Piše: Muamer Bandić
Podržavam pravo svih građana da se bore za svoja prava, bez obzira na svjetonazore ili životne stilove, iako lično možda i ne dijelim njihove pogled na život. Slobodno pravo građana na izražavanje identiteta i uvjerenja je temelj svakog pluralnog društva i svake demokratske političke zajednice.
Prihvatanje različitosti je snaga svake moderne političke zajednice.
Ali ono što ne mogu razumjeti jeste – Zašto Sarajevo svake godine mora biti blokirano?
Ljudi imaju pravo da protestuju, da se okupljaju, da slave i da traže svoja prava, ali nemaju pravo da istovremeno ugrožavaju prava drugih, blokirajući čitav grad. Ograničiti kretanje hiljadama ljudi u centru glavnog grada subotom, zatvarati radnje, remetiti svakodnevni život drugih, to nije izraz slobode, to je oblik ideološkog terora nad ostatkom društva.
Organizatori današnje blokade moraju shvatiti da se razumijevanje i prihvaćanje od strane većine nigdje nije postigla ohološću i nebrigom za drugoga. U našem gradu žive i stotine osoba sa invaliditetom, slijepih i slabovidnih građana, starijih osoba, roditelja s malom djecom. Njima obilazak nekoliko kilometara zatvorenih ulica nije simbol tolerancije, već prepreka, poniženje, teret i uništen dan prije neradne nedjelje.
Sarajevo više ne smije biti grad koji svaku protestnu šetnju proglašava skupom visokog rizika. Ne smije biti grad koji svake godine ulaže enormne resurse u policijske blokade, umjesto u unapređenje javnog prostora i društvenog dijaloga.
Postoje i drugi dijelovi grada otvoreni, dostupni i sigurni, gdje se ovakvi događaji mogu održavati bez ometanja svakodnevnog života građana.
U Sarajevu nema opravdanja za bilo kakvo nasilje, čak i verbalno, prema bilo kome pa ni prema LGBT zajednici ili bilo kojoj drugoj grupi. Isto tako, nema opravdanja ni za nasilje nad zdravim razumom, kada zbog jednog događaja trpe svi ostali.
Ako je cilj ovih performansa da se kaže: “Postojimo”! Pa, u redu je, to već svi znamo.
Ne znam stvarno šta bih vam drugo rekao, osim da i ostatak građana Sarajeva živi u XXI stoljeću i shvaća koliko se svijet promjenio. Niko više ovdje ne dovodi u pitanje postojanje i identitet bilo koje grupe. Ali, vrijeme je da shvatite da se društveno prihvatanje se ne gradi pritiskom, nego međusobnim uvažavanjem i poštovanjem.
Blokadama se ne gradi tolerancija, već one samo povećavaju frustraciju i animozitet. Grad koji je preživio opsadu, granate i svakodnevna poniženja, ne zaslužuje da se danas ili bilo kada, opsjeda i blokira u ime bilo kakvog političkog ili simboličkog cilja.
Vrijeme je da Sarajevo konačno izađe iz paradigme blokada, kako fizičkih tako i mentalnih. Vrijeme je da grad uredimo tako da svako ima pravo na prostor, ali da niko od nas nema pravo da prisvaja grad samo za sebe. Pa ni na jedan dan!
Posebno što Sarajevo nema niti jedan takav dan, posvećen svim onim hrabrim ljudima koji su ga odbranili. A zatvara se za trkače, bicikliste, simpatizere četničkog pokreta itd.
Sarajevo je bilo i bit će uvijek otvoren grad. Zato ga svi volimo i takvim ga čuvajmo!.