(Patria) - Kandidat DF-a za člana Predsjedništva BiH Slaven Kovačević reagovao je na tvrdnje SDP-a BiH da predsjedavajući Predsjedništva BiH Željko Komšić ruši Komisiju za očuvanje nacionalnih spomenika BiH i da je zaustavio vraćanje stranaca u tu instituciju.
Kovačević kaže da ni sama Trojka ne zna je li to ustavno, zakonsko ili, ipak, pitanje Aneksa 8 Daytonskog mirovnog sporazuma, "pa to oni sve objediniše u neki pravni bućkuriš koji baš i nema veze sa stvarnim pravnim činjenicama".
"Drugo, nije član Predsjedništva Bosne i Hercegovine Denis Bećirović predlagač bilo čega oko sastava i načina rada Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, već je to isto Predsjedništvo Bosne o Hercegovine formiralo Radnu grupu čiji je zadatak bio da predloži dokument kojim se sastav (a ne i rad) Komisije usklađuje sa Aneksom 8 Daytonskog mirovnog sporazuma, što je Radna grupa i učinila, te predložila određeni akt za sjednicu Predsjedništva BiH.
Naravno, član Predsjedništva Bosne i Hercegovine Denis Bećirović, ničim izazvan, opet sve to prepisuje sebi, iako s tim nema previše veze i sama odluka te Radne grupe bila je nedorečena i pravno upitna. Slično sam iskustvo imao sa prijedlogom Zakona o imovini BiH, koji je radilo više nas, a to mrtvo-hladno Denis Bećirović pripisao sebi, iako to apsolutno nije tačno.
Treće, potpuna je neistina, da ne kažem gnusna laž, kako je na sjednici Predsjedništva Bosne i Hercegovine bio dokument kojim se 'deblokira' rad komisije, već je predmet rasprave bilo samo njeno popunjavanje sa inostranim članovima.
Četvrto, tu sada dolazimo do ključnog detalja. Potpuno je tačno da je 2016. godine u tadašnjem sazivu Predsjedništva Bosne i Hercegovine (Izetbegović-Čović-Ivanić) donesena odluka da se u Komisiju za nacionalne spomenike imenuju samo domaći predstavnici (vodeći se navodno odgovarajućom odredbom iz Aneksa 8, da nakon pet godina od stupanja na snagu Daytonskog mirovnog sporazuma, sve ovlasti prelaze na vlasti BiH) i kao posljedica toga je sadašnji sastav Komisije", navodi Kovačević.
Takav saziv Komisije, nastavlja u svom statusu na Facebooku, donosi svoj Poslovnik i utvrđuje način odlučivanja uz konsenzus domaćih članova Komisije (bez obzira što u njenom sazivu nema inostranih članova).
"Peto, možemo imenovati, ne dva međunarodna predstavnika, već njih 200, opet je pravna situacija ista - Komisija ne može donositi odluke bez konsenzusa domaćih članova Komisije ili i uz inostrane članove ostaje blokada rada Komisije.
Šesto, ovo sam u više navrata govorio predstavnicima OHR-a, jer samo imenovanje inostranih članova je besmisleno bez istovremene promjene Poslovnika, a to nije ustavno pitanje, već isključivo stvar odgovarajućih odredbi Aneksa 8 koji je dio civilnog aspekta Daytonskog mirovnog sporazuma, koji propisuje način donošenja odluka Komisije prostom većinom i samo su dva načina da se Poslovnik uskladi s Aneksom 8: odlukom (konsenzusom) članova Komisije, što je teško moguće ili odlukom OHR-a.
Ovu važnu činjenicu prešućuje Denis Bećirović (vjerujem kako on to ne zna), pa zatim SDP (za njih sam siguran da ne znaju) i na kraju Elmedin Konaković (za koga sam siguran da je ovo za njega na nivou kvantne mehanike ili ono kada iste čestice na različitoj udaljenosti rezoniraju istom frekvencijom kako bi prenijele energiju na neku udaljenosti ili svaka sličnost sa lažima ili lažnoj energiji Trojke je namjerna).
