Članak

Bošnjaci kao balkanski Kurdi: Je li problem u Bogu kojem se mole?

Politiku Bosne i Hercegovine danas vode njeni neprijatelji i razbijači.

 Piše: Rasim BELKO


Bošnjaci su trentno u najgoroj poziciji od svih etno skupina Zapadnog Balkana, u državi u kojoj ih ima najviše.

Prema Popisu stanovništva BiH iz 2013. godine Bošnjaka u Bosni i Hercegovini ima 1.769.592. U procentima to je 50.1 posto od ukupnog stanovništva.

Dakle, uz dva konstitutivna naroda i one ostale, Bošnjaci su natpolovična većina. Kao takvi očekivalo bi se da vode procese, guraju državu naprijed, kreću se ka Evropi i zapadu općenito.

Ali, ne! Bošnjaci, iako najmnogobrojniji danas su jedna velika manjina, ugrožena od malobrojnijih koji se udružuju isključivo na interesnoj sferi uništavanja Bošnjaka.

Jer, bosanski katolici i pravoslavci (Hrvati i Srbi) su kroz kompletnu historiju najveći neprijatelji jedni drugima. Ali, u situaciji kada se između njih nalaze Bošnjaci vežu zastave i kreću u svojevrsni križarski pohod.

Iz tog zajedničkog, nekada agresorskog, danas političkog napada, proizašla je činjenica da je bošnjački narod ostao bez najvećeg dijela svojih, Ustavom zagarontovanih prava.

Politiku Bosne i Hercegovine danas vode njeni neprijatelji i razbijači. Rade to pod krinkom da mrze Bosnu i Hercegovinu. A zapravo lažu. Oni vole Bosnu i Hercegovinu ali im smeta bosanskohercegovački islam i muslimani.

I nije to neki novopečeni plan. Traje to, decenijama i stoljećima. Raseljavanja uzrokovana etničkim čišćenjem i drugim zločinima i zulumima traju poprilično dugo. 

Zato su ovdašnji muslimani, koji su mahom i Bošnjaci u najvećoj mjeri žrtve različitih procesa kroz historiju.

Tjerali su ih da budu ono što nisu. Slali da ratuju po bijelom svijetu za različita carstva, dok je njihova zemlja s kraljevskom i slavnom prošlošću bila izložena neprestanim udarima.

Bošnjaka, tada muslimana u BiH je 1879. godine, na popisu Austro-ugarske, bilo je 448.613. S druge strane, grčkih pravoslavaca (Srba) bilo je 486.485.

A onda, u samo 82 godine, tačnije do popisa 1961. godine broj pravoslavaca (Srba) se utrostručio i dostigao broj od 1.460.057. Istovremeno, u tom periodu broj muslimana (Bošnjaka) nije se stigao ni udvostručiti.  Dostigli su brojku od 842.248. 

Razloga je mnogo. Neke smo već pomenuli, ali neophodno je naglasiti da su između dva popisa Bošnjaci masovno ginuli u dva svjetska rata. Osim grobalja po dunjaluku, historija ih i nije željela zabilježiti. Rijetke su i zabilješke o zločinima po istočnoj Bosni onih koji se danas rehabilituju a bili su fašisti četničkih oznaka.

Zanimljivo je da današnja bošnjačka politika drvlje i kamenje baca na posljednju  Jugoslaviju. Neki brojevi ih u znantnoj mjeri demantuju.

Ono što Bošnjaci (tada muslimani) nisu uspjeli za 82 godine, od 1879 do 1961. uspjeli su za 30 godina jugoslavenstva.

Od pomenutih 842.248 tada muslimana, do 1.902.956 na popisu iz 1991. godine. Nesumnjivo je da je na taj broj uticalo i ono da je vjerskoj skupini dato etničko ime Muslimani. 

Ali, nemoguće je pobiti činjenicu da je broj Muslimana (Bošnjaka) rapidno rastao u vrijeme posljednje, Titove Jugoslavije.

A onda je umro Tito, svjetski centri moći i fašistička vlast Srbije shvatili su da je vrijeme za rušenje Juge. Jer, mnogo je onih, ne samo u našem okruženju, koji ne žele ni pomisliti da bi Bošnjaci mogli imati nacionalnu držvau ili državu u kojoj su daleko najmnogobrojniji.

Agresija, genocid, zločini, etničko čišćenje i otvorene evropske kapije uslovile su da Bošnjaci postanu jedna od većih svjetskih dijaspora. Zato im je broj u domovini ponovo u padu.

U aktuelnom tretnutku Bošnjaka ima iznad 50 posto, ali su neke sile uslovile društveno - političko uređenje zbog kojeg su Bošnjaci, ali i Bosanci i Hercegovci postali politički nemoćni, skoro bez utjecaja.

Upravo te sile drže ključ rješenja pitanja Bosne i Hercegovine. Nastavi li se ići putem kojim idemo već tri decenije niko neće moći isključiti da se potlačeni i poniženi, svoji na svome, probude i krenu u borbu za ono što su već više puta izborili, pa im oduzeto.

Jer, Bošnjaci su balkanski kurdi. Za razliku od turskih, ovi na papiru imaju domovinu, državu, ali su u njoj postali višak zbog svoje vjerske opredijeljenosti.

Oni koji su ih doveli u takvu poziciju moraju shvatiti da je posljednji vakat za promjene. 

Ne da se Bošnjacima dozvoli hegemonija nad ostalim, ali da im se omogući da uživaju sva prava u ovoj, svojoj, državi.

Kome nije jasno nek pogleda šta se radi s bošnjačkom djecom u Republici Srpskoj i kako im se zabranjuje pravo na vlastiti, bosanski jezik.

Ni Wasington ni Bruxelles ne bi smjeli zaboraviti da Bošnjaci već vijekovima trpe zulum. Zato su dužni okrenuti igru i pokrenuti procese promjena.

Bosna i Bošnjaci su jedna duša u dva tijela. Jedno bez drugog neće ići niti će moći.

S druge strane, vrijeme je da se osvijeste i Bošnjaci i Bosanci, Hercegovci, ostali. 

Vrijeme je da se jasno i bez dvoumljenja pokaže odlučnost za opstanak u Bosni i Hercegovini, bez obzira što mnogima smetaju zbog onog što jesu i Boga kojem se mole!

#BiH