METAFIZIKA LIJEPOG Zavirite u džamiju džemata Hanau - Mjesto srastanja molitve, vjere i poruke!

(Patria) - U mirnom njemačkom gradu Hanau, među ulicama koje spajaju različite kulture i sudbine, stoji jedna bogomolja koja ne privlači pažnju samo svojom duhovnom ulogom, već i pričom utkanom u svaki njen detalj.

To je džamija koju su gradile vrijedne ruke bošnjačkih džematlija, daleko od domovine, a u čijim su temeljima, stubovima i duši utkane niti Bosne i Hercegovine.

Uskoro stiže "neposlano pismo

Ova džamija nije samo arhitektonski objekat — ona je most između prošlosti i sadašnjosti, između zemlje iz koje se ponijela vjera i zemlje u kojoj se ona živi. Kamen sedre, drvo oraha i ovčija vuna, doneseni iz Bosne, nisu tek građevinski materijali. Oni su sjećanje na rijeke, planine i pašnjake, na džamije koje su krasile čaršije i sela, i na toplinu bosanskog doma.

Ustupljeni video

Enterijer ove džamije oduševljava svakoga ko kroči njenim pragom. Centralni luster, remek-djelo simbolike i umijeća, oblikovan je u sedam loza koje predstavljaju sedam nebesa, dok se iz njega spušta 99 listova, simbolizujući 99 Allahovih najljepših imena. Svjetlost koja se preliva preko tih listova ostavlja utisak nebeske nježnosti, podsjećajući vjernike na širinu i milost Stvoritelja.

Posebnu pažnju privlači i tepih u molitvenom prostoru — tkanje koje nije samo podloga za molitvu, već priča o neraskidivoj vezi vjere i tradicije. Svaki ornament, boja i šara čuvaju duh predaka.

Tepih predstavlja susret vjere i tradicije, vuna je iz Bosne

Možda najposebniji detalj ovog zdanja jesu vrata koja će uskoro krasiti džamiju u Hanau — vrata iz Sultan Ahmedove džamije u Zenici. Nakon restauracije te džamije, umjetnik Saladin Pašalić, ujedno i autor enterijera džamije u Hanau, sačuvao je ova vrata, nazivajući ih "neposlanim pismom". Sada, ta nikada pročitana poruka, pronaći će svoj dom među bošnjačkom dijasporom, simbolično povezujući dva grada, dvije džamije i bezbroj sudbina koje nose ime Bosne u srcu.



Džamija u Hanau nije samo mjesto molitve. Ona je svjedočanstvo da se domovina može nositi u sebi i da kamen iz rodnog kraja može biti temelj nade u tuđini.