Inspekcijski pritisci, 350 kontrola i sistem bez nadzora: Ko kontroliše 'kontrolore' u Kantonu Sarajevo?

Piše: A.Čorbo-Zećo

Izjava rektora Univerziteta u Sarajevu Tarika Zaimovića, da je ova institucija u kratkom vremenskom periodu bila izložena čak 350 inspekcijskih kontrola, otvorila je niz pitanja koja daleko nadilaze pojedinačni slučaj.

Riječ je o alarmantnom podatku koji ukazuje na moguće zloupotrebe inspekcijskog aparata, selektivno postupanje i ozbiljne pukotine u sistemu nadzora u Kantonu Sarajevo.

– Sve ostalo su samo posljedice. Inspekcije su postupale na način da su smatrale da na univerzitetu mogu raditi šta god hoće i da niko ne može reći da djeluju izvan pravnog okvira. Smatrali su da su istovremeno tumači zakona, sudije i tužioci, te represivni instrument koji sprovodi odluke – izjavio je rektor Zaimović za BHT.

Ovakva ocjena ne dolazi iz marginalne institucije, već sa najveće i najznačajnije visokoškolske ustanove u državi. Upravo zato zahtijeva ozbiljan institucionalni odgovor.

Brojka od 350 inspekcijskih nadzora u kratkom periodu postavlja ključno pitanje da li je riječ o zakonitom i opravdanom nadzoru ili o planskom pritisku? U uporedivim sistemima, ovakav intenzitet kontrole nad jednom institucijom bio bi signal za unutrašnju reviziju samog inspektorata.

Međutim, iz Kantonalne uprave za inspekcijske poslove (KUIP) nema konkretnih pojašnjenja ko je naložio toliki broj kontrola, po kojim kriterijima je Univerzitet izdvojen, da li je rukovodstvo Uprave smatralo „normalnim“ da se jedna institucija gotovo kontinuirano kontroliše?

A sve se ovo otkrilo hapšenjem glavne kantonalne prosvjetne inspektorice Dalile Hakalović, osumnjičene za zloupotrebu položaja. Njeno hapšenje baca novo svjetlo na ranije navode o represivnom i samovoljnom ponašanju inspekcija.

Ključno pitanje koje se sada nameće jeste 'da li je Hakalović mogla djelovati samostalno, bez znanja i saglasnosti vrha inspektorata'?

U hijerarhijski uređenom sistemu inspekcija, masovne i učestale kontrole ne mogu biti rezultat individualnog hira. Ako su se dešavale neko ih je morao odobravati, znati za njih ili ih barem tolerisati.

Uprkos tome, iz KUIP-a stižu samo opšte poruke o „brzom i zakonitom postupanju bez izuzetaka“, bez ikakvog osvrta na konkretne tvrdnje rektora Univerziteta.

Paralelno s ovim slučajem, u javnosti se pojavljuju nezvanične informacije da istražni organi razmatraju i ulogu glavnog kantonalnog budžetskog inspektora Dževada Paradžika u određenim predmetima koji su percipirani kao selektivni ili planski vođeni. Iako ove informacije još nisu zvanično potvrđene, zabrinjava činjenica da se uopće pojavljuju u kontekstu aktuelnih istraga.

Posebno problematična je dvostruka institucionalna uloga koju je obavljao i to na funkciji budžetskog inspektora uz istovremeno učešće u nekadašnjem antikorupcijskom tijelu Kantona Sarajevo.

Takva koncentracija nadzornih ovlaštenja u rukama jedne osobe nosi ozbiljan rizik samokontrole sistema, sukoba interesa i netransparentnog odlučivanja.

Inače, KUIP je u svom zvaničnom saopćenju naveo da je „u potpunosti opredijeljena za poštivanje vladavine prava“ i da daje „punu podršku istražnim i pravosudnim organima“. No, takve fraze ne odgovaraju na suštinu problema.

Jer vladavina prava ne podrazumijeva samo kažnjavanje pojedinaca kada sistem pukne, već prevenciju zloupotreba, jasne mehanizme kontrole i odgovornost rukovodstva.

Šef Kantonalne uprave za inspekcijske poslove Adis Mešić, kako javlja Istraga, svjedok je u predmetu 'Ajanović i Hakalović', te je potrebno da se u tom smislu izjasni i na sve gore navedeno, posebno da se javnosti obrazloži šta će biti s predmetima koje je Hakalović vodila, a među njima su i slučaj diplome Sebije Izetbegović, ali i Elmedina Konakovića.

Slučaj Univerziteta u Sarajevu, hapšenje glavne prosvjetne inspektorice i niz otvorenih pitanja o radu inspektorata ukazuju na dublji problem u Kantonu Sarajevo sistem kontrole nad kontrolnim organima gotovo da ne postoji.

U pravnoj državi, inspekcija je alat zaštite javnog interesa, a ne sredstvo pritiska. Ako inspektori mogu djelovati kao zakonodavci, tužioci i sudije u isto vrijeme onda to više nije vladavina prava, već institucionalna samovolja.

Zato javnost s pravom očekuje da se aktuelne istrage ne zaustave na pojedincima, već da obuhvate čitav lanac odgovornosti. Jer u uređenom društvu ni „kontrolori“ ne smiju ostati izvan kontrole.