Trojka imitira Vučića i otvara prostor za uhljebljavanje podobnih

Piše: Muamer Bandić, zastupnik u Skupštini KS i član Predsjedništva Stranke za BiH

Državna služba predstavlja jednu od najozbiljnijih službi u sistemu javne uprave, a državni službenici predstavljaju njen krvotok. Zakon o državnim službenicima FBiH je ustabilio pravni okvir i ključne principe djelovanja državne službe, posebno: zakonitost, transparentnost i javnost, odgovornost, učinkovitost i ekonomičnost, profesionalna nepristrasnost i politička neovisnost.

Kanton Sarajevo je u potpunosti devastirao ovaj federalni pravni okvir donošenjem Zakona o državnoj službi KS 2015. godine, te pratećim podzakonskim aktima. Od 2015. godine državnu službu Kantona Sarajevo u širokom luku zaobilaze i pravda i pravičnost. Od tada temeljni princip primjene kantonalnog Zakona o državnoj službi postaje nejednaka primjena pravila, odnosno suštinska partitokratija pogodovanja “podobnim” kadrovima, te klijentelizam kao njena nužna i jedina posljedica.

Možda vam ovo sve zvuči pretenciozno, ali u praksi je zaista tako i danas u državnoj službi KS vlada svojevrsna “organizovana anarhija”. Za službenike bliske vladajućim strukturama pravila ne važe, oni mogu sve i za njih su pravne sankcije samo mrtvo slovo na papiru. Sa druge strane, zakonom propisana pravila službe služe za discipliniranje, progon i kažnjavanje onih politički nepodobnih službenika, bez obzira na njihovo iskustvo ili stručnost. Jedini kriterij jeste ko je s kim “dobar”.

Kakve zloupotrebe su provedene na temelju ovog zakona, najbolje znaju oni službenici koji su svoj posao obavljali profesionalno. Nažalost, njihova profesionalna i politička nepristrasnost postali su osnov za njihov progon i golgotu unutar službe, naravno, sve po Zakonu.

Kao ključni razlozi za donošenje Kantonalnog Zakona tada je populistički isticano onemogućavanje političkog uhljebljavanja, odnosno zapošljavanje savjetnika članovima Vlade, predsjedavajućem Skupštine, te predsjedavajućim općinskih vijeća, načelnicima i gradonačelniku uz ogromne uštede novca koje ta zabrana donosi. Zatim, depolitizacija postojeće državne službe i stvaranje nove nepristrasne profesionalne i efikasne državne službe.

Od početka ja bilo jasno da su određene odredbe Kantonalnog Zakona u suprotnosti sa odredbama Federalnog Zakona i da u državnu službu KS na velika vrata ulazi pravna nesigurnost. Problemi su se pojavili upravo u institutu savjetnika. Načelnici pojedinih općina koristili su pravo na savjetnike, koje im je omogućavao Federalni Zakon, dok su kantonalni ministri, premijer i predsjedavajući bili onemogućeni u tom pravu.

Upravo se putem posljednjih Izmjena Zakona o državnoj službi vraćaju u sistem ti izbrisani savjetnici i to u momentu kada je kantonalni budžet prazan i kada se vladajuća struktura žali na nedostatak novca zbog umanjenih prihoda od pondera. U najmanju ruku čudna i neracionalna odluka vladajućih struktura, s obzirom da će nas ovi savjetnici koštati dodatnih 1,5 miliona KM na godišnjem nivou.

Očigledno je da postoji potreba za uhljebljavanjem podobnih i vjernih članova vladajućih partija u čemu Trojka vjerno oponaša Vučićev partitokratski model vladanja. U toj mimikriji srbijanskog partitokratskog modela vladanja, kantonalni Zakon i njegovi podzakonski akti postali su tek puki alati za provođenje otvorenog klijentelistizama u praksi državne službe. On se provodi kroz zloupotrebu određenih instituta, kao što su donošenje Pravilnika o sistematizaciji radnih mjesta.

Teško je naći Ministarstvo ili neku instituciju u kojoj, kao ključni mehanizam za smjenu rukovodećih državnih službenika, nije zloupotrijebljen institut Izmjena Pravilnika o sistematizaciji radnih mjesta. Ovim izmjenama Pravilnika o sistematizaciji radnih mjesta,u pravilu, mijenjao se radni status rukovodećih državnih službenika stečen putem javnog konkursa, a na njihove pozicije su postavljani politički podobni kadrovi.

I sva ta postavljenja na najviše rukovodeće pozicije u državnoj službi provedena su bez javnog konkursa, što je bila zakonska obaveza za napredovanje u službi. Kako to funkcioniše u praksi? Naprimjer, u Ministarstvu za rad i socijalnu politiku nekad 2016. godine ministrica institutom preuzimanja državnih službenika prvo je preuzela stručnu savjetnicu sa državnog nivoa u kojoj je i sama ministrica imala radni odnos, na isto mjesto stručnog savjetnika.

