Dritanizam fra Drage Bojića

(Patria) - Nije li se kakvom riječju političke sadržine oglasio neki hodža, sarajevska intelektualna javnost pali sve alarme i upozorava na napad na sekularizam, vrijednosti zajedničkog života, multikulturalizam i tome slično.

Kada to pak učini jedan fra Drago Bojić radi se o stvari koja se ne propituje, o stvari u koju se ne smije ni sumnjati, jer fra Bojić uživa status nepogrješivog sociologa, iako nije sociolog nego fratar i teolog.

Drago Bojić u nedavnom intervjuu za Al Jazeeru iznio je niz ocjena koje se u najmanju ruku mogu nazvati upitnim, da ne kažemo neku težu riječ i na sebe navučemo gnjev "pravednika", jer skoro da se ne smije propitivati ono što Bojić poručuje a da vam ne zalijepe etiketu "balinluka".

Iznio je Bojić niz tvrdnji o bošnjačkom nacionalizmu koje potpuno korespondiraju sa 'dritanovskim' narativom o opasnostima "crnogorskog nacionalizma" u Crnoj Gori, i ugroženosti nebošnjaka u BiH i necrnogoraca u Crnoj Gori. 

Iznesene tvrdnje u potpunosti su na liniji šovinističke matrice o jednakosti tri nacionalizma u BiH i dva nacionalizma u Crnoj Gori, pri čemu su, razumije se, po toj logici bošnjački i crnogorski najgori, čak gori od srpskog koji nastoji da uništi i jednu i drugu državu.

Fra Bojić tvrdi da bošnjački nacionalizam radi isto što i druga dva – čisti teritorij od drugih. Međutim fra Bojić uopće ne pojašnjava kako je onda moguć niz činjenica koje demantuju njegove tvrdnje, zapravo opasne podvale o etničkom čišćenju Srba i Hrvata sa područja na kojima većinski žive Bošnjaci. 

Kako je moguće da se u Sarajevu biraju na izborima pripadnici nebošnjačkog naroda, od razine općine do državnog parlamenta, kako je moguće da, primjera radi, baš na tome prostoru nosioci pravosudnih funkcija nisu Bošnjaci, kao i da to nisu Bošnjaci u nizu drugih funkcija u društvu. Kako je moguće i kako onda stoji gnusna optužba Bojića o etničkom čišćenju od strane Bošnjaka kada se zna da na hiljade nebošnjaka iz manjeg bh. entiteta radi u FBiH i njenim gradovima. Bojić ničim ne argumentuje svoju podlu ali jednako opasnu tezu osim što sugeriše da vjerujemo u njegovu dogmu. Kao da se navedene tvrdnje ne mogu činjenično provjeriti nego se mora vjerovati u Bojićeve impresije i aplaudirati im kako bi se fra Bojić ugodno osjećao u svojoj koži.

I nije ta vrsta Bojićeve dogme koja sugerira laži jedino što je sporno. Bojić u istom intervjuu pod krinkom pogrde na ideologiju kao takvu, upućuje čitaoca na zaključak o problemu izmišljene nacije.

'Bošnjački nacionalizam ne može i neće donijeti ništa dobro Bošnjacima. On samo sluđuje taj narod. Poziva se na prošlost koja je velikim dijelom ideologizirana i izmaštana", tvrdi Bojić.

Ne pojašnjava fra Bojić šta je to konkretno izmaštano. Zasigurno da u svakoj nacionalnoj ideologiji ima pretjerivanja, ali Bojiću očito nije cilj da u dobroj vjeri na njih ukaže nego da pošalje istu onu poruku o izmišljenoj naciji i izmišljenoj prošlosti koju velikosrpski nacionalisti i 'dritanovci' u Crnoj Gori spočitavaju Crnogorcima.

Bojićeve teze o bošnjačkom nacionalizmu identične su tezama dritanovskih krugova u Crnoj Gori. Tako Srđan Kosović u analizi za podgoričke Vijesti ističe da Crna Gora godinama živi svoj državni život između dva etnopolitička ekstrema, crnogorskog i srpskog nacionalizma, a Kosović baš kao i Bojić u bošnjačkom, puno veći problem vidi u navodnom crnogorskom nacionalizmu.

"Ukoliko čak i primijete obrise crnogorskog nacionalizma, oni ga doživljavaju kao odbrambeni i pravdaju time da ne predstavlja opasnost po bilo koju državu u okruženju. Ono što izgleda ne dolazi do mozga, a najčešće zbog toga jer je zapelo u džepu, jeste činjenica da taj i takav nacionalizam predstavlja tempiranu bombu u temeljima države Crne Gore, prije svega u kontekstu izgradnje njene građanske suštine", piše Kosović.

Bojić sa bh. strane, potpuno saglasan sa crnogorskim dritanovcem Kosovićem tvrdi:

"Svi nacionalizmi nalikuju jedan drugom. Bošnjački se skriva iza patriotizma, države, ljubavi prema domovini. Kao takav on je jednako poguban za ovu državu kao i druga dva koja se naslanjaju na nacionalizme susjednih zemalja".

Po Bojiću i Kosoviću, opasnost za Bosnu i Hercegovinu i Crnu Goru ne leži toliko u velikodržavnim nacionalizmima, srpskom, (pa i hrvatskom) nego u bošnjačkom i crnogorskom. I jedan i drugi lamentiraju zabrinutošću nad idejom građanske države, dok porede neusporedivo, što je i sa moralnog i političkog stanovišta potpuni, ali isto tako namjeran promašaj.