Sedmo, opet gnusna laž da Komšić slijedi ideje, zamisli ili ideologiju SDA, na način dogovora naroda, a time i načina rada Komisije. Nije tačno, jer Komšić nije donio niti odobrio sporni Poslovnik koji je izvor blokada, nego sastav Komisije koju je 2016. godine imenovalo Predsjedništvo BiH u sastavu Izetbegović-Čović-Ivanić.
Osmo, opet imamo laž kako je Komšić svojim potpisom onemogućio neki normalan rad Komisije, ako znamo da je članica Predsjedništva Bosne i Hercegovine Željka Cvijanović na samoj sjednici to smatrala izrazom vanjske politike (što po mom mišljenju nije, već se radi o sui generis proceduri imenovanja članova Komisije), pa još najavila potezanje vitalnog entitetskog interesa.
To, u konačnici, znači kako bi ona, potezanjem vitalnog entitetskog interesa u potpunosti blokirala imenovanje i rad Komisije. Da li u takvoj pravnoj situaciji može bilo ko uputiti zahtjev za ocjenu ustavnosti prema Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine, za nešto što nije utvrđeno ustavom, već Aneksom 8, jako je delikatno i neizvjesno pravno pitanje.
Zato je Komšić spasio što se spasiti da, u smislu očuvanja rada Komisije, jer da je potpisao ono na šta ga Trojka nagoni, to bi bio kraj rada Komisije u cijelosti. To nije i ne može biti željena pravna situacija. Zato je upućen zahtjev za mišljenjem OHR-a, kao konačnog tumača civilnog aspekta Daytonskog mirovnog sporazuma.
Deveto, ne nasjedajte na manipulacije Bećirovića, tipa kako je 2019. godine Komšić dao saglasnost za imenovanje Telgetije iz SNSD-a za predsjedavajućeg Vijeća ministara, što i jeste, ali tek nakon što smo sačinili i dostavili prvi Program reformi Bosne i Hercegovine za NATO članstvo.
Za razliku od Komšića, član Predsjedništva Bosne i Hercegovine Denis Bećirović, dao je saglasnost za imenovanje HDZ-ovog kadra Borjane Krišto, onako ili 'na lijepe oči', kako to kaže stara izreka, a da pri tome nije vodio računa o zaštiti niti jednog državnog interesa, već o nečemu drugom. O čemu? Prosudite sami.
Kada to govorim, sjetim se te 2023. godine kada je taj isti Bećirović otišao u sjedište NATO-a u Briselu da 'dogovori' individualni pristup NATO-a prema Bosni i Hercegovini, što je NATO odlučio još 2021. godine ili htio je dotični, manipulacijom, na press konferenciji ili video klipu (koje redovno i bespotrebno pravi) sebi pripisati zasluge za nešto što već postoji. To je njegov klasični način rada.
Deseto, i konačno, probao je dotični, ali i Trojka, sebi pripisati zasluge za kandidatski status Bosne i Hercegovine za članstvo u Evropskoj uniji, što je proizvod Briselskog sporazuma iz juna 2022. godine, kada Trojka nije niti bila vlast, a koji je kao draft ili prijedlog sporazuma nastao upravo kod nas u kabinetu Željka Komšića.
Opet su i tada radili manipulaciju, pretvarajući to u Trojkinu priču, što apsolutno nije tačno. To su činjenice.
I prije zaključka, pitanje za Trojku - jeste li i gdje predvidjeli sredstva za plaćanje dodatnih članova Komisije ili će oni raditi pro-bono ili će ih, nakon što su sve ovlasti prešle na institucije Bosne i Hercegovine plaćati neko drugi?
Zaključak je jednostavan. Nastoje manipulacijom ostati na vlasti, što je legitimno, ali istovremeno i jako upitno. Stara izreka kaže, kome vjeruješ - njima ili svojim očima. Ja vjerujem svojim očima, njihovim manipulacijama nikada - zaključio je u objavi Slaven Kovačević.