Reformski copy-paste: Platforma dvije trojke je sve osim suštine - kako izbjeći ključna pitanja, a tvrditi da ih rješavate!

Piše: A. Čorbo-Zećo

Sporazum između dvije Trojke one iz Federacije i druge iz Republike srpske, koji bi trebao biti potpisan u Sarajevu, već na prvi pogled djeluje kao niz diplomatski spakovanih obećanja bez stvarne političke ili zakonske težine.

Sporazum djeluje kao skup lijepo sročenih obećanja, ali bez pravne težine ili mehanizama provedbe, što je u principu najznačajnije, jer ne treba zaboraviti ni Sporazum sa SNSD-om potpisan 2022. i on je na papiru baš lijepo izgledao, kao što su bila milozvučna hvalisanja lidera Trojke prema Miloradu Dodiku o tome kako je lider SNSD-a neki novi političar spreman na kompromis.

Marketing i populizam o zamišljenom evropskom putu suština je sporazuma koji bi sutra trebale potpisati dvije političke hajdučije međunarodne zajednice, odnosno dvije trojke. Kada bi se gledalo samo po broju onih koji će sutra potpisivati, neupućen insan pomislio bi da je to ozbiljna politička snaga, a stvarna slika kaže da su tu zanesenjaci koji svoje planove temelje na dobroj volji drugih, mnogo jačih.

No, to nije u fokusu ovog teksta. Jer, sporazum koji će biti sutra potpisan je mnogo bitniji za determinisanje političke uloge i namjere dva bloka pod istom mantrom.

A u sporazumu EU, evropski ciljevi, plan rasta, korupcija, borba protiv kriminala i tako redom. Država Bosna i Hercegovina i njeni odveć definisani interesi ili ono što bi joj trebali biti interesi, ne spominju se ni usputno.

Nije to toliko ni neočekivano koliko je zapravo bezobrazno i bezobzirno ismijavanje države i njenih građana u režiji sarajevskih političkih hajduka pod zastavom međunarodne zajednice. Možda je glupo, ali se ipak očekivalo da nakon sada već katastrofalnog sporazuma s Miloradom Dodikom i Draganom Čovićem, sarajevska Trojka ne ponavlja grešku i ne potpisuje sporazum koji po svojoj sadržini neće u prvi plan staviti interese države kojim bi Bosna i Hercegovina bila jača, bolja, naprednija.

Danas nas uvjeravaju u neke nove priče, da je Dodik pokazao pravo lice, a oni će kao sada u novoj koaliciji, koja je krajnje upitna zbog HDZ-a, odblokirati EU put Bosne i Hercegovine.

U stvarnosti, ovakav dokument nema snagu da odblokira EU put, osim ako ne bude praćen stvarnim zakonodavnim i institucionalnim koracima koji su u BiH trenutno paralizovani. Ova platforma je politički alat za pokazivanje „volje za reformama“, ali izbjegava ključna pitanja poput državne imovine, te ne uključuje ključne aktere SNSD, koji je vlast u Republici srpskoj, pa je pitanje kako se misli do dogovora.

Posebno zabrinjava izostavljanje državne imovine, što jasno pokazuje da najteža pitanja ostaju po strani, a što samo produžava status quo.

Tako nam trikolori u sastavu Nermin Nikšić, Elmedin Konaković i Edin Forto, a pojačani političkim minjonsima Nerminom Ogreševićem, Šemsudinom Mehmedovićem i Fuadom Kasumovićem, nigdje u sporazumu sa reformistima za bolje sutra iz Republike srpske ne nude način rješavanja državne imovine.

Jedan od najvažnijih i najspornijih problema u BiH je pitanje državne imovine, posebno odnosa između entiteta i države u vezi s njenim raspolaganjem. A, ova tema nije ni spomenuta u dokumentu, iako je u srcu političke krize između Rs i državnog nivoa.

Državna imovina je i ključni uvjet za dalji napredak ka EU, jer se tiče funkcionisanja pravne države i vladavine prava i sastavni je dio 5+2 Programa i konačnog zatvaranju OHR-a.

Vrlo vjerovatno ova tema se nije našla zbog toga što stranke nisu u stanju postići kompromis, pa je svjesno izbačena da ne izazove političke tenzije, a što je u suprotnosti sa iskazanom „opredijeljenošću za mir i dijalog“, i što bi kasnije moglo dovesti u pitanje održivost i ove koalicije.

Jer stavljanje pod tepih problema, ne znači da oni ne postoje.

Inače, dokument koristi veoma opće, diplomatske izraze koji djeluju kao da su preuzeti iz niza prethodnih deklaracija i izjava bez konkretne operativne vrijednosti.

Naprimjer, beskompromisna borba protiv korupcije, nema definisanih mehanizama ni rokova, uvođenje savremene tehnologije u izbore, pomenuta je samo oprema, ali ne i zakonska osnova, nadzor, ni testiranje sistema.

Uvođenje diferencirane stope PDV-a je ozbiljan fiskalni zahvat, ali nije pojašnjeno kako će se uskladiti sa entitetskim nadležnostima i fiskalnim vijećem. Znamo koliko Federacija npr. ima problema s ovom temom, na fiskalnu reformu čekamo od 2023. godine.

Jednostavno dokument više djeluje kao politička platforma za javni dojam i međunarodni signal nego kao stvarni reformski plan.

Puno se spominju EU integracije, ali se ne precizira niti jedan konkretan rok, niti šta se radi da bi se ispunilo 14 prioriteta iz Mišljenja Evropske komisije iz 2019.

Suštinski nema zakonskog uporišta niti jedan prijedlog zakona, nacrt ili konkretan institucionalni korak nije naveden.

U sporazumu se kao vanjskopolitički cilj definiše samo EU put, ali vanjska politika BiH je već definisana i osim NATO integracija podrazumijeva mnogo više, te se to može mijenjati novom strategijom ili zakonima, a ne nekakvim sporazumom.

Na kraju, platforma koja zaobilazi ključna pitanja, ne uključuje sve relevantne političke aktere, i ne nudi konkretne zakonske ili institucionalne korake, nije ništa drugo do još jedan pokušaj da se forma predstavi kao sadržaj. U međuvremenu, vrijeme prolazi, a građani ostaju taoci statusa quo.