Članak

REFORME U WASHINGTONU

Elon Musk u pohodu na američke institucije testira može li se upravljati državom kao kompanijom

Donald Trump u drugom mandatu na čelu Sjedinjenih Američkih Država želi promijeniti najveću svjetsku silu.

Piše: Armin Sijamić

Donald Trump u drugom mandatu na čelu Sjedinjenih Američkih Država želi promijeniti najveću svjetsku silu. Za tu namjenu formirao je Doge (Odjeljenje za vladinu efikasnost) i povjerio ga biznismenu Elonu Musku, koji drži da je svako pravilo loše dok se ne pokaže suprotno.

Da bi svojim glasačima objasnio ko su njegovi protivnici, Trump je davno prigrlio termin „duboka država“. Oni su navodni zavjerenici koji odlučuju o tuđim životima uprkos rezultatima glasanja. Zato Trumpove pristalice govore o eliminaciji duboke države kao preduslovu za promjene.

Trump, naravno, nije rekao ništa novo. O tome kako vladina tijela, stoljećima označena terminom birokratija, oblikuju politiku sve je rečeno. Francuski filozofi su prvi definisali taj termin, a neki od najvažnijih nalaza o ovoj temi nalaze se kod njemačkog sociologa Maxa Webera, čije će djelo „Protestantska etika i duh kapitalizma“ imati uticaj na oblikovanje Sjedinjenih Država.



(Ne)vladina institucija

Da bi se pozabavio otporom koji su mu u prvom mandatu pružali različiti činovnici u državnom aparatu, Trump je odlučio da formira Doge. Tijelo nije vladino, jer ga nije osnovao Kongres i dao mu ovlasti i budžet, već neka vrsta agencije koja savjetuje Trumpa kako reformisati upravu.

Krajem novembra Elon Musk i milijarder Vivek Ramaswamy pišu za Wall Street Journal da će oni raditi kao „volonteri“ i da neće biti „državni službenici ili zaposlenici.“ Dva autsajdera, po Trumpovom nalogu, dobila su dozvolu da izvrše reformu dijelova američke administracije i da, kako navode, smanje obim savezne vlade.

Ramaswamy se brzo povukao iz ovoga posla, navodno u namjeri da se kandiduje za guvernera države Ohio. Tako je Musk ostao široj javnosti jedino poznato lice koje će pokušati pojedine američke institucije dovesti u red onako kako to Trump zamišlja.

Ovih dana širom svijeta se govori o tome kako je Musk upao u USAID i potom saopštio kako je američki novac utrošen. Dio američke javnosti bio je šokiran. Trump je istovremeno ukinuo slanje pomoći širom svijeta, s izuzetkom Izraela i Egipta, a USAID i programi strane pomoći došli su u ruke državnog sekretara Marca Rubija koji će odlučivati koga, kada i kako finansirati.

Ovaj primjer pokazuje kako će neke američke institucije biti reformisane, odnosno kao će njihove politike i stavovi biti promijenjeni. Trump je u svojim prvim izvršnim naredbama počeo sa promjenama u načinu rada i karakteru mnogih institucija.

Musk i Trump: Biznis i politika

To što je Trump najbogatijem čovjeku na svijetu povjerio ovaj posao govori o ozbiljnosti namjere. Musk je sigurno imao preča posla od reformi američke javne uprave, a Trump je njegovo znanje, moć i kontakte mogao drugačije koristiti.

Musk je više nego ozbiljan u tome da služi Trumpu. Tokom njegove kampanje potrošio je stotine milione dolara i svoju društvenu mrežu X širom otvorio za Trumpov politički narativ, što ga je pretvorilo u jednog od njegovih najbližih i najvažnijih saveznika.

Veza Muska i Trumpa nije počela od zadnjih predsjedničkih izbora. Njih dvojica su i ranije sarađivala, a Musk je podržavao Baracka Obamu i Hillary Clinton. „Čini se da se njegov karakter ne odražava dobro na Sjedinjene Države“, reći će Musk o Trumpu 2016. godine.

