Građanska država Bosna i Hercegovina izabrana je referendumom!

Za NAP piše: Prof. dr. Hazim Bašić, član Predsjedništva Kruga 99

Dan nezavisnosti Bosne i Hercegovine je trenutak u kojem su građani naše zemlje, u historijski dramatičnim okolnostima raspada Jugoslavije, demokratski odlučili da Bosna i Hercegovina bude suverena i nezavisna država.

Kriza u bivšoj Jugoslaviji kulminirala je njenom disolucijom, tj. država je došla do stanja neupravljivosti, što je konstatovala i Arbitražna komisija Mirovne konferencije o Jugoslaviji (Badinterova komisija). Ova komisija je nedvosmisleno konstatovala da se Jugoslavija nalazi u procesu raspada, čime je pravno otvoren put internacionalnom priznanju novih država.

Slovenija, Hrvatska i Srbija bile su nespremne na reformu jugoslavenske federacije, nakon čega su Hrvatska i Slovenija u završnoj fazi disolucije krenule putem nezavisnosti. S druge strane, Srbija je prepoznala priliku da na ruševinama Jugoslavije ostvari svoje stare hegemonijske ideje.

Nezavisnost bivših republika uz nepromjenjivost granica

U ovakvoj situaciji BiH nije imala puno izbora, pa je na preporuku Badinterove komisije organiziran referendum za nezavisnost. Važno je napomenuti da je ova komisija prethodno dala i Mišljenje broj 2 u kojem je utvrđeno da '... ma kakve bile okolnosti, pravo na samoopredjeljenje ne može dovesti do izmjena granica koje postoje u trenutku disolucije, osim u slučaju da se zainteresovane države suprotno dogovore'.

Referendum za nezavisnost bio je demokratsko opredjeljivanje građana ka budućnosti zemlje. Ujedno, bio je to i povod za agresiju na Republiku Bosnu i Hercegovinu. Potrebno je naglasiti da se u procesu sticanja svoje nezavisnosti SR BiH nije otcijepila od bivše Jugoslavije, jer Jugoslavija u to doba već uveliko nije više postojala. Slovenija i Hrvatska su već bile nezavisne države.

Značaj zareza u referendumskom pitanju

Građani SR BiH glasali su o nezavisnosti Republike na referendumu na kojem je pitanje glasilo: Jeste li za suverenu i nezavisnu Bosnu i Hercegovinu, državu ravnopravnih građana, naroda BiH - Muslimana, Srba, Hrvata i pripadnika drugih naroda koji u njoj žive?

Iz same formulacije pitanja moguće je uočiti dvije važne činjenice.

Prvo, referendumsko pitanje ni na koji način ne govori o etničkoj teritorijalizaciji države. Ono je Bosnu i Hercegovinu definisalo kao državu građana, a ne kao zbir etničkih teritorija.

Drugo, u referendumskom pitanju se govori prije svega o ravnopravnosti građana, a ne naroda. Ovo je naglašeno zarezom kojim se taj dio rečenice odvaja od ostatka pitanja. Taj zarez nije gramatička slučajnost. On je politička i ustavnopravna poruka. Nakon zareza ovlaš su navedene najbrojnije etničke grupe iz kojih ti građani dolaze. Nisu zaboravljeni ni drugi narodi, koje je dejtonski Ustav kasnije svrstao u 'ostale'.

Korištenjem moderne političko-pravne retorike, suština referendumskog pitanja može se protumačiti na način da su 'individualna prava iznad prava bilo kojeg kolektiviteta'. Ova formulacija o jednakosti građana je i osnova modernog evropskog pravnog poretka. Za ovakvo pozicioniranje zareza u referendumskom pitanju, kojim se zapravo određuje suština budućeg uređenja države, posebno se zalagao Nijaz Duraković.

HDZ BiH je imao primjedbu na referendumsko pitanje i postavio je zahtjev za tzv. 'nacionalnim kantonima'. S tim ciljem predloženo je tzv. Livanjsko pitanje koje je glasilo:

"Jeste li za suverenu i nezavisnu Bosnu i Hercegovinu, državnu zajednicu konstitutivnih i suverenih naroda hrvatskog, muslimanskog i srpskog u njihovim nacionalnim područjima (kantonima)?"

Ovo pitanje nije razmatrano u Skupštini SR BiH.

Kontinuitet sa ZAVNOBIH-om

Zanimljiva je činjenica da suština referendumskog pitanja korelira s jednom od stavki u okviru Deklaracije o pravima građana Bosne i Hercegovine koja je usvojena na Drugom zasjedanju ZAVNOBIH-a:

'Izborno pravo u demokratskoj Bosni i Hercegovini - birači će vršiti tajno glasanje na osnovu opšteg, jednakog i neposrednog prava glasa; aktivno i pasivno pravo imaju svi građani i građanke stariji od 18 godina, osim ako im to pravo nije lišeno zakonom.' (Sanski Most, 01.07.1944.)

Time se pokazuje da ideja Bosne i Hercegovine kao političke zajednice ravnopravnih građana nije nastala 1992. godine, nego je potvrđena referendumom kao kontinuitet ZAVNOBiH-ovske državnosti. Ova odredba Deklaracije od prije više od 80 godina je u smislu demokratije i ljudskih prava modernija od trenutnih dejtonskih ustavnih rješenja.

Provedba referenduma i pokušaji osporavanja

Pristalice tadašnjeg SDS-a su učinile sve kako bi onemogućile bosanske Srbe da učestvuju na referendumu. Pokušavali su i fizički spriječiti provedbu referenduma, a mnogi od njih su već bili dobro naoružani. Ipak, na referendum su izašli i građani Srbi, pogotovo u većim gradskim sredinama.

Uprkos pokušajima opstrukcije, zastrašivanju i blokadama, referendum je proveden demokratski i transparentno. Sve radnje u vezi s referendumom donesene su demokratski, od odluke Skupštine SR BiH, preko formulacije pitanja, do konačnog iskazivanja volje građana.

Rezultati referenduma su omogućili internacionalno priznanje R BiH kao nezavisne države. Zemlje članice Evropske zajednice priznale su R BiH 06.04.1992., a dan kasnije i SAD. R BiH je 22.05.1992. primljena u punopravno članstvo Ujedinjenih nacija.

Historičari su saglasni sa stavom Mire Lazovića koji smatra da će '1. mart ostati jedna od najsvjetlijih tačaka u historiji BiH'. 1. mart je dokaz da Bosna i Hercegovina nije nastala dekretom, niti nametnutim rješenjem, nego voljom svojih građana. Ta volja je bila jača od prijetnji, jača od oružja i jača od projekata podjele.

1. mart je državni praznik

Zakon o 1. martu donijela je Skupština R BiH, 28.02.1995., a Ukaz o proglašenju zakona kojim se 1. mart proglašava Danom nezavisnosti R BiH i državnim praznikom potpisao je predsjednik Predsjedništva R BiH Alija Izetbegović 06.03.1995. Evropska ekonomska zajednica priznala je ovaj dan kao Dan nezavisnosti BiH. Isto tako, kontinuitet pravnih propisa koji je ugrađen u dejtonski Ustav BiH nedvojbeno potvrđuje 1. mart kao državni praznik.

Sljedbenici politika koje su se protivile referendumu i dalje ne odustaju od retorike koja poziva na podjelu države ili etnoteritorijalni preustroj. Put za sticanje nezavisnosti i opstanak države bio je težak, a izazovi s kojima je Bosna i Hercegovina suočena i danas nisu nestali. Nezavisnost Bosne i Hercegovine nije završen proces. Ona je trajna obaveza.