SAD i Kina imaju rekordne vojne budžete: Kakvu poruku šalju dvije najveće svjetske sile?

Piše: Armin Sijamić

Prošle sedmice Kina je saopštila da će u 2023. godini imati rekordno veliki budžet za odbranu. Tri mjeseca ranije Sjedinjene Američke Države su dobile budžet za odbranu najveći ikad. Kakvu poruku šalju dvije najveće svjetske sile?

Budžet svake zemlje je jedan od najvažnijih dokumenata koji se svake godine usvaja i koji pokazuje pravac u kome se kreće neka država, odnosno precizno oslikava kratkoročne i dugoročne namjere u skladu sa ukupnim kretanjima u zemlji i inostranstvu. Velike sile posebnu pažnju posvećuju tome da njihov budžet bude adekvatan „odgovor“ rivalima širom svijeta, odnosno da izdvajanjem novca za pojedine stavke pokažu šta žele učiniti. Zato su budžeti za odbranu SAD i Kine pokazatelj šta svijet očekuje u ovoj i narednim godinama.

U decembru Washington je saopštio da će budžet za odbranu SAD u 2023. godini iznositi 858 milijardi dolara, što je osam posto više nego prethodne godine. Američki kongresmeni iz obje
stranke utrkivali su se s prijedlozima kako vojsci dati više novca, što je u konačnici dovelo do dvotrećinske podrške u Zastupničkom domu. Prvobitni prijedlog predsjednika Josepha Bidena bio je za 45 milijardi dolara manji. Glasanje o budžetu za odbranu je nakratko pobrisalo razlike koje imaju dvije stranke.

Objašnjene za takav korak bila je ruska agresija na Ukrajinu koju SAD pomažu više nego bilo ko drugi, kineske prijetnje Tajvanu i na Pacifiku te ulaganje u novo moderno oružje (brodovi i avioni). Na plate vojnika ide 4,6 posto budžeta. Kinezi su svijet poštedili političke drame, budući da je saopšteno, bez puno najava, da Xi Jinping i njegova vlada za odbranu izdavajaju 224 milijardi dolara za 2023. godinu. Da će Kina krenuti sličnim putem kao SAD bilo jasno i prije nego je vijest saopštena. Ostala je dilema koliko novca više će izdvojiti Kina u odnosu na prošlu godinu. Saopšteno je da se radi o povećanju od sedam posto, a da je cilj jačanje svih rodova vojske, prije svih mornarice.

Ekonomija i vojska

Povećanje budžeta, posebno vojnog, često je rezultat realnog rasta ekonomije neke zemlje, odnosno povećano ulaganje u vojsku prati stopu rasta ukupne ekonomije. U slučaju SAD i Kine to nije slučaj ovaj put. Ekonomija SAD prošle godine je rasla dva posto, a ove godine se procjenjuje da će biti manji. Kina je 2022. godine imala rekordno nizak ekonomski rast.

Tamošnja ekonomija je prošle godine rasla za tri posto, što je najmanje u 40 posljednjih godina. Ove godine kineska ekonomija će rasti oko pet posto. Dakle, obje zemlje će potrošiti više novca za vojsku nego što je ukupni ekonomski rast izražen u procentima, što znači da će dio sredstava nadoknaditi iz drugih budžetskih stavki, dajući prioritet vojsci.

Američki budžeti za odbranu su decenijama bili nedostižni za sve druge države. Smatra se da je budžet SAD za vojsku veći nego zajednički budžet desetak sljedećih država na toj listi. Primjera radi, SAD su dale Ukrajini pomoć od oko 90 milijardi dolara u jednoj godini, a ruski budžet za odbranu je oko 80 milijardi, u trenucima dok Moskva vodi rat od kojeg zavisi sudbina ruskog državnog i vojnog rukovodstva te u mnogome i same Rusije.

