol Kremlja Dmitrij Peskov rekao je da sporazum stupa na snagu kada se ukinu sankcije ruskim kompanijama, uključujući one iz sektora ribarstva i proizvodnje gnojiva. Zatim, Rusija očekuje da se ukinu ograničenja za osiguravajuće kuće koje posluju sa prehrambenim teretima i ukidanje sankcija protiv Rosselkhozbanke i drugih finansijskih institucija koje su uključene u međunarodnu trgovinu hranom. Da bi se to dogodilo potrebno je te subjekte vratiti u SWIFT.
Mogući dogovor Washingtona i Moskve Trumpove pristalice su pohvalile, a neki najavljuju povratak američkih kompanija na rusko tržište. Da je ta opcija bila na stolu od trenutka kada je Trump pobijedio na predsjedničkim izborima u novembru bilo je jasno i iz ruskih medija. Mjesecima ruski zvaničnici, obično oni koji nisu iz prvog ešalona, govore da Rusija treba dozvoliti povratak kompanija iz država koje su uvele sankcije ili koje su se povukle sa ruskog tržišta, samo onda kada ne ugrožavaju poslovanje onih koji su u međuvremenu popunili prazan prostor. Tako bi mogući povratak američkih kompanija na rusko tržište bio predstavljen kao uspjeh Bijele kuće.
Rusi se nisu ovim zadovoljili. Sada očekuju da Trump doslovno natjera evropske lidere da kupuju ruske energente dok te iste političare nazivaju „bolesnicima“ i „samoubicama“.
Šef ruske diplomatije Sergej Lavrov početkom sedmice je govorio o tome da sa američkim partnerima pregovaraju o gasovodu Sjeverni tok. Podsjetimo, pored gasovoda koji su uništeni, jedna cijev je neoštećena. „Biće zanimljivo ako Amerikanci koriste svoj uticaj na Evropu i nateraju je da ne odbije ruski gas. Ovo bi izgledalo nadrealno“, rekao je Lavrov.
Lavrovu se nije svidjelo odbijanje Evropljana da se Rusiji ukinu sankcije, a što su ove sedmice ponovo poručili evropski lideri sa više adresa, u čemu su se posebno isticali francuski predsjednik Emmanuel Macron i britanski premijer Keir Starmer.
„Troškovi goriva su nekoliko puta veći za Evropu i njene kompanije nego za američku kompaniju. U isto vrijeme, ljudi poput (vicekancelara Njemačke) Roberta Habecka, (predsjednice Evropske komisije) Ursule von der Leyen, (njemačkog ministra odbrane) Borisa Pistoriusa kažu da nikada neće dozvoliti obnovu gasovoda Sjevernog toka. Ovi ljudi su ili mentalno bolesni ili su suicidalni“, rekao je Lavrov.
Ni ovdje nije kraj zabijanja klina među saveznike na Zapadu od strane Rusije. Sinoć je Putin govorio o Trumpovoj namjeri da od Danske uzme Grenland. „Ti planovi imaju duboke historijske korijene i jasno je da će SAD nastaviti promovisati svoje geopolitičke, vojne i ekonomske interese na Arktiku. Što se tiče Grenlanda, mislim da je to pitanje koje se tiče dviju država i da nema veze s nama“, rekao je Putin.
Evropske pozicije
Evropski lideri sedmicama su u šoku. Još uvijek se nisu izborili sa posljedicama Trumpovog povratka na vlast, a već se moraju nositi sa zbližavanjem Bijele kuće i Kremlja u najvažnijim geopolitičkim temama koje se direktno odnose na Evropu - Ukrajina i Grenland.
Kijev je posebno nezadovoljan Trumpovom politikom. Jučer je predsjednik Volodimir Zelenski, koji se nalazi u nemilosti američkog predsjednika, govoreći o famoznom sporazumu o ukrajinskim mineralima koji bi trebali pripasti Washingtonu kao kompenzacija za pruženu pomoć od početka ruske agresije, rekao da Trump „neprestano mijenja uslove“ sporazuma.
Zbog navedenog na trenutke se čini da američki saveznici u Evropi, uključujući zvanični Kijev, nemaju pojma o čemu Trump pregovara sa Rusima, pa se stoga njihov otpor na trenutke čini kao stihijski, iako imaju način da odgovore i Bijeloj kući i Kremlju. Jučerašnje insistiranje Macrona i Starmera da Evropljani pojačaju sankcije Rusiji govori u prilog tome.
Odgovor Evropljana mora doći ili će cijela generacija političara potpisati kapitulaciju politike koju su godinama vodili. Politika nekih evropskih država, usmjerena protiv interesa Rusije, zahtijevala je od građana da trpe ekonomske i druge poteškoće. Ako bi pokleknuli pred Trumpovim zahtjevima o Ukrajini i Rusiji, onda bi postao očit učinak politike koju je osmislila Bidenova administracija, a koju je najveći dio Evrope vjerno slijedio.