Ali onda se dešava preokret. Walter Isaacson će u svojoj knjizi posvećenoj Musku, a pisao ju je kao njegovu biografiju i dnevnik koji je vodio provodeći dane uz njega, navesti da su na sastanku njih dvojice iste te godine otkrili da imaju slične ciljeve. Trump je želio da NASA opet bude snažna kao nekad, a Musk ga je ubjeđivao da planira nešto veliko, poput odlaska ljudi na Mars.

„Odlazak na Mars koštao bi mnogo para. Tako je Musk kombinovao, kao što je često radio, ambicioznu misiju sa praktičnim biznis planom“, napisaće Isaacson. Čini se da ta postavka važi za mnogo toga što povezuje Muska i Trumpa.

Naime, Musk godinama ima ugovore sa američkom vojskom, jer njegova kompanija Starlink lansira za njih špijunske i druge satelite. Također, Musk je sarađivao i sa NASA-om, a Ukrajini je ustupao satelite da se odbrani od ruske agresije, po dogovoru sa američkim vlastima.

Čini se da Muska i Trumpa povezuje ideja odlaska na Mars i uspostavljanja kolonije na toj planeti, a u čemu će pomoći država znanjem i novcem. To bi trebalo preporoditi američku tehnologiju i shodno tome ekonomiju. Muskova dječačka želja, maštana kroz čitanje naučno-fantastičnih romana, postala je predmet politike najveće svjetske sile.

Pravi čovjek za posao?

Dok se priprema teren za tehnološki napredak Sjedinjenih Država, Musk ima obavezu da američke institucije podvrgne svojevrsnom eksperimentu. On će pokušati dokazati da se državom upravlja kao bilo kojim velikim preduzećem, dajući prednost tehnokratiji kao niko ranije.

Muskov način vođenja kompanija je upravo ono što Trump želi u politici. Tako, na primjer, još od svog prvog mandata Trump govori o „vraćanju poslova“ u SAD i traži oslanjanje na vlastite resurse, a Musk u svojim pogonima nastoji eliminisati sve dobavljače i osloniti se samo na vlastite pogone koji iznova moraju nuditi kvalitetnije i jeftinije proizvode.

Zatim, Trumpovo „sudaranje sa zakonom“ odlično se uklapa u Muskov moto da je svako pravilo loše dok se ne pokaže suprotno. Trumpovi problemi sa zakonom javnosti su više poznati nego Muskove sudske i pravne bitke sa državom i konkurencijom.

To što je Trump dao Musku odriješene ruke da se obračuna sa državnom birokratijom vjerovatno za neke Amerikance djeluje zastrašujuće, posebno ako se zna njegov odnos prema radnicima koje nekad tjera da rade svaki dan. Postoje mnoga svjedočenja o sukobima Muska i radnika, uglavnom zbog toga što Musk ne preza da dođe do cilja i pri tome ne pokazuje ni najmanje razumijevanje za druge ljude. Isaacson je o tome detaljno pisao u pomenutoj knjizi.

Ovih dana američki mediji izvještavaju da nezadovoljnim državnim službenicima Trump i Musk spremaju otpremnine i otkaze ukoliko se ne žele povinovati savjetodavnom tijelu ovlaštenom da unaprijedi „vladinu efikasnost“.



Imajući ovo u vidu, nema sumnje da će Musk nametnuti, barem privremeno, svoja pravila u institucije u koje uđe. Ali već sada se neki pitaju da li će američki državni aparat biti efikasan kao ranije, jer bi mnogi u njemu mogli postati višak, dok neki drugi dociraju da je ušao u pogrešne insitucije i da u nekim drugima leži srž problema koji imaju Sjedinjene Države.

Nije teško presuditi da finansiranje stripa o transrodnim temama u Peruu nije interes američkog poreznog obveznika, o čemu ovih dana američki mediji bruje nakon jedne provjere kako je bivša administracija trošila novac, ali je teško presuditi, očima biznismena, koja politika donosi (finansijsku) korist na drugom kraju svijeta. Američka „mehka moć“ (soft power) često je bila jača od bilo koje druge politike rivala. Ta moć je iz Južne Afrike dovela Elona Muska u Sjedinjene Države i nekoliko decenija kasnije lansirala u vrh državne i međunarodne politike.

#ArminSijamić #DonaldTrump #ElonMusk #SAD #SjedinjeneAmeričkeDržave #Starlink #USAID #VivekRamaswamy #Svijet