Članak

Pravosudni mrak u BiH, svjetla ugasili Dodik i Čović kroz najodanije ljude!

Istovremeno, Visokim sudskim i tužilačkim vijećem BiH suvereno je upravljao Milan Tegeltija

Piše: A. Čorbo-Zećo


Tužilaštvom BiH upravljala je Gordana Tadić. Ona je kadar HDZ-a BiH. Prije nego je imenovana za glavnu tužiteljicu, obustavila je istragu protiv čelnika Republike Srpske zbog provođenja zabranjenog referenduma o neustavnom danu RS-a. Bivši glavni tužilac Goran Salihović sumnja da je upravo zbog tog slučaja i smijenjen!

Istovremeno, Visokim sudskim i tužilačkim vijećem BiH suvereno je upravljao Milan Tegeltija, koji je otvoreno podržao stavove Milorada Dodika u vezi sa međunarodnim sudijama u Ustavnom sudu BiH.  

Oboje su završili na crnoj listi Sjedinjenih Američkih Država. Snažan politički utjecaj na VSTV godinama unazad ograničio je sposobnost i mogućnost djelovanja ove institucije što se odrazilo na loše kadroviranje u pravosudnim institucijama.

Tegeltijin nadređeni Milorad Dodik, kojem je Tegeltija posao savjetnik, također je na crnoj listi, dok Dragan Čović, predsjednik HDZ-a još uvijek odolijeva ovom 'trendu', iako je njegovo djelovanje javno okarakterisano kao antiustavno!

No, i više je nego jasno da ovaj dvojac godinama u pravosudnim institucijama rukovodi svim procesima, a čemu svjedoče mnogobrojni neutralni izvještaji. BiH je u pravosudnom mraku. 

Vidljivo je to i u posljednjem izvještaju Evropskog revizorskog suda u kojem se navodi kako, uprkos finansijskim sredstvima Evropske unije (EU), Bosna i Hercegovina nije postigla napredak u području vladavine prava zbog manjka političke volje, dok je ometanje pravosudnih reformi, kako djelovanjem političara tako i unutar pravosuđa, i dalje rašireno. 

Pravosudne institucije funkcionirale su do momenta kada su u njima radili strani tužioci i sudije, od trenutka kada oni odlaze u BiH počinju sumnjivi procesi, montirane optužnice i skrivanje predmeta u kojem se spominju 'mentori' i nalogodavci tužilaca i sudija.

Tužilaštva i pravosudne institucije ne vode nikakvu istragu po pitanju nestanka dokumentacije iz predmeta Dragan Čović. Zbog te optužnice ga je smijenio sa funkcije člana Predsjedništva BiH tadašnji visoki predstavnik Paddy Ashdown u martu 2005. godine. 

On je prije 16 godina u prvostepenoj presudi pred Sudom BiH osuđen na pet godina zatvora jer je zloupotrijebio politički položaj i državu oštetio za višemilionski iznos.

Čović je, kao bivši ministar finansija Federacije BiH osuđen na temelju jednog od dva dokumenta, na osnovu kojeg su privatni poduzetnici braća Lijanović izbjegli platiti 1,8 miliona KM. 

Drugi dokument, gotovo iste sadržine, na osnovu kojeg je izbjegnuto plaćanje dodatnih 36,9 miliona KM takse, Sud BiH nije ni razmatrao, jer u Ministarstvu finansija FBiH nije nađen njegov original, već samo fotokopija.

Zatvorska kazna Čoviću nije potvrđena drugostepenom presudom, jer je ustanovljeno da su nestali originalni dokumenti iz optužnice, i to dok su se prevozili od Tužilaštva Bosne i Hercegovine do Tužilaštva Kantona Sarajevo!?

Godinama nakon toga, niko nije odgovarao za taj skandal, a povjerenje u pravosuđe se potpuno izgubilo!

Slabašna bošnjačka-bosanska politika i loše kadroviranje nisu našli odgovor u kojem su morali jačati institucije zemlje, a ne pojedince, preko kojih su i oni ostvarivali lične benefite.
Zato npr. potvrđena optužnica u slučaju Dobrovoljačka protiv najviših političkih, vojnih i policijskih rukovodilaca RBiH nije nikoga iznenadila. U ovaj sistem više niko ne vjeruje, osim onih kojima sam sistem pogoduje.

