Zašto je model dodatne devolucije Federacije BiH pravno neprihvatljivo rješenje?

Za NAP piše: Dr. sc. Amir Šelo, pravni ekspert

Posljednjih dana u medijskom prostoru pojavljuju se razne ideje dodatne federalizacije i to samo entiteta Federacija BiH. Za te ideje koristi se termin "uspješan model konsocijacije".

Odmah na početku treba reći - konsocijacije nisu tematika pravnih nauka, nego političkih. I sam Lijphart, koji je bavio izučavanjem konsocijacijske demokratije, 1977. je godine naglasio glavne kritike konsocijacijske demokratije koje je vidio na dvije dimenzije: nije dovoljno demokratična i ne može biti dovoljna za utemeljenje efikasne i stabilne vlade.

O federalizaciji cijele Bosne i Hercegovine više se i ne govori, nego se pitanje dodatne federalizacije dovodi isključivo u kontekstu Federacije BiH. U teoriji prava se taj proces naziva devolucija. U vezi navedenog, teorijski osnov se ciljano crpi iz belgijskog pravnog sistema.

Navedene koncepcije dodatne federalizacije Federacije BiH, odnosno preciznije reći devolucije Federacije BiH bi vjerovatno išle u pravcu formiranja posebnih zajednica kantona sa ovlaštenjima koji bi bili slični belgijskim federalnim jedinicama.

Ustav Belgije spada u grupu ustava koji unaprijed određuju zastupljenost federalnih jedinica u sastavu izvršne vlasti. Naime, član 99. Ustava Belgije sadrži izričit zahtjev da "Vijeće ministara se sastoji od ne više od 15 ministara", i da "izuzev premijera, u Vijeću ministara mora biti podjednak broj članova sa francuskog i nizozemskog jezičkog područja".

Ustavna norma ne uvodi zastupljenost federalnih jedinica (zajednica regija) kao takvih, već jezički prioritet. Sastav i organizacija belgijskih federalnih jedinica na primjeru Vijeća ministara i očituje "institucionalizaciju jezičke bipolarnosti."

U Senatu, koji broji 60 članova, njih 50 su predstavnici flamanske i francuske zajednice i flamanske i valonske regije (osim jednog senatora koji pripada njemačkoj jezičkoj zajednici), tako da su istovremeno predstavljene i jezičke zajednice i federalne jedinice. Dvije jezičke zajednice moraju biti paritetno predstavljene u organima poput Visokog vijeća pravde i Ustavnog suda.

Prema članu 43. Ustava, za slučajeve koji su propisani Ustavom, članovi Predstavničkog doma i Senata dijele se prema pripadnosti jezičkim zajednicama na nizozemsku i francusku grupu.

Belgijski pravni sistem izgrađen je i na principima "dualnog federalizma". To znači da su nadležnosti podijeljene na takav način da svaki nivo ima zaseban skup odgovornosti i može djelovati (polu)autonomno od drugog.

Prvo, nadležnosti u Belgiji podijeljene su na strogo isključivoj osnovi, što znači da se svi aspekti (tj. zakonodavni i izvršni) svake nadležnosti mogu odnositi samo na jedan nivo vlasti. Taj je princip uveden kako bi se izbjeglo što je više moguće da flamanski i frankofonski političari moraju zajedno donositi odluke.

Drugo, ekskluzivnost nadležnosti proteže se na vanjsku politiku Belgije. Princip in foro interno, in foro externo označava da niže vlade mogu voditi vanjsku politiku za ona politička pitanja koja spadaju u njihove nadležnosti. To implicira da oni mogu uključiti predstavnike u nacionalne delegacije za međunarodne pregovore i da mogu "govoriti" na međunarodnom nivou.

Naprimjer, za određena pitanja koja se odnose na podnacionalne nadležnosti, podnacionalni ministri predstavljaju Belgiju u Vijeću ministara EU (npr. industrija, okoliš, ribarstvo). Konkretna ilustracija toga je činjenica da je tokom belgijskog predsjedavanja EU 2010. godine, flamanski ministar okoliša predsjedavao Vijećem za okoliš i predvodio delegaciju EU na Konferenciji strana UNFCCC-a u Cancúnu. Princip, također, implicira da federalna vlada može govoriti o Belgiji samo kada su u pitanju striktno federalne nadležnosti.

Treći princip koji Belgiju razlikuje od većine ostalih federacija je princip nehijerarhije između federalnih i podnacionalnih zakona. To implicira da federalna vlada ništa ne može nametati podnacionalnim vladama, a one ne mogu biti vezane federalnim zakonodavstvom za razliku od mnogih drugih federalnih država.

Ovaj model devolutivnog federalizma se krije pod opaskom "uspješnog konsocijacijskog modela". Na gorenavedenom primjeru se može vidjeti u kojem pravcu bi išla devolucija entiteta Federacija BiH.

Na kraju, uvijek treba imati na umu da je konsocijacija u kontekstu Federacije BiH upakovani model za dodatno razvlašćivanje i podjelu entiteta Federacija BiH.