Američko-izraelski rat protiv Irana mogao bi pokrenuti regionalne i građanske ratove

Piše: Armin Sijamić

Danas je sedmi dan od početka napada Sjedinjenih Američkih Država i Izraela na Iran. Već sada je jasno da se čitav Bliski istok nalazi pred katastrofom.

Kontrola narativa o nekoj temi ne ostvaruje se samo tako da se neke informacije objave u javnosti, a druge pokušaju cenzurisati. Kontrola narativa vrši se i zadavanjem pojmovnog i kategorijalnog aparata. Dobar dio američkih medija i zvaničnika napad na Iran pokušava „objasniti“ u terminima koji će, čak i ako budu logično korišteni, neminovno dovesti do pogrešnog zaključka.

Na glasanju u američkom Kongresu predsjedniku Donaldu Trumpu nije uskraćeno pravo da vodi rat protiv suverene države na drugom kraju svijeta. Zakonodavno tijelo stalo je iza predsjednika, pa napad na Iran ne može biti više posmatran samo kao odluka jednog čovjeka da ispuni želju izraelskog premijera Benjamina Netanyahua.

http://nap.ba/qpost/441836

Trumpov napad na Iran po želji i volji Netanyahua

Piše: Armin SijamićNapad Sjedinjenih Američkih Država i Izraela na Iran posljednjeg dana prošlog mjeseca događaj je nakon kojeg Bliski istok više nikada neće biti isti.U petak je omanski šef diplomatije Badr Albusaidi, koji je bio posrednik

Zato je, vjerovatno koordinisano, pojačana kritika prema Trumpu, ali ne prema samom ratu protiv Irana. Dio kritika upućenih Trumpu temelji se na konstataciji da on ne zna „šta raditi dan poslije“ rata i navodi se kao primjer slučaj Iraka kada je s vlasti oboren diktator Saddam Hussein.

Zna li Trump šta će se desiti za dan, mjesec ili godinu manje je važno od činjenice da napad, baš kao i u slučaju drugih napada na suverene države (na primjer, američki napadi na Irak, Libiju ili Siriju, ruski napad na Ukrajinu i Gruziju, francuski napadi na alžirske snage otpora...) donosi uništenje protivnika na duži period. Drugim riječima, uništenje demografske, ekonomske, vojne i naučne baze jedne države posljedica je napada velikih sila.

Regionalni rat

Zato je potpuni promašaj baviti se raspravama o tome da li Trump ima plan za dan poslije i kakav je to plan. Suština napada na Iran je pokušaj njegovog slamanja na svaki način kako ta država ne bi bila regionalna sila sposobna da parira Izraelu i drugim državama.

Sedam dana nakon početka napada na Iran svima je jasno da Trump i njegovi regionalni saveznici znaju šta rade – nanijeti Iranu i iranskim saveznicima što teže udarce. Također, jasan je i iranski stav – borba svim sredstvima i svim resursima koji se nalaze i izvan iranskih granica, odnosno oslanjanje na šiite i bilo koga drugog na Bliskom istoku ko je spreman pomoći.

Rezultat toga mogao bi biti regionalni rat ili niz građanskih ratova. Više nego ikada govori se o „vjerskom ratu“ i to govore visoki zvaničnici Sjedinjenih Država, Izraela i Irana.

U takvoj podjeli karata jasno se vidi podjela na sunitske i šiitske snage u regiji, na države koje su saveznici sa Sjedinjenim Državama, Izraelom ili Iranom te na manji broj država koje pokušavaju zadržati neutralnost.

Također, bitno je primijetiti da u izvještavanju najvećeg broja američkih medija Izrael polahko „curi“ iz čitave priče i stvar se predstavlja kao američko-iranski rat, gdje se skriva razlog obnavljanja sukoba. Ta tendencija u izvještavanju tih medija mogla se pratiti mjesecima prije početka rata. Bezbroj članaka je napisano o tome hoće li „Trump napasti Iran“, kao da je to samo njegova ideja i jedina misija američkog predsjednika.

http://nap.ba/qpost/439327

Netanyahu kod Trumpa u namjeri da slomi ili oslabi vlast u Iranu

Piše: Armin SijamićIzraelski premijer Benjamin Netanyahu posjetio je ove sedmice američkog predsjednika Donalda Trumpa, a glavna tema opet je bio Iran.Od povratka Donalda Trumpa u Bijelu kuću prije trinaest mjeseci Netanyahu ga je posjetio najman

Iran je gađao desetine američkih baza u više država (Katar, Kuvajt, Ujedinjeni Arapski Emirati, Saudijska Arabija, Bahrein, Irak...), hotele i objekte za koje je tvrdio da su tamo američke snage i operativci, napao diplomatsko-konzularna predstavništva SAD-a tvrdeći da su tamo operativci tajne službe CIA, ali je odbacio da stoji iza nekih napada na baze u Omanu, Azerbejdžanu i drugdje.

Ovaj hod po tankoj žici, bilo da Iran stoji iza tih napada ili da se radi o takozvanim „false flag“ napadima koji će im biti pripisani, uvod je u katastrofu na regionalnom nivou. Dok projektili padaju po Bliskom istoku pitanje je kada će neko vojno odgovoriti i dovesti do dodatne eskalacije.