Tako nemamo nikakav odgovor niti istragu u vezi prijave Udruženja logoraša Mostar protiv Dragana Čovića i Bože Ljubića zbog, kako su naveli u prijavi, "izazivanja narodnosne, rasne i vjerske mržnje, razdora ili netrpeljivosti". 

Nakon presude Međunarodnog tribunala za bivšu Jugoslaviju u Den Haagu 29. novembra 2017. u predmetu Jadranko Prlić i ostali, Dragan Čović i Božo Ljubić su, kako je navedeno u prijavi „u funkciji visokih zvaničnika i predstavnika hrvatskog naroda u BiH, svojim izjavama, medijskim nastupima i javnim djelovanjem osporavali zločine utvrđene pravosnažnom presudom Haškog tribunala.“ Misteriozno, Čović je nestao i iz slučaja Pandora najavljivanog kao jedan od najvažnijih slučajeva korupcije u poslijeratnoj BiH, ali na kraju je uzdrman ostao samo Kemal Čaušević i još dva uvoznika tekstila!

Sud BiH i Tužilaštvo konstantno dokazuju da ih Haške presude i odluke uopće ne zanimaju. Upravo je eklatantan primjer slučaj Dobrovoljačka gdje su svoje nalaze dali i Haški sud, ali i sudovi u Londonu i Beču – kolona u Dobrovoljačkoj bila je legitiman vojni cilj. 

No, Milanko Kajganić, sadašnji v.d. glavnog tužioca više koristi političku nego pravnu normu. 

Njega ne zanima kako je Milomir Savčić, optuženik za genocid pobjegao u Srbiju. Od oko 4.500 predmeta MKSJ je za 848 (takozvana A-lista) osoba utvrdio da postoji dovoljno dokaza da se protiv njih može pokrenuti postupak optuženja pred domaćim sudovima. No, to nije dovoljno da Tužilaštvo BiH i konačno krene sa poslom. 

Optuženici nedostupni za pravosuđe, a pravosuđe nedostupno za narod! Projekat rušenja pravosuđa se nastavlja, a realizira velikosrpski projekat – prikazati sve strane istima, svi su jednaki i napadači i branioci!?

Od dolaska Kajganića na ovu poziciju nastavljen je trend pojačanih aktivnosti na slučajevima ratnih zločina (mahom protiv Bošnjaka), ali ne vide se nikakvi rezultati u sprječavanju širenja mržnje, negiranju genocida, a tek prema neustavnom djelovanju su posebno blagi.

To najbolje zna Milorad Dodik koji je zaštićen od ruke pravde. U nerijetko bahatim nastupima uz veliko omalovažavanje ovih institucija svjestan da neće biti posljedica vrijeđa i samo Tužilaštvo. Referendumi, ikona, neustavno djelovanje, Pavlović banka, vila na Dedinju sve su to predmeti na koje dubokom šutnjom u Tužilaštvu BiH šalju poruku da pravda u BiH vrlo lako zaobilazi moćnike!
Pitanje ko i na koji način tužioce i sudije može natjerati da profesionalno rade svoj posao?

Pritužbe na njihov rad disciplinskom tužiocu do sada nisu donijeli određene pomake, ali masovnije pisanje pritužbi na njihov rad jedini je legalan pritisak na pravosuđe koji se do sada malo koristio. 

I dok predstavnici međunarodne zajednice ponavljaju o potrebi da tužilačke institucije funkcionišu bez političkih utjecaja, djelima nam Tužilaštvo BiH svakog dana dokazuje svoju političku zavisnost, dok nedužnim ljudima uništava živote (najsvježiji primjer slučaj Dragan Vikić i Jusuf Pušina koji je obuhvaćen i slučajem Dobrovoljačka).

Bez istine i vladavine prava nema države, neprijatelji BiH to znaju, zato su Tužilaštvo BiH i Sud BiH stavili pod svoju kontrolu, i uz nekoliko časnih izuzetaka, upravljaju osobama nedoraslim za te pozicije.

#BiH