KRUG 99 Zahiragić: Srbija i Hrvatska nisu uspjele podijeliti BiH 90-ih, pa neće ni sada

(Patria) - Daytonski mirovni sporazum donio je mir u Bosni i Hercegovini, kojim nijedna strana nije bila posve zadovoljna, ali je zasigurno bio bolji nego nastavak rata, kazao je ovo uvodničar na sesiji Kruga 99 Haris Zahiragić na temu "Gdje smo sad i kako dalje nakon 30 godina od potpisivanja Dejtonsko-Pariškog sporazuma za mir".

On je podsjetio i na riječi prvog predsjednika Predsjedništva RBiH Alije Izetbegovića koji je kazao da "ovo nije pravedan mir, ali je pravedniji od nastavka rata. U ovakvoj situaciji kakva jeste, i u ovakvom svijetu kakav jeste, bolji mir i nije mogao biti postignut.“

Nakon naknadnih izjava Richarda Holbrooka i povezivanja Daytona sa spriječavanjem terorističkih napada na SAD iz srca Europe, svjedočanstava ratne zločinke Biljane Plavšić ili recimo predsjednika entiteta Rs Dragana Čavića o njihovim razgovorima sa međunarodnim zvaničnicima, kao i mnogih, tada tajnih, dokumenata i korespondencija zapadnih zvaničnika, a koje su 30 godina nakon dostupne javnosti, ta izjava predsjednika Izetbegovića dobila je svoju potvrdu.

"Tadašnji Zagreb, kao i tadašnji Beograd, bili su još manje zadovoljni istim, a Pale, kao tadašnje glavno sjedište separatističke i u konačnici genocidne politike u Bosni i Hercegovini, bile su potpuno nezadovoljne. Sa današnje distance, kada bismo bili u prilici da tadašnje potpisnike Daytona pitamo šta misle o njegovoj implementaciji nakon 30 godina, a posebno važnog Aneksa 4 (Ustava Bosne i Hercegovine), mislim da bi opet strana koja je predstavljala Republiku Bosnu i Hercegovinu bila najmanje nezadovoljna.
Zašto? Zato što Brčko, nakon arbitraže, nije pripalo entitetu Rs, zato što danas imamo Vijeće ministara, koje je de facto Vlada Bosne i Hercegovine sa devet ministarstava, zato što imamo jednu valutu, državnu graničnu policiju, jednu državnu vojsku, državnu obavještajnu službu i druge policijske agencije, imamo Sud i Tužilaštvo Bosne i Hercegovine, imamo jedinstven sistem indirektnih poreza, jedinstvene tablice i na stotine važnih državnih nadležnosti.

Oni koji danas traže da se vratimo na tzv. „izvorni Dayton“ i oni koji tvrde da ništa od nabrojanih institucija i nadležnosti nije bilo predviđeno izvornim Daytonskim ustavom, bili bi upravu da se u Ustavu Bosne i Hercegovine ne nalaze članovi poput onog o dodatnim nadležnostima Bosne i Hercegovine ili da, recimo, u istom nije pozicioniran Ustavni sud Bosne i Hercegovine na način na koji jeste. Međutim, to je također Dayton i to izvorni, to su neke od, kako ih ja zovem, skrivenih mehanizama Daytona, a koji su kao takvi predviđeni sa intencijom dugoročne integracije države Bosne i Hercegovine i izgradnje njenih institucija", kazao je Zahiragić.

S druge strane, napominje, oni koji danas tvrde da su prevareni i da Dayton predviđa legitimno predstavljanje naroda u Predsjedništvu Bosne i Hercegovine, također su samo
djelimično upravu.

"Legitimno predstavljanje u Predsjedništvu Bosne i Hercegovine, istini za volju, jeste propisano, ali ne legitimno predstavljanje naroda, nego svih građana Bosne i Hercegovine u oba entiteta. Štaviše, još jedan od skrivenih mehanizama Daytona jeste i propisana direktna i nadzakonska primjena Evropske konvencije o ljudskim pravima, pa shodno tome postoje i presude Evropskog suda za ljudska prava koje obavezuju našu državu da, osim aktivnog biračkog prava, koje je građansko, i pasivno biračko pravo ne smije ostati etničko.

Pored navedenog, Dayton ima i neke bolne nepravde koje do danas nisu otklonjene. Recimo, Daytonom je legalizovan, a samim tim je i nastao, entitet „RS“, a čije je političko i paravojno rukovodstvo, kao i institucije, naknadno presuđeno za počinjenje genocida i drugih najtežih oblika ratnih zločina. Radi tog institucionalnog okvira genocida, ta politika nikada i nije poražena, što do danas, kao što svi možemo vidjeti, generiše mnoge probleme u Bosni i Hercegovini, ali i u regionu", kaže Zahiragić.

Još jedna dimenzija Daytona jeste činjenica da se on ne odnosi samo na Bosnu i Hercegovinu, nego i na Srbiju i Hrvatsku, koje nisu nikakvi svjedoci ili garanti Daytona, nego strane u mirovnom sporazumu, a samim time i direktni učesnici u ratu u Bosni i Hercegovini, koji radi njihovog učešća u istom ima karakter agresije.

"Jedna od stvari dogovorenih Općim okvirnim sporazumom za mir, a koja danas nema potrebnu pažnju, jeste propisani regionalni balans u naoružanju, tačnije mjere za subregionalnu kontrolu naoružanja, koji je danas, 30 godina nakon Daytona, veoma ozbiljno narušen. O tome bismo također morali mnogo više govoriti. Danas, kada se spominje revizija Daytonskog sporazuma, koja bi oslabila državu Bosnu i Hercegovinu i dodatno zacementirala etničke podjele, kada Srbija pokušava iskoristiti institucionalnu snagu unutar države Bosne i Hercegovine, a Republika Hrvatska pokušava iskoristiti svoj međunarodni ugled i položaj, za istu svrhu, važno je naglasiti da je Republika Bosna i Hercegovina potpisala Dayton ovakav kakav jeste pod pritiskom četverogodišnje agresije, ali i to da je Daytonski mirovni sporazum možda najznačajnija diplomatska akcija SAD, te da bi bilo kakva izmjena Daytona, bosanskoj strani, bila prihvatljiva samo ukoliko bi ona značila još snažniju i integrisaniju Bosnu i Hercegovinu.

Naravoučenije, nisu uspjeli podijeliti Bosnu i Hercegovinu ni tada, posebno neće u toj
namjeri uspjeti sada, ma kako se povoljne međunarodne okolnosti činile, jer se međunaroda zajednica ni tada nije presudno pitala o tome, nego bosanskohercegovačke patriote, a koje su danas mnogo snažnije u svakom smislu nego tada.

I, u konačnici, kako dalje? Od svega je najvažnije i dalje njegovati i sačuvati mir, sve dok on garantuje slobodu i dostojanstvo svih naroda i građana na većini teritorije Bosne i Hercegovine. Svakako moramo i dalje raditi na tome da ravnopravnost svih građana i naroda bude zagarantovana na svakom pedlju Bosne i Hercegovine, što do danas, nažalost, još uvijek nije slučaj", zaključio je Zahiragić.