Odluka Irana da pokuša zatvoriti, dijelom ili u potpunosti, Hormuški prolaz mogla bi dovesti do ekonomske katastrofe. Cijene nafte i prirodnog gasa širom svijeta će rasti, biće ograničena trgovina niza arapskih država od koje neke zavise od uvoza hrane, projektili će otjerati turiste i investicije.

Od Libana do Iraka

Regionalni lomovi odraziće se na one najslabije. Tačnije, već se odražavaju na etnički i sektaški podijeljene i porušene Liban i Irak. I pitanje je hoće li tu stati.

U znak podrške Iranu, svom najvećem savezniku, libanski šiitski Hezbollah napao je Izrael raketama i dronovima i prekinuo svoje suzdržavanje od operacija koje je trajalo petnaest mjeseci. Svih tih petnaest mjeseci Izrael je napadao mete u Libanu pod raznim izgovorima.

http://nap.ba/qpost/430627

Prva godišnjica primirja između Izraela i libanskog Hezbollaha liči na sve osim na mir

Piše: Armin SijamićJedan od posljednjih uspjeha američkog predsjednika Josepha Bidena bilo je postizanje prekida vatre između Izraela i libanskog šiitskog Hezbollaha. Dvije strane su, uz američko posredovanje, 27. novembra prošle godine, dogov

Nema sumnje da će izraelski odgovor na ove napade biti snažan. Izraelska avijacija će, kao i do sada, uništavati sela i gradske blokove u namjeri da slomi Hezbollah, odnosno šiitsku zajednicu i sve one koji žive s njima i pored njih. Taj fenomen je već opisan kao „doktrina Dahiye“, nazvana po južnom dijelu Bejruta kojeg Izrael kažnjava zbog djelovanja Hezbollaha.

Generalni sekretar Hezbollaha Naim Qassem u obraćanju u srijedu rekao je da se grupa bori za opstanak i da se neće predati, uprkos tome što su Izrael i Sjedinjene Države neusporedivo jače.

Ali, to je samo dio problema koje Hezbollah ima. Libanska vojska, podržana od Sjedinjenih Američkih Država i Saudijske Arabije, pokušava da razoruža Hezbollah, što je dio ranijeg dogovora kojeg ta stranka, libanska vlada i Izrael različito tumače. Sukobi Hezbollaha i vojske mogli bi biti uvod u novi građanski rat u Libanu.

http://nap.ba/qpost/415719

Razoružavanje Hezbollaha preduslov za novi Liban ili uvod u novi građanski rat?

Piše: Armin SijamićLiban je ponovo pred procesima čiji ishod nije moguće predvidjeti. Vlada traži da se šiitski pokret Hezbollah razoruža, iako im ne daje odgovor na njihova pitanja šta će se desiti poslije toga.Početkom ovog mjeseca libans

Slične probleme imaju i u Iraku. Tamošnji većinski šiiti stali su uz Iran i napali američke baze, iako ima šiitskih frakcija koje oklijevaju kome se prikloniti. U Iraku, na sjeveru države, postoje kurdske grupe koje imaju odličnu saradnju s Washingtonom i Tel Avivom.

Ovih dana neki špekulišu da bi irački Kurdi, udruženi s iranskim Kurdima, mogli napasti iranske snage. O tome kao opciji američki CBS je izvještavao i tokom januarskih protesta u Iranu. Po uzoru na sirijske „umjerene pobunjenike“ kurdske milicije, podržane od Zapada, navodno su spremne da pređu iračko-iransku granicu i napadnu snage odane Teheranu.

Iran je ove sedmice gađao kurdske baze u Iraku, a grupisanje i naoružavanje šiita brine Tursku. Nedavno je Turska, i uz pomoć Washingtona, razoružala sirijske Kurde i potčinila ih vlastima u Damasku u kome sada stoluje bivši vođa Al-Qaide Ahmed al-Sharaa.

http://nap.ba/qpost/427946

Al-Sharaa kod Trumpa: Neko je spominjao terorizam u zadnjih četvrt stoljeća?

Piše: Armin SijamićU ponedjeljak je američki predsjednik Donald Trump primio Ahmeda al-Sharaau. Bivšem pripadniku al-Qaide i ISIL-a trebalo je dvadesetak godina da od američkog zatvora u Iraku i američke potjernice i sankcija dođe do Bijele ku

(Ne)kontrolisani rat

U samo sedam dana američko-izraelskog rata protiv Irana postalo je jasno koliko je Bliski istok daleko od katastrofe neviđenih razmjera. Sve ono na šta su mnogi upozoravali, protiveći se ratu, tako je postalo očito i onima koji ne žele da vide.

Zato pitanje s početka teksta „šta raditi dan poslije“ rata treba preformulisati u „šta raditi danas“ dok rat traje, jer se Bliski istok, više tamošnjih država, nalazi pred okršajima koji bi mogli potrajati dugo vremena i izbrisati sela, gradove, zajednice, pa čak i države.

Najvažnije pitanje bi trebalo biti kome je u interesu da se takav rat desi? Kome je u interesu da stane ekonomija Bliskog istoka, da se unište tamošnji univerziteti i naučne institucije, da se najpametniji ljudi rasele ili pobiju, da milioni ljudi postanu izbjeglice, da se uništi etnička, vjerska i kulturna raznolikost tamošnjih društava, da nekada moćne države (p)ostanu samo kolonije bez šanse da se oslobode? Ako se to desi pitanje „šta raditi dan poslije“ rata neće imati nikakvog smisla.