Karbonska taksa i Nikšićeva zakašnjela praksa

Piše: doc.dr.sc.iur Nermin Alihodžić

Visina dimnjaka u Termoelektrani Kakanj je 300 metara dok je njegova širina na vrhu 12,5
metara. Ova impresivna građevina sa razlogom je ovoliko visoka. Naime na ovoj visini pušu „ruže vjetrova“ koje sav dim koji nastaje u procesu proizvodnje električne energije
sagorijevanjem uglja u samoj Termoelektrani u svega nekoliko sati raznesu i do Budimpešte, između ostalog.

Naime, ako na tlu postoje granice i države su uspostavile mehanizme kontrole protoka ljudi i materijalnih dobara, toga u atmosferi nema. Atmosfera se ponaša kao jedan jedinstven sistem u kojem ne može da se ograniči i kontroliše kretanje vazduha. To znači da sav CO2, koji je jedan od najvećih krivaca globalnog zagrijavanja, je i dalje u atmosferi i nema gdje da ode osim da se premjesti sa jednog mjesta na drugo odnosno da „putuje“ nošen vazdušnim strujanjima sa jednog kraja planete na drugi. Bez obzira na ovu činjenicu CO2 je i dalje dio jedinstvenog ekološkog sistema. On ga nije napustio, samo je mjesto promijenio, ali i dalje u velikoj mjeri utječe na zagrijavanje naše planete.

Kada ovome dodamo i tzv. fenomen „dugog pamćenja klimatskog sistema“, a to znači da ukoliko se svake sekunde u atmosferu emitira 1 tona CO2 njegova jedna četvrtina ostat će u atmosferi sljedećih stotinu hiljada godina.

Od kako je počela prva industrijska revolucija u Engleskoj prije dvije stotine godina ljudi neprekidno povećavaju količine emisija gasova koji uzrokuju efekat staklene bašte u atmosferu, tako da danas čovječanstvo godišnje emitira u prosjeku 51 milijardu tona ovih gasova svake godine, odnosno nešto više od 37 milijardi tona CO2 i sve ta količina će ostati hiljadama godina u atmosferi bez mogućnosti da će biti apsorbovana od strane okeana ili prašuma.

Upravo zbog svega ovoga što je navedeno bilo je potrebno da se u okviru EU, kao trenutno najvećeg svjetskog predvodnika po pitanju energetske tranzicije na obnovljive izvore energije, iznađu mehanizmi za jedinstveno i usaglašeno djelovanje i akciju svih njenih članica i partnera, kako bi se iste privolile da svoje ekonomije preorijentišu sa prljave fosilne energije na čistu zelenu energiju dobijenu iz obnovljivih izvora energije. Zadatak je izuzetno kompleksan i zahtjevan, ali su pozitivni benefiti zelene tranzicije za stanovništvo, ekonomiju i planetu nemjerljivi.

Mehanizam je pronađen u vidu oporezivanja „prljave energije“, odnosno uvođenjem takse na električnu energiju koja se dobija sagorijevanjem fosilnih goriva. Još preciznije, polazeći od pretpostavke da je svakom procesu bilo koje prozvodnje ili usluge potrebna energija, oni proizvodi i usluge koji budu proizvedeni upotrebom prljave energije u konačnoj cijeni proizvoda bit će opterećeni taksom zbog „karbonskog otiska“ koji ostavljaju u atmosferi.

To će imati za rezultat da takvi proizvodi i usluge neće moći biti konkurentni na zahtjevnom evropskom tržištu što će velikim dijelom oslabiti njihovu tržišnu poziciju i umanjiti profit takvim kompanija.

Sa druge strane, one kompanije koje su na vrijeme prepoznale ovu opasnost po njihovu zaradu i profit, provođenjem raznih mjera energetske učinkovitosti kao i ovladavanjem procesa proizvodnje električne energije iz jednog od izvora obnovljive energije, eliminisali su iz cijene proizvoda ovu taksu ali i umanjili ili sveli na nulu račune za električnu energiju jer je sada oni sami proizvode i istu troše, a višak prodaju.

Da bi se na tržištu napravila distinkcija između proizvoda dobijenih upotrebom čiste energije u procesu proizvodnje i onih koji su proizvedeni sagorijevanjem fosilnih goriva, uvedena je tzv. garancija porijekla.

Garancija porijekla električne energije znači ispravu, dokaz ili certifikat bilo u elektronskoj ili pisanoj formi kojim se krajnjem korisniku potvrđuje da je količina električne energije ili dati udio iste proizveden u postrojenju koristeći obnovljive izvore energije. U današnjem poslovnom svijetu sve dominantniji postaje poslovni model poslovanja sa smanjenim karbonskim otiskom u finalnom proizvodu. Ovaj model podrazumijeva društveno odgovorno poslovanje, aktivnu borbu protiv klimatskih promjena i sve više se od snabdjevača traži da dobra koja isporučuju na tržište budu proizvedeni iz obnovljivih izvora energije.

Gdje je BiH?

