SDP sahranio Dodika — na Facebooku!

Piše: Rasim Belko

Kada bi neki zvaničnik u Bosni i Hercegovini izašao pred kamere i svekolikom građanstvu poručio da su svi odreda glupi i naivni, siguran sam da bi se pojavio određeni broj onih koji bi tog zvaničnika tužili zbog uvrede. Još sigurniji sam da bi opozicija tom zvaničniku disala za vratom u namjeri da ga satanizira.

Stoga mi je potpuno nejasan izostanak reakcije na jučerašnje saopćenje Socijaldemokratske partije BiH u kojem se svi mi kolektivno tretiramo kao slijepi, gluhi i naivni glupani, koji ne vide da je Milorad Dodik, lider SNSD-a, politički mrtav jer više nije predsjednik Rs.

Kolika je količina sihira i crne magije bačena na SDP još je bolje determinisao kantonalni ministar iz te partije, Kenan Magoda, ustvrdivši da eto “dok su drugi sjedili s Dodikom po kafanama, Nermin Nikšić ga je riješio s političke scene”. Sačuvaj Bože! Ako je Nikšić nekog riješio, to je prije svega SDP, koji danas ima jednaku energiju kao baterija iz kineske lampe nakon treće upotrebe.

Al’, krenimo redom.

Crvenom Goebelsu na steroidima koji je pisao jučerašnje propagandno smeće iz SDP-a očito fali ozbiljnog političkog iskustva, jer bi u suprotnom znao da da bi neko bio “politički mrtav”, moraju mu biti oduzete mogućnosti da odlučuje. A Dodiku, koliko vidimo, niko nije ni pero iz ruke uzeo. To što će umjesto njega zakone Rs potpisivati Ana Trišić-Babić, samo će mu dodatno osloboditi vrijeme i prostor da traži partnere za jačanje Rs. U State Departmentu ih je već našao, jutros stigla pohvala.

A da bi ovima u SDP bilo jasnije stanje u BiH, neka provjere ko sjedi u Predsjedništvu Bosne i Hercegovine. Tamo će naći Željku Cvijanović, kadar SNSD-a, odani kadar Milorada Dodika. Bilo bi zanimljivo čuti šta u SDP-u misle, čiju to politiku provodi Cvijanović, ako je Dodik “pokopan”? Možda provodi Nikšićev program “Neradom do nestanka”?

Da su barem sačekali koji sat i pogledali jučerašnju sjednicu NSRs-a, možda ne bi pisali gluposti, ali teško je to kada se politička realnost promatra s visine uz soju latte i osjećaj samodovoljnosti.

Isto tako, trebali su upitati Zukana Heleza s kim on to sjedi u Vijeću ministara. Pa bi im odgovor bio da su tamo Košarac, Amidžić i drugi kadrovi SNSD-a, koji opet slušaju i provode politiku Milorada Dodika.

U Parlamentarnoj skupštini BiH, u oba njena doma, sjede Dodikovi poslušnici, neki koji ga zovu “vođa”, a drugi “božanstvo”. Pa bi bilo čudo da sad, nakon Nikšićeve bajalice, odjednom promijene vjeru i pređu na socijaldemokratski džemat.

O entitetu Rs je suvišno i govoriti. Tamo što Dodik zamisli ujutro, to se do podne nađe na dnevnom redu, a do večeri u Službenom glasniku. Ako je to politička smrt, onda bi mu mnogi lideri mogli zavidjeti na vitalnosti.

Zanimljiv je, dakle, neki mrtvac taj Milorad Dodik. Toliko zanimljiv da u Bosni i Hercegovini trenutno nema jače političke figure s većom količinom institucionalne moći. I što je najgore apsolutno je svjestan je toga, pa uživa dok gleda kako se njegovi “protivnici” sami guše u vlastitom amaterizmu.

No, za razliku od notornog Nermina Nikšića, Dragan Čović dobro vidi, još bolje procjenjuje. I zato je bio spreman otići na noge Dodiku usred Banjaluke, da s njim ojača savez koji će neminovno biti na štetu države.

A savez sa Čovićem Dodiku omogućava da osim na procese na državnom i entitetskom nivou ima utjecaja i na ono što se dešava u Federaciji. Ukratko, Dodik odlučuje, a SDP nam objašnjava da je mrtav.

Dodik je živ, moćan i bahat – što se ne može reći za SDP BiH, koji nakon sramotne izdaje svih principa koje je nekad zastupao, sada liči na partiju političkih zombija. Hodaju, pričaju o državi, a kopaju joj grob.

Zato se i služe propagandnim trikovima, pokušavajući prodati priču o Dodikovom kraju, jer je lakše izmišljati pobjede nego priznati poraze. Znaju da za građane nisu uradili ništa dobro, osim što su naučili kako se s osmijehom objašnjava izdaja.

Građani to vide, makar ih SDP smatra slijepima. Znaju i da je SDP pristao na derogiranje bošnjačke političke pozicije, da je došao na vlast zahvaljujući međunarodnom pokrovitelju, i da u vlasti igra ulogu dekoracije, crvene, ali bez boje. I usput se dobro časte tenderima, na račun države koju urušavaju.

I zato, dok Nikšić i njegova svita sahranjuju Dodika u saopćenjima, stvarnost sahranjuje njih. Socijaldemokratiju su već zakopali, sada kopaju sebi politički spomenik.

Jer, budimo realni, u Bosni i Hercegovini ćemo prije dočekati politički sprovod SDP-a nego Milorada Dodika. A kad se to desi, Nikšić će vjerovatno reći da je i to “dio plana”.