Rusko-iranski sporazum o strateškom partnerstvu u vremenu pregovora sa Washingtonom

Piše: Armin Sijamić

Prije desetak dana predsjednik Rusije Vladimir Putin potpisao je Zakon o ratifikaciji sporazuma o sveobuhvatnom strateškom partnerstvu sa Iranom. Iz Teherana su tada rekli da će ratifikaciju izvršiti veoma brzo, čime će otpočeti nova faza odnosa dvije države.

Razmatrajući buduće prijetnje za Sjedinjene Američke Države, 1997. godine Zbigniew Brzezinski u knjizi "Velika šahovska tabla" napisao je sljedeće: "Potencijalno, najopasniji scenario bi bila velika koalicija Kine, Rusije i možda Irana, jedna 'antihegemonistička' koalicija koja ne bi bila napravljena na osnovu ideologije već zajedničke muke."

Diplomata i politolog, koji je decenijama snažno utjecao na američku vanjsku politiku, također će reći da se ova koalicija može desiti samo ako u Washingtonu budu slijepi. Da li su u Washingtonu bili slijepi ili opijeni pobjedom u Hladnom ratu, manje je važno od činjenice da se taj trojni savez decenijama razvija na razne načine.

Nova faza u odnosima Rusije i Irana počela je 17. januara ove godine. Iranski predsjednik Masoud Pezeshkian je sa Putinom u Moskvi potpisao sporazum, koji od tada prolazi proces ratifikacije.



Sporazum za novo doba

Krajem marta Putin je sporazum poslao na ratifikaciju u Dumu, da bi tri sedmice kasnije potpisao zakon kojim je ratifikacija završena i sporazum je stupio na snagu.

Sporazum o sveobuhvatnom strateškom partnerstvu Rusije i Irana obiman je dokument. Sadrži 47 članova i obuhvata oblasti odbrane, energetike, borbe protiv terorizma, finansije, poljoprivrede, industrije, nauke, tehnologije, kulture... za narednih dvadeset godina.

Ruski mediji će po potpisivanju sporazuma reći da to „konsoliduje status Rusije i Irana kao strateških partnera“. Sa iranske strane, gdje je sporazum dočekan sa više optimizma nego u ruskoj javnosti, pojavile su se ocjene da je ovo diplomatska pobjeda nove iranske administracije, koja je zamijenila prethodnu sa predsjednikom Ebrahimom Raisijem, koji je sa ministrom vanjskih poslova Hosseinom Amir-Abdollahianom izgubio život u padu helikoptera 19. maja prošle godine.

Ipak, bilo bi pogrešno reći da je sporazum djelo samo jedne iranske administracije. Još 2020. godine iranski predsjednik Hassan Rouhani tražio je sporazum koji će biti zamjena za postojeći sporazum Teherana i Moskve iz 2001. godine. Rouhani je jačao veze sa Rusijom i Kinom, kao protivtežu lošim odnosima sa Zapadom i pritiskao Kremlj da se sporazum potpiše čim prije.

Ovo je uspjeh za Iran iz najmanje dva razloga. Prvo, sporazum iz 2025. je sadržajniji i za Iran bolji nego onaj iz 2001. godine, i drugo Putin je pristao na sporazum uslovljen izolacijom na Zapadu usljed agresije na Ukrajinu i potrebom da nađe oslonac van granica Rusije. Jedan od razloga zašto Putin do sada nije pristao da potpiše ovaj sporazum jeste obazrivost prema interesima Izraela i želja da se dogovori sa Zapadom.

Odugovlačenje Putina da potpiše sporazum dovelo ga je u poziciju da ga ratifikuje kada sa Washingtonom pokušava obnoviti pokidane veze i sklopiti mir u Ukrajini. Ratifikacija sporazuma se poklapa i sa pregovorima Teherana i Washingtona o iranskom nuklearnom programu i prijetnjama Donalda Trumpa da je spreman koristiti i vojsku.

http://nap.ba/qpost/400056

Da li će iranska nuklearna postrojenja biti uništena i da li će Teheran napraviti nuklearnu bombu?

Piše: Armin SijamićIranski nuklearni program još jednom je na listi prioriteta američkog predsjednika Donalda Trumpa. Ovaj put američka administracija, nakon prijetnji sankcijama, prijeti i vojnim napadom ako Iran ne prihvati zahtjeve Washington

Novi okvir za poboljšanu saradnju

Kritičari sporazuma i oni koji potcjenjuju njegov domet kažu da je dokument pun opštih formulacija i da nijednoj strani ne garantuje ništa. To se posebno odnosi na činjenicu da to nije sporazum koji će, na primjer, obavezati strane da brane drugu u slučaju napada treće strane.

Ali oni koji na stvari gledaju realnije znaju da to nije bilo ni očekivano. Prvo, sporazum je potpisan u vremenu kada Rusija vodi rat protiv Ukrajine. Drugo, države potpisnice nalaze se u dijelovima svijeta u kojima su promjene stalne, što ih može svrstati i na različite strane.

