DRAŠKOV IFTAR S VEROM U BOGA Znate li vi banjalučki Bošnjaci definiciju genocida?

Piše: Rasim Belko

Na pitanje je li u Srebrenici bio genocid, gradonačelnik Banje Luke Draško Stanivuković će vam odgovoriti protupitanjem “znate li definiciju genocida”. A ne morate je znati, jer niste sudija. Znale su je sudije u Hagu koje su presudile da je u Srebrenici vojska, policija i politika Rs počinila genocid.

Lažima manevriše istinom

I tu treba staviti tačku na svaku raspravu. Jer, daljnje raspravljanje i odgovaranje na Stanivukovićeva potpitanja samo mu daje opciju da lažima manevriše istinom. A istina je jasna i jasno se vidi odlaskom u Potočare kod Srebrenice, tamo je vječni dokaz bez potrebe za znanjem definicije. I u njemačkim sudovima su znali za definiciju genocida i presudili da je genocid izvršen u Osmacima, na području Doboja, u Foči.

I sve to nije dovoljno Stanivukoviću, kao što mu nisu dovoljne ni rezolucije parlamenata širom svijeta. Draško Stanivuković i dalje pita i propituje definiciju genocida, jer ljubitelj četničkih krvnika ne priznaje međunarodno pravo. Definicije traži znajući da ih neće pronaći, ali one su mu sredstvo preko kojeg izbjegava priznati očigledno.

Gradonačelnika Banje Luke svojevremeno su građani ove zemlje doživljavali kao političko otkrovljenje, a značajan broj i danas vjeruje u takvo nešto, pored svega što govori i radi.

Zato mu se valjda i odazovu na iftar građani Banje Luke predvođeni banjalučkim muftijom Nusretom Abdibegovićem.

“Biti domaćin iftara za mene je velika čast, jer sam prvi gradonačelnik Banje Luke koji je u svetom mjesecu ramazanu ugostio naše sugrađane islamske vjeroispovijesti.

Na ovaj način poslali smo poruke suživota, međusobnog poštovanja, ljubavi i praštanja, ali ono što je iznad svega je da je Banja Luka mjesto u kojem se svako može osjećati prijatno i sretno. Banja Luka je mjesto susreta, mjesto dobrih ljudi, različitih religija i kultura!”, napisao je Stanivuković na Facebook stranici.

Smio bih se kladiti da je banjalučke muslimane i okupio samo zarad ove poruke, jer ko god vjeruje da je Stanivuković došao tobe, taj ili je glup ili je kod očiju slijep.

Suživot i međusobno poštovanje se ne postiže iftarom, on se gradi na duže vremenske staze. Taj suživot koji gradi Stanivuković nema šansu da opstane duže od jednog iftara. Jer, Bošnjaci Banje Luke siurno nisu ni gladni ni sirotinja. Njih ne treba nahraniti nakon cjelodnevnog posta, njima treba sloboda u življenju i vjerovanju onako kako hoće i žele. A to u Banjoj Luci nemaju. Kao što nemaju ni katolici Hrvati.

Djelovanje na duže staze

Ta sloboda ne dostiže se hvalospjevom da si prvi organizovao iftar, već političkim djelovanjem na duže staze, kojima bi gradonačelnik Banje Luke dokazao ono što je napisao. A toga nema.

Jer, da bi bilo dugotrajnog mira, suživota i međusobnog poštovanja, Stanivuković bi morao izmijeniti suštinska načela njegovog bivstvovanja i djelovanja. A ona su nakalemljena na ono pitanje “znate li definiciju genocida”. Multietničnost i suživot će se i desiti onog dana kada je Stanivuković shvati i prihvati, ako se takvo što i može očekivati od čovjeka poput njega. A kada je shvati, znat će zašto su Hag i njemački sudovi presuđivali genocid.

Nekada je u samoj Banjoj Luci živjelo 30-ak hiljada Bošnjaka, danas ih ima manje od osam hiljada. Neko ih je otjerao, protjerao, pod istom zastavom koju Draško nosi i pod istim vrijednostima koje zastupa. To ne može promijeniti iftar. To može promijeniti jedino istinska katarza. A odavno nam je jasno da u Drašku Stanivukoviću te katarze nema i neće je biti. Jer, onaj ko se u Foči uslika sa četničkom zastavom “s verom u Boga”, taj niti vjeruje u pomirenje, ni u multietničnost, ni u samoga Boga.

To iftar promijeniti neće. Jer, iftar je Drašku bila dobra prilika za samoreklamu i ništa više. Pitanje je stoga za muftiju Abdibegovića zašto je muslimansku zajednicu odveo na iftar negatoru genocida i ljubitelju onih koji su genocid počinili.

Jer, koga oni poput Stanivukovića hrane navečer, Stanivukoviću slični kolju ujutro. Bošnjaci su izgleda počeli zaboravljati devedesete. Draško Stanivuković nije, on još voli i četrdesete i devedesete i sanja reprizu. Njegove junake osudili su i strani i domaći sudovi, al’ koga briga, on će opet da pita “znaš li definiciju genocida”?

Ne znam samo šta mu je muftija Abdibegović odgovorio?!