Režimski mediji u nedostatku dobrih poteza vlasti bave se opozicijom - U strahu za vlastite budžete!

Piše: Rasim Belko

Režimski mediji, ostavljeni bez ijednog ozbiljnog poteza vlasti koji bi se mogao prodati kao uspjeh, vratili su se svom osnovnom zanatu opsesivnom bavljenju opozicijom. Ne iz brige za državu, društvo ili javni interes, nego iz sirovog straha za vlastite budžete. Jer kad nema rezultata, ostaje samo spin. A kad se zadrma kasa, nervoza se pretvara u “analizu”.

To su oni isti mediji koji već godinama žive po krilatici: “Neka ne bude SDA, makar bilo i gore.” I bilo je gore. Toliko gore da su povremeno morali glumiti distancu, baciti poneku kritiku, tek da se sačuva privid profesionalnosti. Suštinski, bili su baza kroz koju je Trojkina vlast po vertikali plasirala narativ kako živimo dobro, iako smo siromašni, kako smo stabilni, iako smo dezorijentirani, i kako idemo naprijed, iako tapkamo u mjestu ili se vraćamo unazad.

Kada su stranke počele isticati kandidature za članove Predsjedništva, režimski orkestar se gotovo filharmonijski uštimao. Dirigent je bio jasan, partitura poznata. U nadi da će kandidatura Semira Efendića nauditi SDA, otvarali su se šampanjci i dijelile političke opservacije s visine pobjednika. A onda je neko šapnuo da su zeca počeli peći dok je još u šumi. Nakon nekoliko slavljeničkih dana uslijedila je panika i nagla promjena taktike.

Odjednom ih više ne zanima Efendić, nego hoće li SDA imati kandidata, smije li Bakir Izetbegović ponovo u utrku, hoće li stranka “rizikovati” ako kandiduje nekog drugog. Briga je postala gotovo dirljiva. Kalkuliše se do iznemoglosti ko će, ko neće, šta ako ovaj, šta ako onaj, otkud Semir, gdje je Denis, kome će glasove uzeti Slaven Kovačević. Politička astrologija pretvorena u uredničku politiku.

Niko sa zdravim razumom nema dilemu da kada bi SDA kandidovala meleka, režimskim medijima to ne bi odgovaralo. Jer bez kontrole Predsjedništva nema kontrole državne vlasti, a bez toga, praksa pokazuje, teško će biti drugačija vlast na nivou Federacije BiH. Zato se sve svodi na nagađanje i ispitivanje, u očajničkom pokušaju da se havarisana mašina Trojke izvuče makar još ovaj izborni ciklus.

Da apsurd bude potpun, riječ je o istim onim medijima koji su branili Schmidtovo kršenje i suspendovanje Ustava Federacije BiH, proglašavajući ga političkom nužnošću.. Onog trenutka kada je Ustav postao smetnja, a visoki predstavnik ustavotvorac, ti mediji su to objasnili kao odgovornu odluku. Jer sve što Trojka podrži, za njih automatski postaje ispravno.

Po istoj matrici, prve dvije godine aktuelnog mandata, ti isti mediji su Milorada Dodika promovirali kao reformatora našeg evropskog puta. Dodik je tada bio faktor stabilnosti, nezaobilazan sagovornik i realnost s kojom se mora raditi. Danas ga ti isti mediji proglašavaju političkim mrtvacem, dok taj “mrtvac” komotno upravlja procesima i na državnom i na entitetskom nivou, diktira tempo i povlači ključne poteze. Ali u paralelnom univerzumu Trojkinih medija, Dodik je odavno politički pokojnik samo što to nikako da se desi u stvarnosti.

Metle za kriminal i korupciju, kojima su Trojkini jahači trebali očistiti sistem, odavno su se rasušile. Letači na tim metlama pali su nisko toliko nisko da se nekima već ozbiljno naziru zatvorske ćelije. Umjesto obećanog obračuna s korupcijom, dobili smo afere, improvizaciju, kadrovski haos i tišinu tamo gdje je trebala biti pravda.

Ipak, medijska bulumenta, vođena isključivo strahom za vlastiti interes, i dalje vjeruje da Trojka ima gumicu za Dodika i bager koji će prokrčiti put u bolje sutra. Svaki put kada čuju vlastita crijeva kako krče, panično se trgnu i po automatizmu im proradi “nezavisno novinarstvo”, pa naciljaju opoziciju.. Opozicija je kriva za loše odluke vlasti, za ustupke, za haos, za neuspjehe. Vlast griješi, ali je opozicija kriva što vlast griješi.

To ima samo ovdje. U novinarstvu u kojem istina i nezavisnost zavise od režimskih jasli. U kojem se profesionalni standardi mjere visinom budžetske uplate, a sloboda pisanja iznosom mjesečne tranše. Dokle god ima gebire, biće i “analize”.

Kad hrane ponestane, tražit će se neki novi gazda!