Falangizacija patriotskog političkog bazena – najteži nusprodukt projekta Trojka

Piše: Rasim Belko

Onog trenutka kada je prestala frontalna borba za goli opstanak Bosne i Hercegovine i započela borba za njenu izgradnju, probosanski patriotizam je izgubio snagu. Veo koji je neko namjerno navukao, otvorio je put fenomenu koji će postati koban - probosanskom falangizmu.

Taj prijelaz teško je hronološki hirurški precizno ucrtati, ali okvir je jasan – od Dejtona do početka dvijehiljaditih. Do tada, bosanskohercegovačko političko tkivo, iako krhko, bilo je jedinstveno. Nakon toga, raspalo se na sitne falange koje nisu trebale vanjske neprijatelje, dovoljne su same sebi da unište sve što je odbranjeno.

Pod maskom pluralizma, u tranzicijskoj kaljuži, svako selo i svako pleme htjelo je svoju falangu i svoj budžetski kolač. Pravi borci za državu potisnuti su u zapećak, a na scenu su stupili politički faraoni. Dvije decenije je trajala njihova smjena i reprodukcija, sve pod patriotskim dekorom. Države je bilo sve manje, a lidera sve više, s platama, automobilima, kurvama i nepreglednim privilegijama koje su dobili za tobožnju borbu za državu, dok je narod preživljavao ratnu i postratnu bijedu.

Ipak, najgora eskalacija nastupa s projektom Trojka. Michael Murphy i Christian Schmidt uspjeli su ono što otvoreni neprijatelji države nisu. Hermetički su zatvorili preostalo državotvorno tkivo i neutralisali probosansku političku misao. Trojka je dala završni pečat falangizaciji patriotske politike – ne kroz snagu, već kroz indiferentnost, neodgovornost i spremnost da država bude žrtva sitnošićarskih ambicija.

Danas imamo paradoks da dok separatistički projekti SNSD-a i HDZ-a jačaju, probosanski politički bazen troši energiju na rušenje kantonalnih vlada i kupovinu preletača. USK, ZDK, TK – redaju se pokušaji obaranja, jer Trojka nesposobna da se nosi s Dodikom i Čovićem pokušava vještački proizvoditi krize da bi pokazala da “vlada situacijom”.

U toj jalovoj igri NiP i Naša stranka najviše gube, jer će cijena političke naivnosti 2026. biti previsoka. Ali zato SDP, stari majstor preživljavanja, koristi partnere kao živi štit. Oni skaču, oni se troše, a SDP uspijeva zadržati jedan od najlažnijih političkih aureola - onaj o građanskoj stranci bratstva i jedinstva, a zapravo je samo sabirni centar jugonostalgičnih falangi.

I tu dolazimo do suštine. Za raspad probosanske političke misli, kao nosioca multietničkog građanskog uređenja, apsolutno najveći krivac je upravo SDP.

To je stranka s tradicijom, s infrastrukturom, s bazom – i upravo zato ona ne smije biti abolirana. Ona je nosilac projekta Trojka, ona je proizvođač falangizma u patriotskom bazenu.

Naivnost NiP-a i Naše stranke može se razumjeti, naravno ne i oprostiti. Sitne lokalne kalkulacije DF-a i Stranke za BiH, koliko god bile nenormalne, ipak su u ovakvom društvu očekivane.

Kao što je očekivan, mada bezobrazan i pokušaj SDA da amnestira SDP od krivice za sve što se zbiva. Desi li se ono što sve češće čujemo kao najavu, politička saradnja SDA i SDP-a u postizbornom vaktu 2026. godine, patriotski politički bazen bit će ispražnjen i lišen svake ideje za odbranu države, a falange crvenih i zelenih dresova ujedinjeno će pustošiti ono što je ostalo za pustošenje.

Stoga je više nego jasno, izlaz nakon četverogodišnjeg mandata Trojke bit će mnogo teže pronaći nego 2022. godine. Falangi je sve više, pod svim zastavama, i njihovi apetiti nemaju granice. Ako se ne uspije ponovo okupiti minimum probosanskog političkog faktora, Bosna i Hercegovina ulazi u najteži period od završetka rata.

Oni koji još imaju snage i odgovornosti, moraju shvatiti da zadatak nije samo srušiti Trojku. Zadatak je vratiti državu iz ralja falangizma. A to je moguće samo ako se trznu i prestanu libiti reagovati svi oni čimbenici patriotskog političkog tkiva bez obzira u kojoj su od stranaka navedenih u tekstu. Samo njihovo izlaženje na megdan vođama falangi i političko sukobljavanje s istima može otvoriti prostor da ideja odbrane, jačanja i razvoja države pobijedi ideju tajkunizacije onog što zovemo probosanskom politikom.

I naravno da tu ima ozbiljnog potencijala i u SDA i u SDP-u, ali valjda smo dovoljno sazreli da konačno naučimo na greškama koje smo pravili i ranije misleći da će nas lubenica koalicije izvući iz belaja.

Država je jednom zamalo izgorjela zbog te lubenice, zbog događaja koji će uslijediti na polju pokušaja preustroja Bosne i Hercegovine, unutrašnjeg uređenja i euroatlantskih integracija, neophodno je da imamo političko tkivo koje će na distanci držati falange zelene i crvene boje.

Udruže li se, neka nam je Bog na pomoći.