Planinski čuvar Bosne nestaje: Sudbina tornjaka sve neizvjesnija

(Patria) - Prije osam godina pas, tornjak, priznat je kao autohtona pasmina. Snažan, jak i odan ponos je svih Bosanaca i Hercegovaca. Zbog toga ima svoju himnu, spomenik, poštansku markicu.

Nažalost, nismo mu uzvratili odanost, niti smo ga sačuvali. Tornjaka je sve manje i sve je izglednija opasnost da će naš tornjak potpuno nestati sa ovih prostora.

Tornjak je naš, bosanskohercegovački pas. Obilježje naroda i dokaz dugog postojanja. Ovaj planinski ljepotan vjekovima čuva čovjeka i njegova stada u odbrani od divljih zvjeri. Upravo prvi pisani tragovi o tornjacima potiču sa planine Vlašić, priča kinološki sudija, Slobodan Ličanin.

Slobodan Ličanin, kinološki sudija:

"Otkad su ovčari na Vlašiću, od tada su njegovi tragovi, u lovačkom priručniku obavezna je bila fotografija tornjaka sa kratkim opisom. Prvi opisi tornjaka su bili u đakovačkoj biskupiji koja je pripada BiH, polovinom 19. vijeka napisan je prvi detaljan opis o pastirskom psu tornjaku."

Da bi konačno 2017. godine na Međunarodnoj izložbi u Lajpcigu tornjak priznat kao autohtona pasmina. Ovaj raskošan i pitom, ali zaštitnički nastrojen pas, bio je inspiracija i ljubav mnogima uzgajivačima, naročito u mjestima blizu planine Vlašić. Travničanin Alen Salkić priča da je na njegovu inicijativu napisana himna o ovom psu, postavljen je i spomenik u Travniku. Tornjak je i na poštanskoj markici, ali i na stećku iz 15. vijeka.

Alen Salkić, uzgajivač i veterinar:

"Tu sam ga našao, dakle bio je nešto s čim su ljudi htjeli da odu na drugi bolji svijet. To drugi narodi nemaju, on je zaista postojao ovdje, mi možemo biti ponosni. Imam običaj reći kakav narod, takav pas, tornjak je pitom, miran, lijep kao što vidite na crtežu, to je jedan veliki pas koji prirpada skupini velikih pasa, planinskih pasa, pas koji se prilagodio ovim ekološkim uslovima koji vladaju na planinskim područjima BiH."

Nažalost, koliko god tornjak bio odan i čuvao nas, mi ne uzvraćamo. Salkić objašnjava da nam prijeti nestanak ove pasmine, upravo zbog nebrige.

Alen Salkić, uzgajivač i veterinar:

"Država nije pokazala interes za nešto što se zove pasmina pasa, tornjak. Imamo neke poteze od strane fed min, gdje se kao nešto malo pokušava, ali sam akcenat na autohtone pasmine je izostao, tako da mi danas njih gubimo, gubimo ih sto posto."

Polako nestaju i entuzijasti koji su bili uzgajivači ove pasmine, a mlađe je teško pronaći, priča Ličanin.

Slobodan Ličanin:

"Klub više ne postoji, nijedan klub u Travniku više ne postoji. Veliki je broj uzgajivača raznoraznih pasmina, kad prođem kroz grad vidim veliki broj stranih pasmina, ali mali broj uzgajivača tornjaka. Spala je knjiga na dva slova."

Ukoliko izgubimo bosanskog tornjaka, biće to poraz bosanskohercegovačkog društva i jedan od koraka gubtika identiteta bosanskog čovjeka.