Članak

SIROVA VOJNA SILA

Analiza Reutersa: Trumpov napad na Iran je njegov najveći vanjskopolitički rizik

Trump se u subotu pridružio Izraelu u ulasku u rat s Iranom, pruživši američkoj javnosti štura objašnjenja za operaciju koja bi mogla postati najveća američka vojna kampanja od ratova u Afganistanu i Iraku.

(Patria) - Napadom širokih razmjera na Iran američki predsjednik Donald Trump pokazao je spremnost da primijeni sirovu vojnu silu SAD-a, ali time ujedno poduzima najveći vanjskopolitički rizik svog mandata, pun opasnosti i nepoznanica, piše u analizi Reuters.

Trump se u subotu pridružio Izraelu u ulasku u rat s Iranom, pruživši američkoj javnosti štura objašnjenja za operaciju koja bi mogla postati najveća američka vojna kampanja od ratova u Afganistanu i Iraku.

Trump se okrenuo od preferiranja brzih, ograničenih operacija poput prošlomjesečnog munjevitog upada u Venecuelu prema onome što stručnjaci upozoravaju da bi mogao biti dugotrajniji sukob s Iranom koji nosi rizik eskaliranja u regionalni požar koji bi progutao Bliski istok bogat naftom.

Također je postavio nimalo lak cilj promjene režima u Teheranu, promovišući ideju da zračni udari mogu podstaći narodni ustanak za svrgavanje iranskih vladara. To je ishod koji vanjska zračna sila nikada nije direktno postigla bez uključivanja neke vrste oružanih snaga na tlu, a u čiji uspjeh većina analitičara ovog puta sumnja.

- Većina Amerikanaca probudit će se u subotu ujutro i pitati se zašto smo u ratu s Iranom, šta je cilj i zašto su američke baze na Bliskom istoku pod napadom - rekao je Daniel Shapiro, bivši visoki dužnosnik Pentagona i ambasador SAD-a u Izraelu, koji je sada u Atlantskom vijeću, think-tanku u Washingtonu.

Trumpova fiksacija na Iran izronila je kao dosad najizrazitiji primjer kako je vanjska politika, uključujući njegovu proširenu upotrebu vojne sile, nadvladala njegov plan rada u prvih 13 mjeseci drugog mandata, često zasjenjujući domaća pitanja poput visokih troškova života, za koja ankete javnog mnijenja pokazuju da su mnogo veći prioriteti za većinu Amerikanaca.

Njegovi saradnici sedmicama su ga privatno podsticali da se više skoncentriše na ekonomske brige birača, ističući političke opasnosti uoči parlamentarnih izbora u novembru, na kojima Trumpova Republikanska stranka rizikuje gubitak jednog ili oba doma Kongresa.

Kratki videozapis objavljen prije zore, koji je Trump objavio na svojoj platformi Truth Social najavljujući operaciju "Epski gnjev", pružio je samo općenite razloge zašto se baš sada ulazi u rat sa zemljom s kojom se SAD decenijama nadmeću izbjegavajući opći sukob.

Insistirao je na tome da će okončati prijetnju balističkih projektila iz Irana za koje većina stručnjaka kaže da nisu prijetnja SAD-u te pružiti Irancima priliku da sruše svoje vladare.

Trump je rekao da će za postizanje svojih ciljeva američke snage opustošiti veliki dio iranske vojske i uskratiti joj mogućnost posjedovanja nuklearnog oružja.

Trumpovo iznenadno pribjegavanje sili, upotrebljavajući velike američke vojne resurse raspoređene u regiji proteklih sedmica, činilo se gotovo sigurnim zatvaranjem vrata diplomatiji s Iranom u dogledno vrijeme. Posljednji krug nuklearnih pregovora u Ženevi u četvrtak nije uspio postići pomak.

Neki njegovi saradnici ranije su sugerisali da bi on mogao bombardovanjem vratiti Teheran za pregovarački sto kako bi iznudio velike ustupke. Umjesto toga, Iran je jučer odgovorio lansiranjem projektila na američke saveznike Izrael i arapske zemlje Zaljeva koje proizvode naftu.

Trumpova tvrdnja u obraćanju o stanju nacije u utorak da će Iran uskoro imati projektil koji može pogoditi SAD nije potkrijepljena izvještajima američkih obavještajnih službi, prema izvorima upoznatim s procjenama, a stručnjaci su također izrazili sumnju u nedavne tvrdnje njegovih saradnika o sposobnosti Teherana da brzo unaprijedi svoje nuklearne kapacitete.

