Članak

Kako bitno postane nebitno u slučaju 'Dobrovoljačka': Nečuveno, ali, nažalost istinito!

Predsjedavajući vijeća u ovom slučaju bit će sudija Darko Samardžić, te sutkinje Tanja Curović i Dalida Burzić.

Piše: Amina Čorbo-Zećo


Suđenje Ejupu Ganiću i još devetorici optuženih, koje Tužilaštvo Bosne i Hercegovine tereti za navodni ratni zločin počinjen 3. maja 1992. godine u Dobrovoljačkoj ulici u Sarajevu, počinje 21. septembra, dogovoreno je to danas na statusnoj konferenciji održanoj u Državnom sudu.

Predsjedavajući vijeća u ovom slučaju bit će sudija Darko Samardžić, te sutkinje Tanja Curović i Dalida Burzić.

U moru izrečenih statusnih pitanja i procedura koje će se koristiti tokom suđenja, koje bi moglo trajati godinama, još uvijek sudnicom odzvanja pitanje predsjedavajućeg Samardžića upućeno postupajućem tužiocu Mladenu Vukojičiću oko toga postoje li u optužnici utvrđene činjenice iz Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju u Den Hagu ili nekih drugih sudova!

Vukojičić je odgovorio negativno.

„Ne, u optužnici nema takvih činjenica!?“, odnosno da kao dokaz se neće koristiti takve činjenice.

I nakon takvih izjava jasno je da se ova optužnica protiv pripadnika Armije RBiH i MUP-a RBiH dobrano skuhala u Beogradu, a na kraju je, nakon 11 godina istrage potpisali Vukojičić i v.d. glavnog tužioca Milanko Kajganić!

A, da su u optužnicu umetnute nesporne činjenice iz Haga optuženje ne bi bilo ni moguće!

Jer, Tužilaštvo u Hagu utvrdilo je da je kolona JNA u Dobrovoljačkoj ulici bila legitimni vojni cilj!!

I to valja isticati svakog dana, LEGITIMAN VOJNI CILJ.

U trenutku dok je kolona JNA napuštala komandu Bistrik predsjednik Predsjedništva RBiH Alija Izetbegović imao je status taoca jer je dan prije prisilno s aerodroma odveden u Lukavicu.

Niko, od Suda BiH i VSTV-a nije do sada analizirao sve dosadašnje pokušaje Tužilaštva BiH da optuže osobe navedene u optužnici, a posebno da istraže mišljenja i stavove haških tužilaca koji su odbili "fingirane" dokaze koji su iz Beograda preko Banje Luke proslijeđeni u Haag 2003. godine.  

Sve što se može reći o slučaju Dobrovoljačka iscrpno je pokriveno izvještajima Haga, procesom i presudom suda u Londonu, kasnije i Beču, te odlukom Tužilaštva BiH da obustavi istragu.

U martu 2010. na londonskom aerodromu uhapšen je Ejup Ganić, član ratnog Predsjedništva BiH, a na osnovu zahtjeva za izručenje iz Srbije. Nakon toga, sud u Londonu je u oslobađajućoj presudi Ganiću, odlučio da taj konvoj “nije imao nikakvo pravo na zaštitu, niti su vojnici u tih 30 vozila bili ratni zarobljenici”. 

Godinu dana kasnije, na aerodromu u Beču, na temelju potjernice koju je raspisala Srbija, uhapšen je i general Armije RBiH Jovan Divjak. Srbija je podigla optužnicu identičnu kao i protiv Ganića. Poslije četiri mjeseca, austrijsko pravosuđe odbacilo je zahtjev Srbije za izručenje generala Divjaka i on je pušten na slobodu. 

Potom je i Tužilaštvo BiH utvrdilo 2012. da Ganić, te generali Armije RBiH Jovan Divjak, Hasan Efendić i drugi koji su se dovodili u vezu s napadom na kolonu JNA, nisu odgovorni za ratni zločin nad pripadnicima JNA u koloni napadnutoj u tadašnjoj Dobrovoljačkoj ulici 3. maja 1992. 

Međutim, 20. novembra 2018. Tužilaštvo BiH naređuje ponovno otvaranje istrage. U političkoj optužnici kojom se sve strane pokušavaju izjednačiti ni riječi o tim ranije utvrđenim činjenicama nema!

