Presuda koja to nije: Kako se u Bosni i Hercegovini od proceduralne odluke pravi pobjeda etničke države

Piše: Prof. dr. Hazim Bašić, član Predsjedništva Kruga 99

Kada političke strukture u Bosni i Hercegovini slave proceduralnu odluku kao "pobjedu ustavnosti", a odbacivanje jedne tužbe predstavljaju kao "trijumf konstitutivnosti naroda", jasno je da je istina u ovoj zemlji pitanje interpretacije. Još jednom, sudska odluka postala je oružje u borbi protiv građanske jednakosti, protiv ideje da BiH može biti država svih njenih građana.

Presuda koja to nije

Klub utemeljitelja HDZ-a BiH objavio je kako odluka Velikog vijeća Evropskog suda za ljudska prava (ESLJP), kojom je odbačen zahtjev dr. Slavena Kovačevića, "potvrđuje da je ustavni poredak BiH utemeljen na načelu jednakopravnosti konstitutivnih naroda". Ta tvrdnja je naprosto neistina. Veliko vijeće nije presuđivalo o ustavnom uređenju Bosne i Hercegovine, niti je razmatralo "građanski model".

Sud je tužbu odbacio iz procesnih razloga, jer aplikant navodno nije bio direktno pogodjen spornim odredbama vec je nastojao djelovati u ime svih ili u ime demokratskih principa, što je Sud potpuno pogrešno vidio kao actio popularis, ali što ne znači niti može značiti da je meritum njegovog zahtjeva - pitanje diskriminacije građana u smislu konzumacije aktivnog biračkog prava - bio neutemeljen. Drugim riječima, ESLJP nije rekao da je etnički model BiH u skladu s evropskim standardima. Rekao je samo da konkretna tužba ne ispunjava proceduralne uslove. Ali u zemlji gdje su činjenice tek sirovina za političku retoriku, proceduralna odluka odmah je pretvorena u ideološki kapital.

Manipulacija pojmovima i zamjena teza

U saopštenju HDZ-ovih utemeljitelja, građanski model je proglašen "unitarizmom", a zahtjev za jednakost "političkom pozadinom". To je stari trik domaćih nacionalista: svaki pokušaj da se BiH oslobodi etničkog tutorstva tumači se kao prijetnja. No, u Evropi "građanski princip" nije nikakva ideološka novotarija, već osnovni uslov demokratije. Građanski model nije unitarizam nego civilizacijski standard.

U Francuskoj, Njemačkoj, Belgiji ili Švicarskoj - zemljama koje imaju daleko dublje kulturne, jezičke i identitetske razlike od Bosne i Hercegovine, jedan čovjek znači jedan glas. Samo kod nas etnička pripadnost ima veću političku težinu od građanskog statusa. Samo ovdje se jednakost tretira kao prijetnja, a ne kao ideal.

Diskreditacija umjesto argumenta

Umjesto da raspravljaju o pravnim osnovama, autori saopštenja biraju napad na ličnost. Dr. Slavena Kovačevića se optužuje za "zloupotrebu prava na tužbu", "vrijeđanje sudija" i "nepoštovanje ustavnog poretka". Time se ne pobija nijedan njegov argument. Naprotiv, time se potvrđuje da argumenti uopće nisu poželjni.

Kovačevićev pravi "grijeh" nije proceduralni propust, nego činjenica da je tražio ono što Evropa podrazumijeva - jednaka politička prava za sve građane. Kada se takav zahtjev u BiH proglasi "napadom na Ustav", postaje jasno da problem nije u Ustavu, nego u njegovim tumačima.

Evropa ne poznaje etničku demokratiju

U svojih pet prethodnih presuda ESLJP konzistentno ponavlja: diskriminacija građana na osnovu etničke ili teritorijalne pripadnosti nije u skladu s Evropskom konvencijom. Ako se te presude godinama ignorišu, a proceduralno odbacivanje jedne tužbe slavi kao "pobjeda konstitutivnosti", jasno je da domaći etnonacionalni poredak ne traži pravdu, nego potvrdu sopstvenog monopola. Takva interpretacija presuda vodi BiH dalje od Evrope.

U Evropskoj uniji nema konstitutivnih naroda, samo konstitutivnih građana. Evropa traži građane, a ne narode. Iza poziva na "dogovor naroda" krije se pokušaj da se građani pretvore u etničke figure na političkoj šahovskoj tabli. To nije demokratija, to je sofisticirana forma isključivanja. Utemeljitelji HDZ-a tvrde da se Ustav može mijenjati "samo političkim dogovorom naroda i njihovih legitimnih predstavnika". To u praksi znači da se ništa ne može promijeniti bez saglasnosti etničkih elita, onih istih koje žive od statusa quo.

Građanski princip, koji podrazumijeva da svaki čovjek ima jednaku političku vrijednost, naziva se "uzurpacijom". Istinska uzurpacija demokratije je ustavni sistem koji već trideset godina blokira razvoj države.

Bosna i Hercegovina između prošlosti i budućnosti

Evropska budućnost Bosne i Hercegovine ne zavisi od retorike o "suverenosti naroda", nego od spremnosti da se prihvati suverenost građanina. Zemlja koja ne priznaje jednako pravo glasa svim svojim stanovnicima ne može biti dio evropskog političkog prostora. Oni koji danas slave "pobjedu konstitutivnosti" zapravo slave poraz evropske ideje.

U konačnici, ova odluka ESLJP-a nije donijela nikakvu "pobjedu ustavnosti", nego samo još jednu rundu političke iluzije. U zemlji gdje se proceduralne greške proglašavaju dokazom "suverenosti naroda", a borba za građanska prava naziva "unitarizmom", demokratija je svedena na etnički popis stanovništva. BiH će postati evropska tek kada prestane biti etnička. Do tada, svaka "pobjeda ustavnosti" bit će samo - pobjeda statusa quo.