

Piše: doc.dr.sci.iur Nermin Alihodžić
Menadžment Elektroprivrede Bosne i Hercegovine (EPBiH) je prošlu godinu najavio kao godinu stabilizacije poslovanja ovog javnog preduzeća. Kako je tada rečeno, „kroz mjere štednje i racionalizacije poslovanja trebalo bi da poslovnu 2024. godinu završimo sa određenom dobiti“.
Međutim, podaci koji su prezentirani javnosti prije par dana otkrili su drugačiju sliku između želja i stvarnog stanja u ovoj javnoj kompaniji. Naime, prema godišnjem izvještaju prihodi u 2024. godini su iznosili 1,28 milijardi KM, što predstavlja njihovo povećanje od 9,9% u odnosu na 2023. godinu. Ovo znači da je EPBiH ostvarila veći priliv novca kroz svoje ekonomske aktivnosti, a to su prvenstveno prodaja električne enegije i pružanje usluga vezanih uz prodaju, ali da je bez obzira na ovu činjenicu poslovnu 2024. godinu završila sa gubitkom od 57,9 miliona KM.
Ukoliko se uzmu u obzir zvanične izjave iz EPBiH, stiče se dojam da su svi drugi krivi osim njih. Obrazloženje da je na poslovni rezultat negativno utjecalo povećanje troškova od 78 miliona KM zbog kupovine električne energije na tržištu, a koja je neizbježna bila zbog manje isporuke uglja u odnosu na količine koje su ugovorene sa rudnicima, zatim izuzetno nepovoljne hidrološke prilike, kao i značajno povećane potrošnje električne energije u okviru javnih usluga navode upravo na ovakav zaključak.
Drugim riječima, krivi su rudari koji nisu iskopali dovoljne količne uglja, krivi smo svi mi koji smo potrošili više od pretpostavljene potrošnje električne energije i krivo je nebo jer padavina nije bilo.
Dalje navode, negativne efekte izazvali su i dug RMU „Zenica“ u iznosu od 9,6 miliona KM i subvencije na utrošenu električnu energiju koje se daju za ugrožene kategorije stanovništva a one iznose 2,2 miliona KM. Ovaj posljednji podatak posebno upada u oči, jer tražiti opravdanje za nesposobnost uprave i navoditi subvencije koje se daju socijalno ugroženim kategorijama u najmanju ruku djeluje degutantno i bijedno. Trebamo se podsjetiti da smo ne tako davno imali električne energije i više nego dovoljno, da smo proizvedene viškove struje izvozili i da su ostvarena po ovom osnovu značajna sredstva koja su bila korištena i kao dio mjera ekonomske politike u privredi kao i za socijalno ugrožene kategorije stanovništva.
Ali, pravo pitanje ovdje je po kojem osnovu se desilo ovo povećanje prihoda od 9,9% kao i šta se to krije iza izjava zvaničnika EPBiH „da najvjerovatnije neće doći do poskupljenja električne energije za kategorije domaćinstva“?! Da li je to priprema terena za novo poskupljenje po tarifama javnog snabdijevanja za kategorije domaćinstava, iako su nedavno cijene povećane i za male kupce, ili je to samo traženje opravdanja za sasvim izvjestan nastavak statusa gubitaša ovog javnog preduzeća?
Ono šta je promaklo velikoj većini privrednika prilikom donošenja novog Zakona o električnoj energiji FBiH jeste i odredba koja propisuje kriterije dobijanja statusa tzv. malog kupca, a što znači i plaćanje električne energije po povoljnijim tarifama. Naime, nove kumulativne uslove koje ovaj zakon propisuje za ovu kategoriju može da ispuni značajno manji broj privrednih subjekata od dosadašnjeg broja kompanija koje su spadale u istu. Ovo znači da je velika većina privrednih subjekata sada razvrstana u kategoriju tzv. velikog kupca, što dalje implicira da sada EPBiH prema novom zakonu slobodno formira cijene i dostavlja godišnje ugovore za isporuku električne energije velikim kupcima i to prema sistemu „uzmi ili ostavi“!
To u praksi znači da ukoliko neka od kompanija bi odbila da potpiše ugovor koji joj je bio dostavljen prema jednostrano ponuđenim uslovima odnosno cijenama, EPBiH ima zakonski osnov da prekine pružanje usluge isporuke električne energije ovakvoj kompaniji. Mnoge od njih su prema ovom sistemu bile prinuđene da potpišu ovakve nepovoljne ugovore iz jednostavnog razloga - nepotpisivanje bi značilo isključenje sa mreže, a što direktno ugrožava njihovo poslovanje. Alternativa ne postoji.
Analizirajući primjer jednog kupca koji sada, prema novom Zakonu o električnoj energiji FBiH, spada u kategoriju velikog kupca, istom je prema novim cijenama dostavljenim od EPBiH račun za utrošenu električnu energiju za januar ove godine iznosio 33.233,36 KM, dok je za približno istu potrošnju (nešto manju) u januaru 2024. godine platio 21.717,00 KM, što znači povećanje cijene za struju od 53%.
Ništa bolje situacija nije ni za prošli mjesec februar gdje je ova kompanija dobila račun za utrošenu električnu energiju u iznosu 26.896,28 KM, a u istom mjesecu 2024. godine za približno istu potrošenu količinu struje račun je iznosio 17.166,00 KM, što znači povećanje od 56%.
Zato kada nam menadžment ovog javnog preduzeća u budućnosti izađe sa novim podacima o svome poslovanju i ostvarenim prihodima, smanjenjem troškova poslovanja, sprovedenim mjerama racionalizacije i sličnom prašinom koju nam bacaju u oči znajte da, kao što to uvijek i bude kada nekompetentni i nestručni vode procese, najveću cijenu neznanja plaća privreda i građani.
Povećanje minimalnog dohotka u FBiH bez bilo kakve prethodne analize i stručne studije, uvođenje neradne nedjelje „preko koljena“, povećanje cijene električne energije za preko 50% za veliku većinu privrednih subjekata u Federaciji – šta sljedeće možemo očekivati od Vlade Federacije BiH?