Hoće li političke prdibabe iz naših sokaka omogućiti da se zbog Bosne ponovo na CNN-u reklamiraju ‘patike’!

Piše: Rasim Belko @rasimbelko

Prvim mrakom u ljetnim danima pojavile bi se svojevrsne leteće nemani, koje “napadaju” sa svih strana. Kao djeca zvali smo ih prdibabama, pojma nemam kako se taj insekt zaista zove. Znam da kada bi se zaletjele na nas, šamarali smo ih o zemlju, a potom skupljali u plastične boce.

Prdibabe bi punom jačinom krila i svojih tijela udarale o zidove flaše, ali nije postojala ni teoretska mogućnost da izađu. Puštali smo ih, i tako često u predmrak se igrali ovim insektima.

Kada bi tu dječiju igru preveli u svijet odraslih, prdibabe bi u apsolutnom omjeru odgovarale ljudima iz naših ulica i sokaka što ih neopravdano nazivamo političarima, liderima….

Posmatrajući u posljednje vrijeme djelovanje političkog sarajevskg kora nevjerovatno je kolika je njihova sličnost s prdibabama. Kada govore, ako ih slušate a ne znate raspored snaga u državi, pomislili biste kako je u njihovim rukama koncentrisana ozbiljna odbrambena i ofanzivna moć, kojom mogu da se izbore za državu.

Ipak, ako znate snagu njihove moći, djeluju kao prdibabe koje se dugo kane, a onda zalete svim silama, odbiju od prvu prepreku i čekaju novi dan ili pomoć sa strane.

Jer, politička moć ne počiva u skupim odijelima, multinekretninama širom države, skupim vozilicama i začešljanim glavama. Problem je što do sarajevskog političkog kora niko ozbiljan nije uspio da dopre kako bi im objasnio da saopćenja, reakcije, konstatacije u medijima nisu nikakva snaga niti mehanizam kojim se rješavaju politička pitanja.

Problem je što sarajevski politički kor ne može da shvati da u tri decenije nezavisnosni Bosne i Hercegovine ovi i oni nisu uspjeli osigurati niti jedan efektivni mehanizam koji bi poslužio kao oružje u borbi za državu.

Trećinu stoljeća potrošile su sarajevske prdibabe, a dolijetale su iz svih gradova u glavni grad BiH, čekajući da im međunarodna zajednica od Washingtona do Moskve napravi državu u kojoj neće biti separatizma, kako bi oni imali dovoljno prostora da se posvete korupciji i kriminalu.

A upravo u želji da kriminalno - koruptivne postavke njihove skoro pa jedine političke opsesije, ostanu netaknute i u funkciji, pristajali su na kompromise, paktove s đavolima i potpuno bili bez vizije šta bi moglo da se desi s Bosnom i Hercegovinom.

Ovih dana desilo se po državu i njene patriote skoro pa ohrabrujuće rasvjetljavanje apsolutne nemoći sarajevskog političkog kora. Milorad Dodik, separatista koji je dvije decenije radio na samo jednoj ideji, usput i neometano krao, ovih je dana došao blizu realizacije te ideje. I nevažno je kako će on završiti, ali u poređenju njegove i snage sarajevskog kora on je bumbar kojem prdibabe ne smiju ni prići.

Jer, dok je Dodik gradio po dubini i širini svoju mrežu institucionalne snage potrebne za ono što danas radi, iz Sarajeva se čulo samo: “kompromis”, “Dejton”, “OHR”, “međunarodna zajednica”, “EUFOR”, “NATO”, “UN”...

Sad sve pod navodnicima bacite u smeće i shvatit ćete da je sarajevski kor tri decenije zujao uzalud. Osim ako niste njihov srodnik ili prijatelj, pa uživate u blagodatima njihove korupcije i kriminala.

Istovremeno, to pokazuje da je Bosna i Hercegovina apsolutno nezaštićena država, koju od raspada nakon teško ostvarene nezavisnosti i cjelovitosti, čuvaju još dragi Bog i čuvari, patriote koje nemaju dilemu da li se odazvati pozivu domovine..

A zamislite da smo umjesto prdibaba birali političare koji će primarno da osiguraju oštricu da u slučaju svakog pokušaja podrivanja države može da se ukaže i odvrati Dodika i njemu slične.

Dakle, da bi prodržavna politika imala moć mora imati mehanizam kojim će moći trajno kazniti one koji udare na državu.

A moglo se, i tu nema dileme. No, umjesto da se radi pravdalo se kako na državnom nivou ne daju Dodik i Čović, na svim nivoima međunarodna zajednica, marsovci, Edo Maajka, Bog, ko će ga znati ko sve ne.

Sve te izlike bile su lažne. Jer, primjerice moglo se koristeći snagu postojeće namjenske industrije razvijati druge i modernizovati postojeće. Moglo se dronove razvijati još 2010. Moglo se u svakom gradu pod kontrolom Armije i MUP-a RBiH organizovati pet streljačkih klubova i stimulisati mlade i stare da dolaze. I dolazili bi, nema sumnje.

I kroz sistem civilne zaštite moglo se puno više, recimo formiranjem i jačanjem spasilačkih, alpinističkih i sličnih timova i njihovo omasovljenje.

Moglo se recimo odgovoriti Dodiku kad je napravio SAJ MUP-a Rs, pa u kantonima pod kontrolom patriotskih snaga graditi slične jedinice, samo brojnije i opremljenije. Moglo se isto tako pokrenuti i proizvodnju borbenih vozila.

Širok je spisak mogućnosti koje prdibabe sarajevskog političkog kora nisu iskoristile. Njima je prioritetnije bilo da se nadaju kako neki svijet ima obavezu da čuva i nas i našu državu, jer mi smo žrtve genocida i ratnih zločina. Kao da je svijet uređen po životinjskom modelu “pravilo jačeg”, ikada mario za žrtve.

Zato danas, svjesni propuštenih mogućnosti, u strahu za nagomilano blago, polugrogirani poput prdibaba udaraju u zidove flaše u koju ih je previše lahko usisao bumbar Milorad Dodik.

A to mu nije teško, jer ljudi čija politika nema ideju, obrazovanje, viziju, nemaju mogućnost razvijanja strateških pravaca kretanja kako bi izbjegli zamke i opasnosti po državu.

I nema se zbog svega navedenog vremena ni razloga čekati da politički kor prdibaba sa sjedištem u Sarajevu sačuvaju državu. Patriote upamet, izgleda će se opet “patike” reklamirati na CNN-u!