Hrvatski fašizam ugrožava mir u Bosni i Hercegovini, prijeti destabilizaciji i same EU!

Piše: Rasim Belko

Dok se u sinhroniziranoj kampanji hegemonizma srpske i hrvatske politike bosanskohercegovački muslimani širom svijeta se nastoje oslikati kao faktor koji ugrožava Evropu navodnim fundamentalizmom i radikalnim islamom, odnosno kao teroristi s bradama, u srcu Hercegovine, u državi Bosni i Hercegovini, muzički promotor hrvatskog fašizma održao je dva koncerta.

I ne vjerujem da je iko prije tih koncerata sumnjao da će se oni pretvoriti u okupljanje ljubitelja ustaškog pokreta, kakav je i sam Marko Perković Thompson.

Ovaj PR guslar fašizma, kako ga nazivaju i rijetki hrvatski antifašisti, ne održava koncerte da bi živio muziku, ljubav i domoljublje, kako sam često ističe, nego su koncerti direktno oružje u rukama hrvatske politike iz Zagreba, podržane onom iz Hercegovine, kojima se svakom drugom građaninu šalje poruka. A to je poruka zla i mržnje, koja u državi opterećenoj historijom mora biti opservirana s posebnom pažnjom, jer planirani sistematski zločini ponovili su se dva puta u proteklih osamdesetak godina. Baš kao i zločini fašizma s onu stranu Drine, u režiji četničkog pokreta u ime srpskog hegemonizma.

Thompsonovo guslanje po Širokom Brijegu ima ista ona obilježja pod kojima je nad stanovništvom Hercegovine, ali i srednje Bosne, počinjen presuđeni udruženi zločinački poduhvat. I zbog te činjenice svaka priča o navodnoj umjetnosti, kulturi i muzici počinje i završava na ikonografiji, verbalnim i neverbalnim porukama. Pozdrav kojim Perković počinje koncerte, podiže atmosferu i završava tu antimuzičku šaradu – “Za dom spremni” – zabranjen je u Hrvatskoj. Pardon, trebalo bi da je zabranjen, ali to je mrtvo slovo na papiru, baš kao što je hrvatski fašizam i u Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini poražen na papiru.

Ali i tamo i ovdje taj fašizam je vrlo živ, osjetno vidljiv, s tendencijom još veće promocije fašističkih vrijednosti. Samo je ta sklonost kamuflirana demokratijom u nazivima političkih stranaka i lažnih europejaca na čelu tih partija.

Jer, na fašističkim okupljanjima Thompsona, bilo da su ona u Hrvatskoj ili u Hercegovini, dešava se popis glasačkog tijela dva HDZ-a i njihovih satelita. Stoga se svaka poruka koja se čuje na koncertu guslara iz Čavoglava ima pripisati upravo strankama HDZ RH i HDZ BiH. To je i više nego jasno uzmemo li u obzir činjenicu da se te stranke u praksi nikada ne ograđuju od ikonografije koncerata, koja uz povike podrazumijeva i ono dizanje ruke koje smo gledali u vremenu Trećeg Reicha i samog Hitlera.

Da je fašizam hrvatske politike prijetnja Bosni i Hercegovini, pokazao je i dokazao Ilija Cvitanović, koji je navodno alternativa HDZ-u Dragana Čovića, ali u ideologiji fašizma djeluje još gore.

Tako nam Cvitanović, u odbrani fašističke ikonografije, poručuje: “Kulturna i javna okupljanja sastavni su dio demokratskog života, a hrvatski narod, kao i svi drugi narodi u Bosni i Hercegovini, ima pravo na ponos, očuvanje identiteta i dostojanstveno sjećanje na svoje branitelje. Javne rasprave potrebno je voditi smireno, uz uvažavanje povijesnih činjenica i dostojanstva svih sudionika društvenog života. Poviješću se trebaju baviti povjesničari, a fokus javnog i političkog djelovanja treba biti na boljem životu građana. U tom kontekstu, HDZ 1990 odbacuje pokušaje kriminalizacije Domovinskog rata i hrvatskih branitelja. Nedopustivo je legitimne simbole postrojbi HOS-a, koje su sudjelovale u obrani Bosne i Hercegovine, izjednačavati s totalitarnim ideologijama... Hrvatski narod ima pravo na ponos i ne treba opravdavati svoju obranu niti se ispričavati za borbu za svoj identitet i slobodu.”

Ako uporedimo ono što se dešava na guslarskim večerima Thompsona i riječi Cvitanovića, dolazimo do definicije da: “Hrvatski narod ne treba opravdavati svoju obranu niti se ispričavati za borbu za svoj fašistički identitet.”

Apsolutno se, za razliku od hrvatske politike, ne mogu složiti da je to priča o cijelom hrvatskom narodu, kao što sam apsolutno siguran da se Cvitanović, Čović i Plenković u odbrani fašizma ne obraćaju cijelom hrvatskom puku, nego upravo onoj kritičnoj fašističkoj masi koja ih održava na vlasti. Ta činjenica i jeste najveći problem, jer ako smo svjesni da su Thompsonovi koncerti popis glasača HDZ-a i tamo i ovdje, onda je jasno da su te politike zasnovane na fašističkoj ideologiji.

A to nas opet ne čudi, jer je riječ o politikama i političarima koji su raširenih ruku dočekivali ratne zločince, s njima jasno poručivali da se ne kaju, koji 30 godina od agresije na BiH, baš kao i njihovi partneri u borbi protiv BiH, Vučić i Dodik, ne odustaju od politike podjele Bosne i Hercegovine na talasu velikohrvatskih i velikosrpskih planova.

Zbog toga su i potrošili milione i političkim utjecajem preko Brisela, Londona i Washingtona pokrenuli lov na vještice, odnosno fašistički napad na Bošnjake, Bosance i Hercegovce, koji su prepreka njihovim planovima. Zbog toga muslimane u Bosni i Hercegovini nastoje prikazati teroristima koji su prijetnja kršćanstvu u Evropi, u kojoj su dvije trećine stanovništva kršćani, naspram možda milion i po muslimana. I da, zbog toga su te muslimane, uz pomoć kršćanskog Zapada, pokušali istrijebiti iz Bosne i Hercegovine.

Kada to nisu uspjeli oružjem, danas pokušavaju politikom, diplomatijom i lobiranjem u svijetu koji sve više tone u fašistički trulež.

To mora biti poziv svakom političaru u Bosni i Hercegovini da odustane od pravdanja hrvatskog, ali i srpskog fašizma te da poduzme konkretne korake i upozna svjetske lidere s tim da su se bosanski muslimani u većini, a Bosanci i Hercegovci u cjelini, već jednom izborili s fašizmom i svojom antifašističkom borbom ga protjerali iz ove države.

Bosanski političari moraju hodati svijetom i jasno staviti do znanja da se taj fašizam vratio, da prijeti miru u Bosni i Hercegovini, ali i regionu, pa i samoj EU.

Isto tako, bosanski političari moraju naglasiti svijetu da je antifašistički otpor u Drugom svjetskom ratu bio najjači u Bosni i Hercegovini, da je taj isti antifašistički otpor odbranio nezavisnu Bosnu i Hercegovinu te, u konačnici, najvažnije – da su antifašisti Bosne i Hercegovine spremni iznova se obračunati s fašizmom, ma šta to značilo i ma čiji bio taj fašizam.