Jedina država koja može pratiti američko ulaganje u vojsku je Kina, što novi budžet pokazuje. Iako je u apsolutnim brojevima kineski budžet gotovo četiri puta manji od američkog, suštinska razlika u ulaganju je manja. Stručnjaci upozoravaju da jedan potrošen dolar u SAD i Kini nije isto, da su kineske kompanije državne i da rade za manje novca od privatnih američkih te da u kineskom budžetu ima „skrivenih“ troškova za odbranu, budući da se često neke oblasti preklapaju u jednopartijskom sistemu sa državnim vlasništvom nad strateškim kompanijama. Neki u SAD smatraju da je kineski budžet za vojsku dva puta veći od onoga što se javnosti predstavlja.

Zato je jasno da su odbrambeni budžeti SAD i Kine pravljeni, prije svega, za međusobno natjecanje te dvije sile. Kinesko ulaganje u vojsku proteklih godina natjeralo je Amerikance da povećaju svoj budžet, budući da je Kina brže od SAD proizvodila ratne brodove, što je dugoročna prijetnja američkoj dominaciji na Pacifiku. Da bi sad zadržale prednost nad Kinom izdvojena su dodatna sredstva za vojsku. Međutim, na najnoviji američki budžet nesumnjivo uticao je i rat u Ukrajini. Bez američke podrške Ukrajina se ne bi mogla braniti od Rusije, pa su američki pozivi Evropi, još od vremena Donalda Trumpa, da izdvoje više novca za odbranu opravdani i razumljivi.

Šta nas očekuje u narednom periodu?

Kada se dvije najveće svjetske sile, a pri tome i najveće svjetske ekonomije, u godinama ekonomske krize natječu u vojnoj potrošnji onda to ne može upućivati da očekuju period mira i stabilnosti. SAD i Kina nužno ne moraju međusobno ratovati, mada pitanje Tajvana, prema mišljenju mnogih, takvu opciju ne isključuje. Međutim, to ne znači da njihovi saveznici neće u rat. Milijarde dolara utrošene u proizvodnju oružja biće veliki ekonomski gubitak ako kao takvo ne bude iskorišteno, prodato ili nekome ustupljeno. Rat u Ukrajini to odlično pokazuje.

Dvije najveće ekonomije svijeta, uprkos tome što im odgovara mir zbog daljnjeg razvoja ekonomije, računaju s tim da će morati koristiti svoje oružje u godinama koje dolaze, ili će ga ustupiti nekome drugom. Nekoliko zadnjih mjeseci tri velika spora vode SAD i Kina. Prvo su kineske vojne vježbe pred obalama Tajavana, a kao odgovor na posjetu predsjedavajuće Predstavničkog doma Nancy Pelosi otoku, dovele do toga da je Biden izjavio da će njegova zemlja braniti odmetnuti kineski otok ukoliko Peking napadne.

Zatim su SAD zaprijetile Kini da ne pomažu Rusiji u agresiji na Ukrajinu, da bi se na koncu kineski špijunski (Kina kaže meteorološki) baloni pojavili iznad SAD, nadletajući strateške vojne baze.
Povrh toga, decenijama traje natjecanje na Pacifiku. U Južnom kineskom moru Peking vrši demonstraciju sile nad američkim saveznicima u regiji, tvrdeći da gotovo čitavo more pripada samo Kini. Američka ratna mornarica često tamo plovi, šaljući Kinezima poruku da veliki dio Južnog kineskog mora vide kao međunarodne vode.

Iako su proteklih mjeseci iz SAD i Kine stizale naznake da su dvije sile dogovorile neku vrstu pravila u međusobnom natjecanju, svjesne međusobne ekonomske povezanosti, ipak širom svijeta postoji strah da bi dvije države mogle ući u sukob, barem preko svojih saveznika ako već ne i u direktan obračun zbog pomenutih otvorenih pitanja. Rekordni vojni budžeti obje države te strahove samo pojačavaju, dok raste jaz između njih i svih ostalih vojnih sila. Idući ka dnu liste po vojnim ulaganjima stvar će postajati dramatičnija i opasnija. Oni koji nisu bogati najviše bi mogli osjetiti pogubnost američko-kineske utrke u naoružavanju.