„Oslanjajući se na duboke historijske veze između iranskog i ruskog naroda, bliskost njihovih kultura i duhovnih i moralnih vrijednosti, zajedničke interese, snažne veze dobrosusjedstva i široke mogućnosti za saradnju u političkim, ekonomskim, vojnim, kulturnim, humanitarnim, naučnim, tehničkim i drugim oblastima“, navodi se na početku sporazuma.



Sporazum je potvrdio strateške veze dvije države i vodi ka jačanju saradnje u raznim oblastima. Pored toga što se u sporazumu navodi da su strane posvećene odnosima u duhu pravila Ujedinjenih nacija, Moskva i Teheran će se boriti za „oblikovanja novog pravednog i održivog multipolarnog svjetskog poretka zasnovanog na suverenoj jednakosti država“.

Sporazum po tačkama navodi oblasti u kojima će dvije države sarađivati. Suštinski, to je uspostavljanje okvira novom nivou saradnje dvije države. Tako je, na primjer, krajem januara komandant Iranske revolucionarne garde Ali Shadmani rekao da je Teheran kupio ruske borbene avione Suhoj-35, ne precizirajući broj aviona i da li su isti isporučeni. Zatim, prošle sedmice Moskva i Teheran postigli su dogovor o isporuci 55 milijardi kubnih metara ruskog gasa godišnje, a Rusija se obavezala da će kreditom finansirati izgradnju nove nuklearne elektrane u Iranu.

Trumpov pritisak

Da je ovaj sporazum potpisan prije nekoliko godina, njegova važnost bi bila drugačija. Prva asocijacija bi bio iranski sporazum sa Kinom iz 2021. godine, ili sporazumi sa Venecuelom i Sirijom. U ruskom slučaju, bio bi uspoređivan sa sporazumom sa Sjevernom Korejom.

http://nap.ba/qpost/354640/Putinova-posjeta-Pjongjangu-kao-najava-nove-ruske-politike-prema-Zapadu

Putinova posjeta Pjongjangu kao najava nove ruske politike prema Zapadu

Piše: Armin SijamićPolovinom ove sedmice Sjevernu Koreju je posjetio predsjednik Rusije Vladimir Putin, prvi put u 24 godine. Putinovo putovanje u izolovanu državu, čiju je izolaciju pomogao i on lično, pokazuje nove planove ruske politike u okr

Povratkom Trumpa u Bijelu kuću sporazum je dobio novo značenje. Pritisak koji Trump vrši na Moskvu i Teheran da potpišu dogovore kako je on to zamislio, može biti umanjivan sporazumom. Naime, daljnja izolacija ove dvije države neminovno ih upućuje na bližu saradnju, baš onako kako je to Brzezinski predvidio. Navedeni primjeri rusko-iranske saradnje ove godine, koja uključuje prodaju gasa, oružja i nuklearne tehnologije, to jasno dokazuje.

Trump od Rusije traži mir u Ukrajini u zamjenu za, između ostalog, izvoz ruskih energenata u Evropu. Pomenutih 55 milijardi kubnih metara gasa koje će Rusija slati u Iran ekvivalent je količini koja je kroz Sjeverni tok 1 dolazila do evropskih potrošača.

http://nap.ba/qpost/395488

Trumpov dogovor s Putinom o Ukrajini mogao bi zbrisati sa scene cijelu generaciju evropskih političara

Piše: Armin SijamićU još jednoj rundi razgovora američkih i ruskih zvaničnika o Ukrajini napravljen je novi dogovor. Taj dogovor mogao bi biti težak poraz za Kijev i njegove evropske saveznike koji se protive ruskoj agresiji na Ukrajinu.Dogovor

Zatim, prodaja najboljih ruskih borbenih aviona Teheranu, dok Trump i Izrael govore o mogućem napadu na Iran, također je važna. Prijetnje Sjedinjenih Država i Izraela da će uništiti iranska nuklearna postrojenja, dobili su odgovor Moskve i Teherana - gradiće nove nuklearne elektrane, nakon što je Moskva pomogla da se u Bušeheru 2007. godine sagradi prvi iranski nuklearni reaktor.

Teheran i Moskva su potpisivanjem ovog sporazuma dobili osnov da prošire saradnju na srednji i daljnji rok, a kratkoročno kartu u rukama u pregovorima sa Zapadom. Nema sumnje da je dio te računice i Kina, koja je naredna meta Washingtona.



Trumpov pritisak na Kinu, carinama i sankcijama još iz njegovog prvog mandata, govori o širini fronta koji se godinama uspostavljao. Zato je razumljivo da i Rusija i Iran, a posebno Kina, drže gard u okršaju sa Trumpom, jer dogovoru sa Washingtonom postoji alternativa. Trumpova želja da Rusiju udalji od Kine i Irana zahtijeva ozbiljnu ponudu Kremlju. Istovremeno, interes Trumpa da sklopi sporazum sa Iranom i Rusijom, tjera ih da iznova propituju svoje „strateško partnerstvo“ dogovoreno u januaru. Tako je ova igra velikih uloga dobila više pravaca svog raspleta.