Podvojeni Konaković čas je Čovićev, čas Plenkovićev pijun: Zbog toga se više boji Slavena Kovačevića nego njegovi šefovi!

Piše: Rasim Belko

Prvo se žrtvuju pijuni.

Očekivalo se da će prve reakcije na objavljivanje kandidature Slavena Kovačevića za Predsjedništvo BiH doći iz HDZ-a BiH, no, osim u medijima i na forumima bliskim stranci Dragana Čovića, reakcija nije bilo.

Umjesto direktne reakcije, Čović je iskoristio sarajevskog pijuna Narod i pravdu i njenog predsjednika Elmedina Konakovića da prvi politički poginu suprotstavljajući se nečijoj kandidaturi.

Konaković, odnosno njegova stranka osuli su paljbu ćorcima prema Kovačeviću, pokazujući nervozu i paniku kakva bi priličila Draganu Čoviću i HDZ-u. I ni to više nije neko iznenađenje, naprotiv, logičan je slijed koraka kojima ide Elmedin Konaković.

Od imenovanja na poziciju šefa bh. diplomatije Konaković je pokazao apsolutnu odanost Republici Hrvatskoj i njenoj politici prema Bosni i Hercegovini. Svojevremeno, nekada na početku mandata, Konaković nije smio ispravno odgovoriti na pitanje je li Hrvatska izvršila oružanu agresiju na Bosnu i Hercegovinu.

U studiju HRT-a se vrpoljio, okolišao i na kraju izbjegao izreći ono što je Međunarodni krivični sud u Hagu presudio - da je Hrvatska izvršila agresiju nad BiH učestvujući u Udruženom zločinačkom poduhvatu.

U protekle tri godine Konaković se obračunavao sa svima, ponajviše s onima u Sarajevu koji su se zalagali za rješavanje ključnih pitanja u interesu države Bosne i Hercegovine i njenih građana. Šutio je, bio maksimalno miran na činjenice da je Dragan Čović bio ključni partner Miloradu Dodiku u pokušaju rušenja ustavnog poretka, ali i na sve blokade koje je Dodik provodio u sadejstvu sa Čovićem.

Bez Čovića tih blokada ne bi bilo, ali mu Konaković nije smio odgovoriti niti jednom. Ali je zato smjelo podrivao pokušaj Slavena Kovačevića da građanima Bosne i Hercegovine omogući demokratsko pravo da glasaju za sve kandidate za Predsjedništvo, te promjenu načina izbora delegata u Domu naroda.

Konaković još od početka mandata zagovara lažno argumentovani Čovićev narativ da “Bošnjaci ne bi trebali birati hrvatske predstavnike”. Nasuprot tom HDZ-NiP narativu je Izborni zakon Bosne i Hercegovine koji kaže da svaki građanin s prebivalištem u entitetu Federacija BiH ima pravo glasati za svakog kandidata za Predsjedništvo BiH iz te izborne jedinince.

Ali, Konaković je dobio zadatak i kao vjerni poslušnik i podvojena politička sluga čas Plenkovića čas Čovića na istom diskursu pokušavao je obesmisliti apelaciju Kovačevića Evropskom sudu u Strazburu.

Tada je, kao što to radi i danas izvrtao činjenice, pa primjerice tvrdi da se Kovačević žalio na obespravljenost Bosanaca i Hercegovaca kao ostalih, iako je čak i pravnim laicima posve jasno da se Kovačevićeva apelacija odnosila na spriječenost da bira člana Predsjedništva BiH s područja cijele Bosne i Hercegovine i potpuna spriječenost da bira delegate Doma naroda.

Ali, Konaković je pijun narativa hrvatske politike, pa njemu činjenice ne smetaju u propagandnoj misiji. Kovačević je u jednom od intervja za Patriju jasno kazao: “u svim svojim podnescima jasno dokazujem da je izbor za Predsjedništvo Bosne i Hercegovine etnički i teritorijalno ograničen, te da sam pogođen jer ne mogu u cijelosti glasati za sve kandidate, a za kandidate za Dom naroda ne mogu nikako, niti su to indirektni izbori jer ne može indirektno izabrano tijelo provesti nove indirektne izbore i to po novim izbornim listama, koje sa nama glasačima nemaju nikakve veze”.

Konaković je istovremeno, kao i ostatak bloka Trojka omogućio da nelegalne agentice Bosne i Hercegovine odu u Strazbur i u sadejstvu s politikom Republike Hrvatske, Christianom Schmidtom obore prvostepenu presudu u predmetu Kovačević, silom propagande i podmićivanja, a ne pravnih argumenata.

Zato nije čudo da je Konaković danas na naslovnicama svih pro HDZ medija u Bosni i Hercegovini i van nje. Jer, logičan slijed njegove politike i poteza u protekle tri godine jeste činjenica da ispali prvi metak u legitimnu i legalnu kandidaturu Slavena Kovačevića za člana Predsjedništva.

Na kraju krajeva, Konaković je prije samo nekoliko dana pokazao koliko je odan stožernik Plenkovića, Čovića i Maksa Primorca. Na skupu na koji nije trebao otići hvalio je Plenkovića kao prijatelja Bosne i Hercegovine, koji se odmah potom agresorski ušunjao u našu državu uz pomoć unutrašnjih kvislinga. I onda otišao na noge Miloradu Dodiku, na kojeg Konaković napada drvljem i kamenjem, nastojeći stvoriti lažnu sliku o uspješnom uklanjanju predsjednika SNSD-a iz političkog života Bosne i Hercegovine.

Svjestan činjenice da je politika bloka Trojka unazadila Bosnu i Hercegovinu više nego sve druge politike i da će neke štetne posljedice biti teško ispraviti, Konakoviću je ostao još samo da se uzda da će imati dovoljno sreće da ga nakon izbora 2026. HDZ i Dragan Čović pokušaju spasiti kao pijuna za obračun unutar sarajevske kotline.

I dok optužuje Kovačevića i Demokratsku frontu kao stranku koja ga je kandidovala, Konaković gleda u ogledalo i priča o navodnim stvarnim motivima i pozadini “takvog rušilačkog pohoda na ideju izgradnje pravednijeg sistema”. Valjda pogubljeni pijun hrvatske politike računa da smo zaboravili da je upravo on više puta izrekao da je protiv pravednijeg sistema, a u slučaju apelacije pred ESLJP direktno podržao borbu protiv tog pravednijeg sistema.

Potpuno se pogubio, sreća je što su izbori za manje od godinu dana, jer će tada biti izgubljen između velikih emocija i malih mogućnosti, negdje u sokaku nedoraslih političara!