Brisel bez snage: Ako EU ne može obuzdati Mađarsku, kako će zaštititi BiH od Hrvatske?

Piše: Amina Čorbo-Zećo

Dolazak visokih dužnosnika Ursule von der Leyen i Antónie Coste u Kijev na obilježavanje četvrte godišnjice ruske invazije simbolički je snažna poruka podrške Ukrajini. No iza simbolike ostaje politička realnost. Evropska unija ponovo je pokazala koliko je ranjiva kada je riječ o donošenju strateških odluka koje zahtijevaju jednoglasnost.

Planirani 20. paket sankcija Moskvi i zajam od 90 milijardi eura za finansiranje ukrajinske odbrane blokirala je Mađarska. Ministar vanjskih poslova Peter Szijjarto jasno je poručio da Budimpešta neće dati saglasnost, prvo zbog bilateralnog spora s Kijevom oko nafte, a zatim i kao političku poruku o neslaganju s daljnjom eskalacijom sankcija.

To je, ukratko, današnji Brisel skup 27 država s formalno jednakim glasom, ali s duboko različitim interesima, političkim kulturama i vanjskopolitičkim prioritetima. U vremenu kada se globalni odnosi ubrzano mijenjaju, a sigurnosna arhitektura Evrope redefiniše, EU sve teže balansira između principijelne politike i unutrašnjih blokada.

Zašto je to važno za Bosnu i Hercegovinu?

Prije svega zato što je Bosna i Hercegovina kandidat za članstvo u Evropskoj uniji. Ako Evropska unija nije u stanju prevladati blokade unutar vlastitog sistema kada je riječ o Ukrajini, državi koja se brani od otvorene agresije, postavlja se pitanje kakvu će snagu i kapacitet imati da štiti interese budućih članica ili kandidata.

Iskustvo Ukrajine pokazuje da jedna članica može, iz vlastitih političkih ili bilateralnih razloga, blokirati širu evropsku strategiju. U kontekstu BiH, mnogi već povlače paralelu s ulogom Hrvatske, članice EU koja aktivno učestvuje u oblikovanju unutrašnjih političkih procesa u BiH, posebno kroz insistiranje na izmjenama Izbornog zakona u skladu s prijedlozima HDZ-a BiH i lidera te stranke, Dragana Čovića.

Strah koji se nameće jeste sljedeći hoće li Hrvatska, kao punopravna članica, imati poziciju sličnu onoj koju danas ima Mađarska prema Ukrajini? Odnosno, može li Zagreb blokirati napredak BiH prema članstvu ukoliko procijeni da politički procesi u Sarajevu ne idu u pravcu koji odgovara interesima HDZ-a BiH? I gdje su tu interesi Bosne i Hercegovine kao države.

EU formalno zagovara vladavinu prava, funkcionalne institucije i poštivanje suvereniteta. Međutim, u praksi često bira pragmatičan pristup kako bi očuvala minimum unutrašnjeg jedinstva. Tolerisanje unilateralnih poteza država članica, uključujući i pritiske prema susjednim zemljama, postaje dio političke realnosti.

Sada je pitanje da li Brisel svjesno previđa poteze pojedinih članica prema BiH odnosno kako ne mogu spriječiti poraznom petljanje Hrvatske u unutrašnja pitanja BiH. Ali, odgovor će se pronaći i ako se sjetimo da je Hrvatska u EU primljena bez riješenih granica s BiH. To svakako otvara sumnju da zvanični Brisel ipak zna šta radi.

Ako EU nije spremna jasno reagirati kada članica koristi svoju poziciju za ostvarivanje partikularnih nacionalnih ciljeva prema susjednoj državi, onda poziv BiH u članstvo zvuči manje kao strateška vizija, a više kao politički proces bez jasnih garancija.

Šta BiH iz ovoga mora naučiti? Prva lekcija je da se članstvo u EU ne može graditi na očekivanju da će Brisel “riješiti” unutrašnje sporove ili zaštititi BiH od regionalnih pritisaka. EU funkcioniše na kompromisu i interesu, a ne na idealiziranoj solidarnosti.

Druga lekcija jeste da svaka neriješena unutrašnja slabost od blokiranih institucija do etničkih podjela postaje prostor za vanjske utjecaje. Ako BiH želi izbjeći scenario u kojem njen evropski put zavisi od volje jedne članice, mora izgraditi unutrašnji konsenzus o ključnim reformama, bez nametanja rješenja koja služe uskim stranačkim interesima.

Treća lekcija odnosi se na realnost odlučivanja u EU jednoglasnost daje svakoj članici moć veta. To je sistem koji istovremeno garantuje ravnopravnost, ali i proizvodi paralize.

Zato je rasprava o evropskom putu BiH mnogo više od tehničkog usklađivanja zakonodavstva. Ona je pitanje političke zrelosti, sposobnosti pregovaranja i razumijevanja da u Briselu niko ne štiti interese BiH bolje od same BiH. Iako naši političari to tako ne razumijevaju. Oni i dalje vjeruju da će EU i Brisel biti blagonakloni ka našoj zemlji, ali to više nije vjera, to je ludost. Jer se valja prisjetiti da EU nije pratila sankcije SAD-a Miloradu Dodiku!

Upravo zato je važno pratiti šta se dešava između Kijeva, Budimpešte i Brisela. U tim odnosima ogleda se i budućnost Sarajeva na evropskoj mapi.