Ahatović: Država ili fikcija – vrijeme za redefinisanje odbrane BiH

(Patria) - Bosna i Hercegovina, 30 godina nakon rata, nalazi se pred jednim od najozbiljnijih izazova svog političkog i teritorijalnog integriteta. Prema sigurnosnom analitičaru Nedžadu Ahatoviću, aktuelna dešavanja u entitetu RS, praćena pasivnošću međunarodne zajednice, predstavljaju tihi, ali sistematski proces cesije – de facto ustupanja entiteta Srbiji.

U sesiji Kruga 99, Ahatović upozorava na blokiranost državnih institucija i nefunkcionalnost mehanizama za zaštitu ustavno-pravnog poretka. Istovremeno, međunarodna zajednica se ograđuje pozivanjem na neutralnost, iako prema Dejtonskom mirovnom sporazumu posjeduje jasne nadležnosti da spriječi destabilizaciju zemlje.

“Nečinjenjem se faktički prenosi suverenitet nad dijelom teritorije jedne države drugoj državi. To je cesija – bez rata i bez sporazuma, ali sa istim posljedicama”, upozorava Ahatović.

Ahatovićev odgovor na ovo stanje je jasan: etatizam. U fokusu mora biti država kao organizovana politička zajednica, a ne etnički blokovi, stranke ili pojedinci. Snaga države ne smije se više graditi na očekivanjima spoljne pomoći, nego na izgradnji samodostatnog sistema odbrane i upravljanja krizama.

Savremeni rat se više ne vodi samo oružjem – vodi se i dronovima, informacijama, tehnologijom, reputacijom. Autor zagovara redefiniciju vojne doktrine BiH s akcentom na:

- defanzivu s mogućnošću munjevitog protunapada
- korištenje geografskih prednosti BiH
- razvoj informatičko-kibernetičkog ratovanja kao 5. dimenzije
- oslanjanje na vlastite resurse i rezervne sastave

“Slabost može biti snaga. Neprijatelj se često oslanja na vlastitu reputaciju i nadmoć – ali upravo to može biti njegova Ahilova peta.”

Posebno zanimljiv prijedlog Ahatovića je formiranje Civilne Garde Federacije BiH, kao jedinstvene sigurnosne strukture pod ingerencijom kantonalnih i entitetskih MUP-ova. Garda bi objedinila specijalne policijske jedinice i bila opremljena prema vojnim standardima, s kapacitetima za: antiterorističke operacije, kontrolu granica i putnih pravaca, borbu protiv šverca i organiziranog kriminala, pomoć u kriznim situacijama (požari, katastrofe), cyber i obavještajno djelovanje.

Ova jedinica bi djelovala kao most između civilne sigurnosti i vojnih kapaciteta, u okviru legitimnog ustavnog poretka, s fokusom na zaštitu građana i teritorije.

Ahatović zaključuje da se Bosna i Hercegovina mora pripremiti za sve scenarije, uključujući i izolaciju sličnu onoj iz 1992. godine. Dugoročno, fokus mora biti na razvoju visokotehnološke i samoodržive vojne komponente.

Kratkoročno, potreban je jasan zakonodavni okvir za restrukturiranje sigurnosnog sektora i izgradnju funkcionalnih veza između entitetskih, kantonalnih i državnih nivoa.