DVA PUTA ĆORAK Konaković prijetio, Schmidt lobirao, Krajina ih poslala kući praznih ruku!

Piše: Rasim Belko

Prijetio je i ucjenjivao, ali badava. Uostalom, kao što malo šta što Elmedin Konaković radi u protekle tri godine, ni u drugoj epizodi nije mu pošlo za rukom da ovlada Unsko-sanskim kantonom.

Oduprli su se Krajišnici, iznova, njegovim prijetnjama izrečenim prošle sedmice da će stopirati projekte za ionako zapostavljeni dio Bosne i Hercegovine. Ne znam koliko su ga prozreli kao političkog propagandistu bez efektuiranja obećanja, ali sam siguran da su Krajišnici bili vrlo svjesni, kao uostalom i Tuzlaci, da Konaković i njegovi partneri iz Trojke najozbiljnije s nivoa FBiH investiraju naše pare u dio Hercegovine pod kontrolom HDZ-a.

Tako da njegova prijetnja ne bi bila nikakav izuzetak ili novitet u odnosu nametnute Vlade FBiH prema Krajini, samo se sada ta zapostavljenost ovog herojskog dijela države pokušala politički kapitalizirati.

Osim blokadom projekata, prijetio je Konaković i smjenama kadrova onih stranaka koje još imaju neku poziciju na nivou FBiH. Ali, nakon što mu je postalo jasno da se Krajišnici ne boje ni sultana, ni vezira, odlučio je da iskoristi “pomoć prijatelja”.

I Christian Schmidt se ukazao u Krajini. Hodao po Bihaću, baljezgao koješta, a kada su se kamere pogasile, tvrde upućeni, postao je dobrovoljni pregovarač Trojke za smjenu vlasti u USK. I onda će neko reći da pretjeruju Dodik i kompanija kada ga kite svim onim nazivima, ali kako drugačije nazvati manipulatora koji je suspendovao Ustav i politička prava Bošnjaka u korist HDZ-a BiH i projekta Trojka, potom se bavio radnjama iza sjene vezanim za eksploataciju minerala na Kupresu, pa se pojavio kao treća strana pred Sudom u Strazburu u službi velikohrvatske politike i ko zna šta još do ovog posljednjeg slučaja u kojem je kao vezir u ime Trojke otišao da ruši vlast u Krajini.

Ali se dobrano zeznuo, i on i Konaković, jer tamo konje ne vežu gdje im aga kaže, nego ih sve skupa spakuju i vrate za Sarajevo.

E sada, pitanje za Upravni odbor PIC-a glasilo bi koliko štete djelovanjem izvan mandata može činiti Christian Schmidt i postoje li neki limiti, s obzirom da su bez odgovora ostala pitanja iz kojih sredstava finansira privatne putešestvije i obilaske BiH i svijeta u ime ove države, a za šta ga niko nije ovlastio.

Treći krak druge epizode rušenja Vlade USK u pokušaju vodi do centrale SDP-a i suštinskog kormilara ove urušene partije Vojina Mijatovića. Istina, on se ovaj put ne pojavljuje u direktnoj ulozi, jer je valjda shvatio poruku iz maja, kada su ga Krajišnici smjestili gdje pripada. Ali, medijska linija kojom je objavljivano kako eto Vlada USK “samo što nije pala”, kako je “gotova” i spinovano kako imaju dovoljno političke snage da to urade, jasno je išla tragom utjecaja potpredsjednika SDP-a i Vlade FBiH Vojina Mijatovića.

A i to je bilo badava.

Četvrti krak ove priče išao je iz cazinske čaršije, odakle su stari politički diverzanti Rifet Hozanović i Nermin Ogrešević još jednom pokušali ovladati Krajinom. Oni vladaju Cazinom, ali mala je to bara za megalomanske afinitete i ograničene kapacitete.

Zato su valjda i pristali biti “papci od palube” političkog bloka Trojka, pa dizali ruke za budžet, Vukoju, a onda glasali protiv prava boraca… Skoro je pa nemoguće prebrojati koliko je puta Narodni evropski savez mijenjao poziciju u protekle tri godine. Bili su među onih 11, pa dio osmorke, pa kada nisu dobili šta su htjeli, jer su ih Ramo & sinovi pretekli, oni glumili patriote koje iz “principa” neće u federalnu vlast i većinu. A onda, čim im je Trojka obećala parče federalnog kolača i neki bazen u Cazinu, oni se opet prešaltali i opet pričali da to čine iz patriotskih razloga. Kao da se može biti na dvije suprotne strane iz istih razloga.

No, majski, pa evo i septembarski neuspješni pokušaj rušenja vlasti u USK ostavit će ozbiljne posljedice na NES u cjelini, a dvojac koji ga vodi posebno. Jer, bez vlasti teško će po dubini moći riješiti sve što su obećavali svojim stranačkim ahbabima, a u Federaciji im ništa nije sigurno, jer i s njima i bez njih, vlast u FBiH ne radi, pa joj većina i ne treba osim za budžet. A to će riješiti kakvim bazenom ili trotoarom za Cazin.

Potvrde li se informacije da od smjene vlasti u USK nema ništa, a to je vrlo izvjesno, dvojac na čelu NES-a bit će u ozbiljnom problemu, a ta stranka polako će se spremati za politički suton na idućim izborima.

Baš kao što će i značajan dio Trojke ići tim putem, jer malo šta su uradili tamo gdje jesu vlast, a neuspjesi s nasilnim i ničim izazvanim pokušajima rušenja vlasti u TK i USK, uz blef o pokušaju u ZDK, prokazao ih je široj javnosti kao neozbiljne političke mešetare, predvođene Konakovićem i Mijatovićem.

Mešetare spremne da ucjenjuju po herojstvu i patriotizmu prepoznatljivi USK samo da bi se dočepali vlasti.

Na kraju, cijela ova ujdurma oko Unsko-sanskog kantona više liči na test izdržljivosti nego na politički proces. Testiran je živac Krajišnika, ali i strpljenje javnosti da gleda iste aktere kako ponavljaju iste jalove trikove. Ishod je uvijek isti – puno dima, nimalo vatre.

Ako išta, ostaje barem korisna lekcija da što je silniji pokušaj centralističkog nametanja volje, to je otpor na periferiji tvrđi. I možda je baš to najveći poraz za Konakovića, Schmidta, SDP i NES, u spoznaji da Krajina nije prostor za ucjene i eksperimente, nego ogledalo u kojem se najbolje ogleda njihova nemoć.

Jer, kako već napisah, Kraijšnici odavno nisu poslušnici koji konje vežu gdje im age kažu, nego ih spakuju i vrate odakle su došli. A to je sarajevskim Trikolorima teško shvatiti, jer otkako je Murphy-aga otišao oni lutaju bespućima svojih visokih ambicija i ozbiljne nesposobnosti.