ViK je javno preduzeće bez društvene svrhe!

Piše: Muamer Bandić

Izjava premijera Kantona Sarajevo Nihada Uka da je “poskupila teretana, pa zašto ne bi poskupila i voda” predstavlja veoma neozbiljan i diletantski koncept opravdavanja povećanja cijene vode za građane Sarajeva.

Nisam siguran da li se mlađahni premijer time htio pohvaliti da je redovan korisnik teretana ili vlasnicima tih objekata signalizirao da je članarina preskupa ili je pak poskupljenje tih rekreativnih usluga koristio kao argument za povećanje cijene vode, jedne od esencijalnih javnih usluga za naše građane?

No, jedno je sigurno – poređenje luksuzne i rekreativne usluge poput teretane sa jednom osnovnom ljudskom potrebom i pravom poput pitke vode, pokazuje duboko nerazumijevanje posla koji obavlja i prioriteta o kojima razmišlja naš premijer.

Premijer bi trebao znati da ogroman broj građana, posebno starije životne dobi te oni koji su u stanju socijalne potrebe, kao i većina radnika u čijim porodicama radi samo jedan član, nemaju taj luksuz da sebi priušte plaćanje teretane, a posebno ne poskupljenje vode. Za mnoge je voda osnovna potreba i pravo, a ne hir ili luksuzna roba.

Ljudi koji su odgovorni za ovakve političke poteze moraju biti svjesni da je pitka voda elementarna potreba svakog čovjeka, a ne instrument političkog manipuliranja i pravljenja profita.

Voda u Kantonu Sarajevo je, suštinski, besplatna jer je naš prirodni resurs. Međutim, građani plaćaju uslugu održavanja vodovodne i kanalizacione mreže, distribucije vode i odvodnje otpadnih voda. Postavlja se pitanje šta građani Sarajeva plaćaju, a šta zapravo dobijaju?

Ključna činjenica jeste da je Vlada KS u ime KJKP “Vodovod i Kanalizacija” (ViK) uzela kredit od EBRD-a u iznosu od 25 miliona eura za rekonstrukciju vodovodne mreže. Ovaj kredit je najavljivan kao “historijski korak” ka rješavanju problema gubitaka vode u mreži, koji su tada iznosili čak 70%.
Vlada je uzela kredit koji nije popravio ništa jer danas, osam godina kasnije, gubici u vodovodnoj mreži ne samo da nisu smanjeni, nego su porasli na 73%. Dakle, stvoreno je 25 miliona eura javnog duga, kojeg će otplaćivati građani, a nije riješeno NIŠTA!

I sada, nakon što su jednom platili tu rekonstrukciju kroz zaduženje, traže da to urade još jednom kroz poskupljenje vode i preko leđa građana Sarajeva.
Ono što dodatno zabrinjava jeste način na koji ViK realizira svoje osnovne djelatnosti. Ključni posao tog javnog preduzeća je održavanje vodovodne i kanalizacione mreže, no umjesto da to radi svojim kapacitetima i resursima, ViK angažuje privatne izvođače putem javnih nabavki. Praktično, ViK se više bavi tenderskim procedurama i administrativnim poslovima nego svojom stvarnom djelatnošću – isporukom vode, odvodnjom otpadnih voda i održavanjem mreže.

Ne znam kako se može pravdati činjenica da javno preduzeće, čija je osnovna funkcija održavanje i servisiranje infrastrukture, troši javni novac na privatne firme koje obavljaju taj posao umjesto njih?

Ako je ViK samo “posrednik” koji organizira javne nabavke, postavlja se pitanje opravdanosti njegovog postojanja u ovom obliku. I kako je uopšte moguće da javno preduzeće, čija je osnovna djelatnost održavanje mreže, angažuje druge firme za realizaciju svoje osnovne djelatnosti?

Takva praksa ne samo da obesmišljava koncept javnih preduzeća nego otvara vrata potencijalnim zloupotrebama kroz sistem javnih nabavki, koji je već ranije bio označen kao poligon za političko pogodovanje i sumnjive poslovne aranžmane.

Situacija postaje još alarmantnija kada se sagleda šira slika, da se ovo javno preduzeće devastira u sklopu pripreme terena za uvođenje privatnog koncesionara u vodovodni sistem Kantona Sarajevo. Nakon višemilionskog kredita koji građani otplaćuju, uz neuspjeh u smanjenju gubitaka i skupu cijenu održavanja, stvara se savršeno opravdanje za dolazak “spasioca” iz privatnog sektora.

Ulazak privatnog koncesionara značio bi potpuno preuzimanje upravljanja tarifnim sistemom što bi građane Sarajeva ostavilo bez ikakvog uticaja na cijenu vode i sam kvalitet usluga. Iskustva iz drugih zemalja pokazala su da, onoga trenutka kada voda postane tržišna roba pod privatnim upravljanjem, cijene enormno skaču, čime socijalne kategorije stanovništva ostaju bez osnovne ljudske potrebe i prava.

Trojka svojim promašenim politikama grad Sarajevo pretvara ne u provinciju, već u brazilsku favelu u kojoj se Vojin Mijatović namiruje sa svojim jaranima.

I ovog puta, kao i tokom cijelog mandata, Trojka pokazuje nesposobnost i neznanje svojih kadrovskih rješenja, te demonstrira nedostatak vizije upravljanja i razvoja Kantona Sarajevo. A sve to fakturišu na račun građana Sarajeva. Potpuni sistemski kolaps i slom cjelokupne infrastrukture pokušavaju prikazati kao nekakav uspjeh.

Nedostatak konkretnih rezultata pravdaju neozbiljnim i diletantskim izjavama, poput usporedbi cijena vode sa cijenama teretane, a u stvarnosti se radi o smišljenom političkom spinovanju s ciljem da bi se od javnosti sakrila vlastita nesposobnost i otvorio prostor za privatizaciju najznačajnijih javnih resursa i usluga Kantona Sarajevo.

VIK su već pretvorili u javno preduzeće bez javne svrhe, sličan je slučaj i sa GRAS-om, a grupa prijatelja iz Dubaija bacila je oko i na JP PD Butmir.