Šlag na tortu s današnje statusne konferencije je i spisak od skoro 300 svjedoka, za koje je Vukojičić napomenuo da će odustati od velikog dijela, te da su neki umrli, također je dio igre Tužilaštva BiH.

Svi svjedoci, a neki od njih su mrtvi već dugi niz godina predloženi su za saslušanje u podignutoj optužnici, čime je i Sud doveden u zabludu, a optužnica temeljena na iskazima mrtvih i mahom onih iz Srbije, je na kraju i potvrđena. U kontekstu očitovanja postupajućeg tužioca na današnjoj statusnoj konferenciji u dijelu u kojem je isti najavio da će od velikog broj svjedoka odustati iz razloga što su isti, kako je rekao nebitni za okolnosti na koje bi trebali svjedočiti (da na te okolnosti ima još svjedoka), stječe se dojam da je pobrojavanje tih svjedoka u predmetnoj optuženici te dostavljanje njihovih iskaza iz istrage uz optužnicu, imalo za cilj da stvori, kolokvijalno rečeno "procesnu dimnu zavjesu", te njihovim, kako sam tužilac iznosi nebitnim svjedočenjima, dezavuiše Sud u pogledu zaključka o postojanju osnovane sumnje koja bi iz njihovih iskaza trebala navodno postojati. 

Dakle, stvari po očitovanju tužioca sa današnje statusne konferencije, a kada su u pitanju ti svjedoci stoje ovako, oni su nebitni za odluku in merito?! 

Kod takvog stanja stvari, ako su kao takvi nebitni za odluku in merito, postavlja se pitanje kako su mogli biti bitni za potvrđivanje optužnice, ako zapravo ne dokazuju ništa bitno u kontekstu optuženja.  

Zaključak, u tom smislu je samo jedan, a to je da se putem množine tih, kako tužilac danas navede nebitnih dokaznih sredstava, kod sudije za prethodno saslušanje stvori privid da njihovi iskazi predstavljaju relevantnu činjenično-pravnu osnovu za utvrđivanje osnovane sumnje, te da se predmetna optužnica po svaku cijenu na osnovu tih i takvih, danas za tužioca nebitnih, dokaza potvrdi, a heroji odbrane BiH i grada Sarajeva, gurnu u dugogodišnju odiseju odbrane pretpostavljene nevinosti i nečega o čemu su stajalište već odavno zauzeli, Sudovi, koji nisu opterećeni prošlošću i dnevno političkim zbivanjima.  

Takvo postupanje u pravu ima jedan naziv fraus legis tj. izigravanje zakona, odnosno zloupotreba procesnih prava, bez obzira na činjenicu što je nesporno pravo tužioca da disponira svojim dokaznim sredstvima.   

Na ozbiljnu sumnju u rad i pristrasnost Tužilaštva, a bez namjere da bilo kome osporavamo pravo da se služi jednim od službenih jezika u BiH, ukazuje činjenica da je više od pola optužnice pisano ekavicom što znači da je Tužilaštvo BiH podleglo pritisku koji dolazi iz Republike Srpske i Srbije, usprkos činjenici da je samo ranije u dva navrata zaključilo da nema elemenata za nastavak istrage. To, tim prije kada se ima u vidu da leksičko-sintakstičke konstrukcije iz optužnice o kojima govorimo, ne predstavljaju dosljedan izraz korištenih pravnih kategorija iz zakona u njegovoj izvedbenoj varijanti na srpskom jeziku, nego upravo onako kako se iste koriste u službenoj upotrebi u Republici Srbiji.
 
Ocjena je da je presudnu ulogu u ovom slučaju imao politički utjecaj na pravni predmet, pa je bilo za očekivati da Sud BiH i ne potvrdi optužnicu.

Također, još se čeka rasplet situacije u VSTV-u gdje stoji prijava protiv postupajućih tužioca i zloupotreba koje su vršili tokom istrage, a priznanje da nema utvrđenih činjenica iz Haga u optuženju svakako je novi dokaz tvrdnji da je Dobrovoljačka slučaj gdje Srbija i RS oštre zube.

Domaće institucije za sada nisu pokazale spremnost, hrabrost i odlučnost da prekinu agoniju hrabrih ljudi zbog kojih mi danas i postojimo, a koji su branili nas, naše domove, i državu BiH.

Na kraju pitam se gdje bi to danas Vukojičić i Kajganić radili da odbrana BiH nije bila uspješna? 

 

#BiH