Sada dolazimo do pravog pitanja, a to je gdje se tu nalazi država Bosna i Hercegovina? Država Bosna i Hercegovina je potpisnica Zelene agende za Zapadni Balkan, dokumenta koji je sastavni dio Sofijske deklaracije, i koji je usvojen u Sofiji 10. novembra 2020. godine na Samitu o Zapadnom Balkanu u okviru inicijative Berlinskog procesa. Ova Agenda se direktno naslanja na Evropsku zelenu agendu (tzv. Zeleni plan) koji je EU usvojila 2019. godine i koja bi trebala da Evropu učini prvim „klimatski neutralnim“ kontinentom do 2050. godine.

Kako bi ovaj ambiciozni cilj bio ostvaren sve države potpisnice moraju raditi na uvođenju čiste energije za pokretanje svih ekonomskih procesa. S tim u vezi donesen je i Akcioni plan za provedbu Sofijske deklaracije u oktobru 2021. godine, i naravno sve potpisnice obavezale su se da se istoga i pridržavaju. Svako kašnjenje u implementaciji mjera iz ovoga plana proizvodi velike negativne efekte po bosanskohercegovačku privredu.

Sa druge strane, uredno i blagovremeno ispunjavanje preuzetih obaveza imat će višestruke pozitivne efekte po ekonomiju i zdravlje stanovništva.

Jedna od mjera koja je predviđena i na vrijeme i najavljena vlastima Bosne i Hercegovine jeste i uvođenje karbonske takse (CBAM) 1. januara 2026. godine na sve proizvode koji se budu uvozili iz trećih zemalja na teritoriju EU, pa tako i na proizvode iz Bosne i Hercegovine. To znači da će svaki izvoznik morati imati garanciju porijekla električne energije prilikom izvoza svojih dobara i istu će morati dokazati prezentiranjem certifikata ili ukoliko je ne bude imao, morat će platiti dodatnu taksu na proizvode koje izvozi na teritoriju EU, što dovodi u vrlo nepovoljan položaj naše izvoznike.

Da aktuelna politička vlast u državi Bosni i Hercegovini je nesposobna tome smo do sada imali priliku dosta puta da svjedočimo. Najgori primjer njihove nesposobnosti i nekompetentnosti vođenja društveno-političkih procesa jeste udar na ustavni poredak države Bosne i Hercegovine koji je u toku i uvođenje države u najveću političku krizu od okončanja ratnih dešavanja 1995. godine, a čiji su direktni krivci stranke iz federalne trojke.

(Sna)lažljivi Nikšić

Najnovija izjava nametnutog premijera FBiH Nermina Nikšića u kojoj se pokušava opravdati i oprati u očima javnosti zbog očiglednog kašnjenja u energetskoj tranziciji i uvođenju garancije porijekla na električnu energiju u Bosni i Hercegovini, a što ima za posljedicu dovođenje u vrlo nepovoljan položaj naših izvoznika 1. januara 2026. godine, u najmanju ruku djeluje jadno i bijedno. Dokle ćemo biti ponižavani kao građani ove države od strane trenutne federalne Vlade koja nije u stanju da prepozna i poreda prioritete u svome radu i pravovremeno donosi odluke i rješenja, već će po ko zna koji put izmišljati opravdanja i moliti čelnike EU da nam se progleda kroz prste, a sve zbog svoje vlastite nesposobnosti?

Kada Nikšić kaže da „postoje naznake da bi se mogao prolongirati rok početka primjene taksi, ali mi se u to ne možemo pouzdati“, to samo znači da će moliti EU da mu se izađe u susret i odgodi rok za početak primjene mjera.

Premijer se tek sada sjetio da kaže „da moramo stvoriti pretpostavke da imamo dovoljne količine energije iz obnovljivih izvora koje će onda osigurati da naši gospodarski subjekti ne plaćaju takse prilikom izvora tih proizvoda“?!

Ovako važne mjere sjetio se šest mjeseci prije njenog stupanja na snagu, a do tada se bavio zabranom pušenja u objektima, neradnim nedjeljama, minimalnim ličnim dohotkom od 1.000 KM i drugim kozmetičkim i populističkim mjerama.

On kao da živi u paralelnom univerzumu ili polazi sa pretpostavkom da mi ne razumijemo procese, pa izjavama pokušava odbraniti ono što se odbraniti ne može. A to je da je on direktni krivac zašto kasnimo, kako on kaže „sa stvaranjem pretpostavki“ da imamo dovoljne količine energije iz obnovljivih izvora.

U svakom slučaju, ukoliko nametnuti Nermin Nikšić ne bude uspio u ulizivanju i podilaženju čelnicima EU da nam po ko zna koji put ponovo izađu u susret i prolongiraju uvođenje karbonske takse neka nam je dragi Bog na pomoći od 1. januara 2026. godine, jer nam je jedino još to ostalo kada je evidentno da struke, znanja i kompetencije nema kod onih koji se trenutno predstavljaju kao aktuelna vlast.