(Patria) - Dok se vlasti na svim nivoima utrkuju u obećanjima o „razvoju turizma“ i „zaštiti kulturne baštine“, stvarnost Počitelja svjedoči suprotno. Grad koji bi mogao biti simbol identiteta, umjetnosti i povijesti Bosne i Hercegovine, danas je prepušten propadanju.
Danas su se posjetioci mogli i sami uvjeriti u porazne slike ovog mjesta. Umjesto živog spomenika kulture, Počitelj sve više podsjeća na napušteno selo: korov prekriva staze, zidine se urušavaju, a brojne građevine su na rubu propasti. Sahat-kula, koja je nekada otkucavala ritam života i čula se sve do Gabele, sada šuti – simbolično kao i vlasti koje su dozvolile da dragulj hercegovačke arhitekture zaraste u zaborav.
Počitelj danas doživljava potpuno izokrenute vrijednosti i odsustvo institucionalne zaštite vlastitog identiteta.
Dok kulturno-historijski spomenici od nacionalnog značaja propadaju, po zidovima i kamenju Počitelja niču obilježja koja ne pripadaju njegovom izvornom kontekstu, često bez ikakvog odobrenja ili nadzora nadležne komisije.
To što se takve ploče postavljaju u srcu zaštićene historijske cjeline i to dok Hamam, Medresa i Han propadaju zaista jeste šamar Počitelju, njegovoj tradiciji, i svemu onome što to mjesto predstavlja multietičnost, umjetnost i zajedničku baštinu.
Iako Počitelj nosi status nacionalnog spomenika BiH i nalazi se na UNESCO-voj listi, posjetitelji se i dalje suočavaju s osnovnim nedostatcima nema rasvjete, javnih toaleta, ni adekvatnog smještaja. 
Turisti koji dođu odlaze razočarani jer iza ljepote kamena i rijeke Neretve vide zanemarivanje i nebrigu.
Počitelj, grad koji bi mogao biti muzej na otvorenom, postaje spomenik političkog nemara i odsustva vizije. U zemlji koja se ponosi svojom kulturnom raznolikošću, Počitelj danas svjedoči koliko malo ta raznolikost znači onima koji bi je trebali čuvati.