Penzioneri i Praznik rada: Nostalgija za nekadašnjim boljim vremenima

(Patria) - Kako su penzioneri u Bosni i Hercegovini danas dočekali 1. maj - Međunarodni praznik rada?

Vijest da će minimalne penzije biti povećane za 4,5 posto, odnosno da to nije ni 30 KM, više ih je razočarala nego obradovala, piše BHRT.

Kažu, u moru poskupljenja s tim novcem ne bi čestito mogli kupiti ni salatu uz kilogram mesa. Ipak, dok su protestovali u Tuzli, prisjetili su se nekadašnjih proslava 1. maja.

Tuzla je nekada bila među najvećim industrijskim bazenima u Jugoslaviji. Kada bi došao 1. maj - praznik rada, svi su slavili, sretni i zadovoljni.

- Najveći naš užitak bilo je prvomajsko buđenje, prvomajska budilica kada smo mi kao omladinci trčali da sjednemo na tamić ukrašen cvijećem. I sirena koja se okretala, kao vatrogasna sirena, ona uzbuna.

I tako kroz cijelu Lipnicu, to je prolazilo, i valjalo je ustati u 4 sata. I to nam je bila najveća draž svega toga - prisjeća se penzioner Sead Kovačević.

- Prije je bio sindikat, bio je zbor radnika, radnički savjet, sud, uvijek si bio zaštićen. Mi smo ovu zemlju gradili, izgradili i odbranili. A sada nemamo ništa od toga - kaže penzioner Ramiz Šehić.

I Adem Goletić, nekadašnji rudar Rudnika Đurđevik, ističe kako ne može vjerovati da su danas izgubljena ljudska prava, kako sindikati štite više prava poslodavaca nego radnika.

A nekada, radnici su bili ne samo zaštićeni, nego poštovani i cijenjeni. Za penzionere, to što su na rubu egzistencije, najviše su krivi politički oci ove zemlje.

- Ja njihovu kravatu ne bih mogao kupiti za svoju penziju. Još se ponašaju tako - svi vole Bosnu. Pojedini, neću reći koji. Ali rade sve da razgrade Bosnu, da sirotinja ima hljeba. On ima fotelju i šuti - kaže penzioner Avdija Halilović.

- Prvi maj ostaje kao ugodno sjećanje na bivši sistem kada su ljudi bili cijenjeni kao ljudi, a ne kao stoka, kao što se danas vlastodršci ponašaju prema ljudima. Prema tome, mi da smo tretirani kao ljudi, ne bismo ovdje bili, ne bismo protestirali, ne bismo tražili ništa posebno.

Što je najapsurdnije, mi tražimo evropske parametre, a oni nam nude afričko-plemenske poput plemena Hotentoti, Zuli, Kafri, Bušmani - stava je penzioner Vehid Jahić.

S jednom velikom nostalgijom penzioneri dočekuju Praznik rada, podsjećajući da im je danas ugrožena i egzistencija, a ljudsko dostojanstvo pogaženo.