Podsjeća to na tvrdnje koje je predsjednik George W. Bush iznio za rat protiv Iraka 2003. godine, a koji su se kasnije pokazali utemeljenim na pogrešnim obavještajnim podacima i manipulacijama.

Subotnjim udarima Trump, koji je prvobitno prijetio napadom na Iran u januaru kao podršku uličnim demonstrantima suočenim s krvavom represijom, također je otklonio svaku sumnju da sada hoće i promjenu režima u Teheranu.

No, analitičari se pitaju ima li Trump, koji je isključio raspoređivanje američkih trupa na tlu, strategiju koja bi mogla svrgnuti dugogodišnju iransku vladu predvođenu klerom, koja se pokazala otpornom usprkos razornim sankcijama i povremenim masovnim protestima.

Prvi val udara uglavnom je ciljao iranske dužnosnike, rekao je izvor upoznat s tim pitanjem. Vrhovni vođa ajatolah Ali Hamenei nije bio u Teheranu u vrijeme napada i smješten je na sigurnu lokaciju, rekao je izvor koji poznaje situaciju.

Međutim, nekoliko visokih komandanata Iranske revolucionarne garde i političkih dužnosnika ubijeno je, rekao je iranski izvor blizak establišmentu.

Čak i ako udari uspiju u eliminaciji najviših vođa, to bi moglo imati nenamjerne posljedice sijanja haosa širom prostrane nacije od 93 miliona ljudi ili čak dovesti do toga da vlast preuzme vojska koja bi mogla biti još nepomirljivija prema Zapadu i represivnija prema svom narodu, rekli su analitičari.

- On želi promijeniti vladu. Ali teško je promijeniti vladu iz zraka. Teško je promijeniti mišljenje Iranaca iz zraka - kaže Jon Alterman iz Centra za strateške i međunarodne studije (CSIS), think-tanka u Washingtonu.

Tyson Barker, bivši visoki američki dužnosnik koji je sada u Atlantskom vijeću, mišljenja je da Trumpov poziv iranskom narodu na ustanak također vjerovatno neće uspjeti.

- Oni zapravo izlažu te jadne iranske ljude opasnosti govoreći im: 'Ustanite i srušite svoju vladu. Mi vam čuvamo leđa' - rekao je Barker.

Trump, čiji je apetit za vojnim operacijama porastao od početka njegovog drugog mandata, imao je prije napada na Iran brifinge na kojima mu je rečeno ne samo da bi američke žrtve mogle biti velike, nego su i istaknuti izgledi za promjene na Bliskom istoku u korist američkih interesa, rekao je američki dužnosnik za Reuters.

Čini se da je Trumpa osokolilo američko bombardovanje glavnih iranskih nuklearnih postrojenja u junu 2025., koje je smatrao velikim uspjehom, kao i brzi upad kojim je u januaru zarobljen venecuelanski predsjednik Nicolas Maduro, što je SAD-u dalo znatan utjecaj nad velikim rezervama nafte te članice OPEC-a.

Možda je sam sebi nametnuo odluku čestim prijetnjama vojnom akcijom dok je istovremeno raspoređivao velike pomorske snage koje ne može držati u regiji unedogled.

Analitičari vide Iran kao mnogo čvršćeg i bolje naoružanog neprijatelja od Venecuele, iako su mu protivzračna obrana i raketne sposobnosti ozbiljno oslabljene američko-izraelskim napadima u junu 2025. godine.

- Iran je moćnija vojna sila, a sudeći čak i po njihovom trenutnom odgovoru u Zaljevu, oni su spremni preći linije koje prije nisu bili spremni preći - rekla je Nicole Grajewski iz Fondacije Carnegie za međunarodni mir.

No, Mark Dubowitz, izvršni direktor Fondacije za odbranu demokratija, neprofitnog istraživačkog instituta koji se smatra proizraelskim i jastrebom prema Iranu, rekao je da je Teheran u tako oslabljenom stanju da se isplati da Trump preuzme rizike kako bi obuzdao njegove nuklearne sposobnosti.

Bez obzira na to hoće li iranska vlada pasti ili ne, rekao je da bi ozbiljno slabljenje iranskih nuklearnih i raketnih programa moglo biti pobjeda za Trumpa.

#SAD #Svijet #Izrael #Iran #DonaldTrump #SjedinjeneAmeričkeDržave #Reuters #analiza