Nakon što je ministrica izmijenila Pravilnik o sistematizaciji radnih mjesta, ta ista službenica je postavljena na mjesto sekretara Ministarstva, dok je dotadašnji i dugogodišnji sekretar ministarstva uklonjen na nižu poziciju. Dakle, bez javnog konkursa, bez unapređenja na osnovu rezultata rada, ministrica je svoju prijateljicu sa mjesta stručnog savjetnika (samo)postavila na poziciju sekretara ministarstva!

Naravno, ovakav nezakonit način rada je samo otvorio Pandorinu kutiju za nove tužbe iz radno-pravnog odnosa, što će nas koštati dodatnih par miliona maraka, ali o tome se niko iz trenutne vlasti ne sekira pretjerano, jer neće oni plaćati te nadoknade iz svojih džepova, niti će ih iko pozvati na odgovornost zbog učinjene štete kantonalnom budžetu i instituciji koju vode. Pretpostavljam da je nekadašnji premijer KS Edin Forto na ovo mislio kada je rekao da je “Kanton Sarajevo po svim evropskim standardima već u Evropskoj uniji", jer je Kanton Sarajevo, baš kao i Brisel, postao stjecište politički podobnih kadrova.

Kada ne znate šta ćete i gdje ćete s nekim podobnim i vjernim članom vladajuće stranke, rješenje se nalazi u Kantonu Sarajevo. A sve što je potrebno je malo izmijeniti Zakon i koji Pravilnik! Na taj način se već godinama sa najodgovornijih pozicija u KS uklanjaju iskusni rukovodeći državni službenici, a dovode stranački kadrovi sa skromnim ili čak bez ikakvog radnog iskustva na rukovodećim pozicijama.

Najnovije izmjene Zakona o državnoj službi samo nastavljaju taj kontinuitet nepravde u državnoj službi. One onemogućavaju profesionalcima obavljanje dodatne djelatnosti za koju se plaća naknada, dok istu tu djelatnost mogu dobiti samo oni službenici lojalni vladajućoj kasti. Jedna od izmjena koja će pravnu anarhiju i nesigurnosti podići na višu razinu jeste i onemogućavanje efikasnog pravnog lijeka, odnosno onemogućavanja suspenzivnog dejstva žalbe nezadovoljnim učesnicima javnog konkursa koji provodi Agencija za državnu službu.

Pošto trenutni vlastodršci žele da uhljebe svoje ljude, žalbeni postupci ih i ne zanimaju, već žele žurno da ih uvedu u prava. Iz prakse svi dobro znamo da žalbeni postupci, pa još ako dođe do sudskog spora, znaju trajati godinama, te se vjerovatno neće okončati u jednom mandatu nekog ministra. Da li se iko ovdje pita šta će se desiti ako oštećena strana dobije postupak, pa završimo sa dvije osobe koje polažu prava na isto radno mjesto, s obzirom da je jedna već uvedena u prava iz radnog odnosa prije okončanja žalbenog postupka?

Da li će iko ministra pozvati na odgovornost i da on bude taj koji će nadoknaditi štetu, a ne KS, jer je svojim postupanjem izazvao štetu? Sasvim je sigurno da se takvi postupci neće okončati u njihovom mandatu, a vladajuću Trojku izgleda i ne zanima šta će se desiti i koliko će sve to novca koštati građane ukoliko žalitelj ili tužitelj uspije sa svojim zahtjevom u nadležnom postupku.

Jednostavno se ponašaju kao stranci u sopstvenoj zemlji, izbjegavajući odgovornost od posljedica ovako nakaradnog modela rada, te ostavljaju smeće koje će, nakon njihovog derneka, morati čistiti neki drugi ljudi. Jednaka nepravda i selektivan pristup prate i Zakon o plaćama i drugim naknadama u organima vlasti, posebno u pogledu rješavanja razvrstavanja radnih mjesta u platne razrede koji određuju i visinu plaće. Tako je vladajućem političkom bloku prihvatljivo da rukovodioci samostalnih kantonalnih upravnih organizacija imaju viši platni razred od zastupnika u Skupštini KS, što je do sada nezabilježen presedan.

S druge strane, za vladajuću kastu je neprihvatljivo da zemljišno-knjižni referenti, zbog obavljanja složenih i vrlo složenih poslova koji se odnose na ostvarivanje imovinskih prava fizičkih i pravnih lica, zaslužuju viši platni razred.

Izmjenama i dopunama ova dva važna zakona državna služba Kantona Sarajevo je deprofesionalizirana i hiperpolitizirana, a Kanton Sarajevo je postao poligon za selektivnu primjenu zakona i stranački klijentelizam. Nažalost, Trojka od nas pravi sve ono protiv čega studenti u susjednoj Srbiji protestvuju. Ako studenti u Bosni i Hercegovini žele jači društveni i javni angažman, neka samo prate (nezakonit)rad institucija Kantona Sarajevo, jer će razloga i povoda za proteste imati napretek. Štaviše, posljedice mnogih odluka i laži ove lutajuće vlasti već su osjetili na svojoj koži!